Slavica Ilinčić: Hej noći

Hej, noći,
Povedi me do mjesta
Na kojem se kao vinska čaša
Lomi uzaludnost.
Vrati mi laž
Da je nagrada duši pogled,
Tajnovit i svijetao
I pored kiše što sipi.
Daruj mi Sjevernjaču, zvijezdu,
Da s njenog ruba
Skočim
U sopstvenu tugu
I potonem
U bezdan,
S imenom bez odjeka
I dlanovima
Od iskona praznim,
Kao što je bez ičega
Neugasla nada
Čovječja.