Osnovno državno tužilaštvo u Beranama (ODT), na čijem čelu je godinama bila tužiteljka Gorica Golubović, krajnje traljavo je vodilo istrage dva napada na novinara Tufika Softića. Da su tokom istraga učinjeni brojni propusti zaključio je i Ustavni sud, koji je Softiću dodijelio novčanu odštetu.
Prvi napad dogodio se početkom novembra 2007. godine, kada su i danas nepoznati napadači Softića pretukli u dvorištu njegove porodične kuće u Beranama.
Prema podacima Agencije za sprječavanje korupcije (ASK), uoči prvog napada na Softića tužiteljka Golubović primala je platu od 571 euro. Kada je u pitanu nepokretna imovina, tada je sa suprugom Branislavom Golubovićem bila suvlasnica stana od 84 kvadrata.
Njen suprug, prema istim podacima, tokom 2006. godine primao je platu od 406 eura.
Mreža za istraživanje organizovanog kriminala i korupcije – LUPA utvrdila je da su se Golubovićevoj, nedugo nakon napada na novinara Softića, drastično uvećala primanja – tokom 2008. godine.
Njena plata uvećana je čak tri puta sa 571 euro na 1.795 eura. Uvećanje zarade paralelno je išlo i sa lošom istragom prebijanja novinara.
Sudska dokukentacija pokazuje da Golubovićeva, nakon napada 2007. godine, nije dala naredbu policiji da izvrši blokadu grada, kako bi se spriječilo bjekstvo izvršilaca i pomagača. Ni tužiteljka a ni istražni sudija nijesu izlazili na lice mjesta, po obavještenju policije, što je bila njihova profesionalna dužnost.
Golubovićeva nije obezbijedila da odmah budu saslušana lica koja je Softić iste večeri označio policiji kao sumnjiva, odnosno kao lica koja su mogla imati veze sa napadom.
Beranac Draško Vuković, visokorangirani član narko-kartela Darka Šarića, o kojem je uoči napada pisao Softić prvi put saslušan je kod tužioca u Beranama tek 1. jula 2014. godine.
Državni tužilac u Beranama je saslušao oštećenog Softića prvi put tek sedam godina poslije napada – 2014. godine, iako je imao profesionalnu obavezu da to uradi odmah nakon napada. To je samo dio propusta u istrazi, koji su sudski utvrđeni nekoliko godina kasnije.
Nakon prebijanja Softića u novembru 2007. godine, porodica beranske tužiteljke značajno je uvećala i nepokretnu imovinu. U međuvremenu dogodio se i drugi napad – bombom ispred kuće Tufika Softića u avgustu 2013. godine, s obzirom da su napadači ohrabreni nezainteresovanošću državnih organa da valjano sprovedu istragu.
Danas, Gorica Golubović posjeduje tri stana – jedan od 65 kvadrata a drugi od 42 m2, koji se nalaze u Beranama. Treći stan Golubovićeve od 36 m2 nalazi se u Podgorici, pokazuju podaci Uprave za katastar i državnu imovinu Crne Gore.
Svi stanovi stečeni su kupovinom. Kad je u pitanju tužiteljkin suprug Branislav, on se danas vodi kao vlasnik garaže od 20 kvadrata i vikendice od 83 m2 u Beranama.
Radi se o vikendici koja je sagrađena bez građevinske dozvole i za koju je tokom 2020. godine pokrenut postupak legalizacije. Gorica Golubović radila je u Osnovnom državnom tužilaštvu u Beranama od decembra 1998. do marta 2021. godine.
Novinari istraživači pokušali su da dobiju komentar Golubovićeve, međutim ona nije odgovarala na upućene pozive i poruke.
Advokat i član Komisije za praćenje postupanja nadležnih organa u istragama slučajeva prijetnji nasilja nad novinarima, ubistava novinara i napada na imovinu medija Dalibor Tomović istakao je da tužilaštvo i dalje predmet Softića vodi u status izviđaja.
“Nezamislivo je da posle toliko godina, sada osam godina od izvršenog napada još uvijek se nisu pronašli niti izvršioci niti nalogodavci ovog napada”, kazao je Tomović.
Sa druge strane, Tufik Softić kazao je da se danas nakon svega trudi da na neki način zaboravi šta se desilo.
“Imam mnogo više godina i ne namjeravam da ostatak života provedem u grču, prosto želim da žiivim opušteno koliko je to moguće. Nemam namjeru da ostatak života provedem u nekom strahu, a posebno nemam namjeru da provedem ostatak života u nekim lažnim nadanjima da će država riješiti ovo… Moja su tu očekivanja nikakva i skoro da sam se negdje pomirio sa tim da će to sve da padne nekako u zaborav, kako polako pada”, rekao je Softić.
Autori: Vladimir Otašević i Marko Vešović
Ovo istraživanje realizovano je uz pomoć Fondacije “Pravda za novinare” (JFJ), nevladine organizacije sa sjedištem u Londonu. JFJ finansira novinarske istrage o nasilnim zločinima nad medijskim radnicima i pomaže profesionalnim i građanskim novinarima da umanje rizik.
