Tomislav Buzov, Jugosloven i čovjek koji nije mogao da ćuti, jedini putnik iz voza na liniji Beograd-Bar koji se usprotivio paravojnim snagama u akciji etničkog čišćenja na železničkoj stanici u Štrpcima. Tomo Buzov je, sa još 19 civila nesrpske nacionalnosti, otet iz voza, a potom i likvidiran 27. februara 1993. godine u Štrpcima. Međutim, Tomo Buzov, kaže njegov komšija Goran Šobić, se zamijenio sa jednim mladićem koji je bio na spisku paravojnih snaga i spasio mu život. Tomine komšije na Novom Beogradu i danas njeguju njegov herojski čin.
Kao penzionisani oficir JNA, Buzov je sa porodicom živio u Bloku 23 na Novom Beogradu. U znak sjećanja na njega, komšije su na ulazu u zgradu postavile spomen ploču, ali to nije jedini način kako uspomenu na Tomu Buzova njeguju i danas.
„Tomo Buzov je bio prije svega naš komšija. Neki ga nisu znali, a mi koji smo ga znali kao sjećanje na njegov herojski čin čuvamo i tu ploču. To je sjećanje na njega i herojski čin koji bi malo ljudi učinilo. Kada je postavljena ploča i oni koji za to nisu znali, saznali su ko je bio Tomo Buzov“, počinje priču Goran Šobić, nekadašnji komšija Buzova i jedan od inicijatora za postaljvanje spomen ploče.
On priča da je posle nesrećnog događaja bilo mnogo apela da se ploča postavi.
„Apelovali smo gotovo svi, i naravno njegov sin. Opština je imala razumijevanje za to, napravili su idejno rešenje, izlili su ploču i postavili je. Od tada, kada je postavljena, a tome ima već devet godina, većina ljudi u našem bloku zna ko je bio Tomislav Buzov i znaju da je on bio naš komšija“, navodi Šobić.
Buzov je, kaže, živio u ulazu u kojem su uglavnom živjela vojna lica.
„U tom ulazu je bilo najviše vojnih lica, ali i ljudi najrazličitijih nacionalnosti, bilo je mnogo Rusa i Bugara. I poseban način života se živio u tom u ulazu u kojem je on stanovao. Recimo, kada bi neko od stanara iz tog ulaza odlazio na godišnji odmor, ostavljao bi ključ ljudima koji tu stanuju. To je bio način života koji je on živio, njegove komšije i koji mi danas njegujemo u našem kraju“, priča Šobić.
On kaže da ima posebnu obavezu da naglasi da je Tomo Buzov bio oficir JNA, ali prije svega čovjek i Jugosloven.
„Bio je oficir JNA, učinio je taj gest koji mnogi nikada ne bi, ali presudno je bilo upravo to što je Toma bio Jugosloven i nije dijelio ljude po nacionalnosti. On je spasio mladića koji je pošao tim vozom u Bar. Tomo je umjesto tog mladića izašao iz voza, važno je reći da nije ubijen kao Hrvat kako su to neki govorili, već kao Jugosloven. On nije bio na spisku koji su ti paravojnici imali, izašao je dobrovoljno umjesto tog mladića i time je njegov herojski čin veći“, opisuje tragični događaj iz 1993. godine Goran Šobić.
Komšija Šobić ističe da su svi u kraju u kojem je živio Buzov jako ponosni što je spomen ploča baš tu gdje jeste.
„Ponosni smo što je kod nas jer želimo da i na taj način čuvamo uspomenu na Tomu, da naučimo i prenesemo našoj djeci koliko je važno biti pravilno vaspitan, biti kosmopolita, poštovati sve ljude, sve nacije, a što mi u našem bloku radimo. Mi se trudimo da taj njegov herojski čin veličamo, prenesemo djeci, učimo ih da se to poštuje jer je to što je uradio Tomo Buzov je stvarno rijetkost. Da li je dovoljno to što radimo, nije ali to možemo. Najviše mi smeta kada se njegov herojski čin politizuje, kada se posle 30 i dalje priča neka druga priča kako bi se i dalje ljudi dijelili. Opet ponavljam, najvažnije je reći da je Toma bio Jugosloven, čovjek je spasio mladića i taj herojski čin mnogi nikada ne bi izveli“, zaključio je Goran Šobić, nekadašnji komšija Tome Buzana.
Herojski čin Tomislava Buzova bio je inspiracija za film scenariste i reditelja Nebojše Slijepčevića koji je nagrađen Zlatnom palmom na prestižnom Kanskom festivalu.
Izvor: N1
