foto:D.J./Dan
Raspoloživi podaci jasno ukazuju da su obećanja da će se preko razvojnih projekata, valorizacije prirodnih resursa i modernizacije sela zaustaviti migracija stanovništva na sjeveru Crne Gore ostala su samo mrtvo slovo na papiru. Na to ukazuje i podatak da je Osnovna škola u Lubnicama, udaljena dvanaest kilometara od Berana, ove godine ostala bez prvaka. Tako se prvi put u istoriji ove obrazovne ustanove, koja je osnovana 1892. godine, desilo da stranice u dnevniku namijenjene za ocjenjivanje učenika prvog razreda ostanu prazne. Pomenuta ustanova je svedena na svega 21 učenika, od čega njih 19 nastavu pohađa u matičnoj školi u Lubnicama, a dva u područnom odjeljenju u Glavacama. Takođe, u međuvremenu je, zbog nedostatka đaka, došlo do zatvaranja četiri od ukupno pet područnih odjeljenja, koliko je imala ova škola. Da je područje Lubnica ostalo bez prvaka potvrdila je za „Dan“ i direktorica škole Snežana Rajković, koja je navela da je to posljedica negativnih migracionih trendova koji pogađaju čitavi sjeverni region.
– Žao mi je što to moram saopštiti, ali je tačno da prvi put ova škola nema ni jednog jedinog prvaka. U čitavom mjesnom centru bio je jedan prvak, ali su roditelji odlučili da ga upišu u gradsku školu. Zašto je to tako pitanje je koje zavređuje neke opsežne analize – kazala je Rajković.
Škola u Lubnicama prolazila je kroz razne faze i radila je sa prekidima, a od 1950. prerasla je u osmogodišnju. Podaci govore da je iznjedrila brojne intelektualce, stručnjake i ugledne ljude. Nekada je brojala i preko 350 učenika. Prije samo deset godina škola je renovirana uz pomoć države i donatora i dovedena u vrlo funkcionalno stanje, ali, nažalost, to nije zaustavilo iseljavanje naroda.
Predsjednik Mjesne zajednice Lubnice Miloš Raković tvrdi da je nebriga države za ovo područje i neracionalno iskorišćavanje prirodnih resursa doprinijelo da Lubnice iz godine u godinu broje sve manje stanovnika.
– Ovdje smo nekada imali jaka pojedinačna gazdinstva, sa čuvenim stočarima koji su na širim prostorima isticani kao primjeri uspješnosti. Bilo je i dosta ljudi koji su radili u Beranama i svaki dan se poslije posla vraćali svojim kućama i imanjima. Nekada je autobus na relaciji Berane – Lubnice saobraćao četiri puta u toku dana. Ta linija je odavno ukinuta, dok se broj uzornih stočara i onih koji su u radnom odnosu može na prstima prebrojati. Jednostavno, država je okrenula glavu od Lubnica, dok je privilegovanim pojedincima dozvoljeno da raubuju prirodne resurse, od čega lokalno stanovništvo nema nikakve koristi. Zato se nije čuditi što su se u Lubnicama prvaci preselili u prošlost – kazao je Raković.
Na području takozvane Gornjoselske župe, smještene na padinama Bjelasice, koju čine sela Lubnice, Praćevac, Bastahe, Glavace, Kurikuće i Vuča, 1948. godine živjelo je 1.800 stanovnika, da bi taj broj 2003. godine bio sveden na nešto više od 600. Danas je ta cifra vjerovatno zabrinjavajuća, što će sljedeći popis sigurno pokazati.
– Na čitavom području mjesne zajednice trenutno ima svega 52 stalna domaćinstva. I to su uglavnom staračka. Mladi odlaze prema gradu, i dalje. Niko više ne želi da živi na selu i da se bavi seoskim poslovima – zaključuje Raković.
Za 13 godina 2.034 učenika manje
Na području opštine Berane postoji osam osnovnih škola: „Vuk Karadžić“, „Vukašin Radunović“, „Radomir Mitrović“, „Donja Ržanica“, „Lubnice“, „Polica“, „Vladislav Rajko Korać“ i „Vukajlo Kukalj“, u kojima, sa svim područnim odjeljenjima, danas ima nešto manje od 2.500 učenika. Poređenja radi, samo prije pet godina ih je bilo 3.058. Podaci govore da se od školske 2010/2011. do 2022/2023. godine u opštinama na sjeveru Crne Gore broj učenika smanjio u osnovnim i srednjim školama za 9.367. Za ovaj period broj učenika u beranskoj opštini smanjio se za 2.034. Posebno zabrinjavajući podatak predstavlja to što se u pet osnovnih seoskih škola na području Berana prošle školske godine nalazilo samo 28 prvaka, te da su u pojedinim selima školski objekti odavno zatvoreni i prepušteni propadanju.
Izvor:Dan
