“Više puta tukao majku i prijetio da će je ubiti”, “Šamarao vanbračnu suprugu i udarao je lancem od motorne šege”, “Suprugu tukao u prisustvu maloljetne djece”, “Suprugu uhvatio za vrat i prijetio da će joj uništiti život ako mu nazove curu”, “Otac osuđen zbog prijetnji kćerki”, “Pijan prijetio vanbračnoj supruzi”… samo su neki od naslova koji su punili stupce crne hronike u posljednjih nekoliko nedjelja.
Sociolog Biljana Radović Fuštić kaže za “Dan” da je zabrinjavajuća eskalacija porodičnog nasilja u Crnoj Gori.
– Svakodnevno kroz medijska izvještavanja možemo čuti najmanje za jedan novi slučaj, a nerijetko i za nekoliko slučajeva dnevno. Dodatno zabrinjava što su slučajevi nasilja sa ekstremnim posledicama ili ishodima. Porodično nasilje se ne može posmatrati izolovano od društvenih i ekonomskih promjena. U Crnoj Gori, kao i u drugim zemljama regiona, patrijarhalni obrasci ponašanja i rodne nejednakosti duboko su ukorijenjeni. Nasilje je često posljedica pokušaja održavanja kontrole unutar porodice, posebno kada postoje izazovi poput ekonomske nesigurnosti, nezaposlenosti ili promjene rodnih uloga. Uloga mas-medija takođe nije zanemarljiva, a naročito društvenih mreža. Nametanje i praćenje obrazaca življenja i trendova koji su često izvan ekonomskog domašaja većine društva, nažalost, ostavljaju dalekosežne posljedice na mlađe generacije i generacije njihovih roditelja – ocijenila je Radović Fuštić u izvještaju za “Dan”.
Po njenom mišljenju, nedovoljna institucionalna podrška žrtvama i slab kapacitet da se pravovremeno i ispravno odgovori na nasilje važan je strukturni faktor u posmatranju ove pojave. Radović Fuštić naglašava da možemo govoriti o većoj vidljivosti ovog problema nego ranije zbog promjena u društvenoj svijesti, snažnije uloge medija i (ne)efikasnijeg reagovanja institucija poput policije i tužilaštva.
– Femicid, kao ekstremni oblik rodno zasnovanog nasilja, dodatno je podstakao strah i motivisao mnoge žrtve da prijave nasilje kako bi zaštitile svoj život. Nažalost, nalazimo se u situaciji kada smrtni ishodi podstiču veće prijavljivanje nasilja, kada su žrtve osnaženije i češće prijavljuju nasilje, a mediji sve to prate. Intenzivniji angažman tužilaštva i policije, uz medijsku pažnju, može stvoriti utisak da je nasilje u porastu, iako je možda samo postalo vidljivije – istakla je naša sagovornica.
Izvršna direktorica Centra za ženska prava (CŽP) Maja Raičević ističe da se ne može sa sigurnošću tvrditi da li je došlo do porasta nasilja generalno u društvu, jer bi za potkrepljivanje te tvrdnje bila potrebna relevantna istraživanja o rasprostranjenosti nasilja koja prate trendove.
– Ono što je evidentno jeste da je došlo do porasta broja evidentiranih slučajeva, odnosno mnogo je više prijava i u odnosu na statistiku iz prošle godine. Vidimo da je više i prekršaja nasilja u porodici, ali i znatno više krivičnih djela. To negdje povezujem sa sazrijevanjem svijesti o tome koliko je nasilje pogubno za društvo i sa jednim odlučnijim odgovorom policije i prvenstveno tužilaštva, što je rezultat i novog obavezujućeg uputstva koje je izdao vrhovni državni tužilac – rekla je Raičević za “Dan”.
Objašnjava da po tom uputstvu tužilac mora saslušati žrtvu, navodeći da na taj način predstavnik tužilaštva dobija mnogo više informacija koje mu pomažu da djelo kvalifikuje na pravi način.
– Ovo vidim kao neku vrstu pozitivnog pomaka u odnosu na postupanje institucija i nadam se da će ovakva situacija rezultirati jednim mnogo efikasnijim sistemom zaštite, u kojem će se mnogo više koristiti zaštitne mjere i mjere bezbjednosti – rekla je Raičević.
Specijalizovati tužioce i sudije za slučajeve porodičnog nasilja
Vladin Operativni tim za borbu protiv nasilja u porodici i nasilja nad ženama utvrdio je propuste u više slučajeva porodičnog nasilja, ali i onih koji su, nažalost, okončani femicidom, pa je zbog toga preporučio da se razmotri i analizira mogućnost specijalizovanja tužilaca i sudija kojima bi u nadležnosti bili isključivo slučajevi nasilja u porodici. Tim je preporučio i da sudovi posebno cijene izjave stranaka i svjedoka o istoriji nasilja, jer je u dosadašnjoj praksi primijećeno da je fokus isključivo na konkretnom prijavljenom događaju.
To vladino tijelo predložilo je i da se izmijene važeći propisi u cilju propisivanja elektronskog nadzora zaštitnih mjera iz Zakona o zaštiti od nasilja u porodici, po ugledu na mjere nadzora i mjere bezbjednosti u krivičnom postupku.
Potrebne stalne kampanje i osnaživanje žrtvi
Da bi se suzbilo porodično nasilje, po riječima sociologa Biljane Radović Fuštić, potrebno je stvoriti atmosferu u kojoj je nasilje neprihvatljivo u svakom kontekstu.
– Sociološki gledano, ključ je u adresiranju dubljih društvenih uzroka – neravnopravnosti, socioekonomske nesigurnosti i kulturnih normi – kako bi se stvorila atmosfera u kojoj je nasilje neprihvatljivo u svakom kontekstu. Ovo podrazumijeva stalne javne kampanje od strane institucija i obrazovanje o ovoj pojavi od najranijeg uzrasta. Policija, socijalne službe i sudovi moraju biti opremljeni da pružaju brzu i efikasnu podršku. Treba uvesti – ako već ne postoje – obavezujuće obuke za prepoznavanje i postupanje u slučajevima porodičnog nasilja. Potrebno je da institucije osnaže i žrtve, da im pruže servise psiho-socijalne pomoći, anonimnih veza za prijavljivanje, sigurne kuće i slično – smatra sagovornica Dana.
Izvor: Dan
