Cibona se gasi! Šok i nevjerica. Kako neko može dozvoliti da jedan gradski simbol nestane!? Ko se to usudi ugasiti jednu takvu instituciju!?
Legitimna pitanja u trenutku kad niko ne vidi izlaz iz situacije u kojoj se taj “gradski simbol”, ta “institucija” nalazi već bar deceniju i pol, možda i pune dvije.
Nakon velikih devedesetih u kojima je svemoćni direktor Božo Miličević izgradio europsku Cibonu, onda i sa “prijateljima” iz Hrvatske i bližeg susjedstva pokrenuo regionalnu ligu u kojoj su Vukovi predstavljali, uz u startu ljubljansku Olimpiju i nešto kasnije Partizan, nosioce kvaliteta jedne od najjačih košarkaških liga u Evropi…
Međutim, istovremeno dok se Miličevićeva Cibona pozicionirala kao euroligaška i regionalna sila, u klubu je krenula strahovita borba za vlast, “vječnom” direktoru rat je objavio tada svježi zagrebački gradonačelnik Milan Bandić, koji je – ispostaviće se – u sve krenuo zbog Salona, garaže na Tuškancu, poslovnih prostora u Ciboninom prolazu… Sve ono što će nekoliko godina kasnije završiti u vlasništvu Grada, dok se Cibona zauzvrat “sanirala” na način da se odblokirao račun, “ugasio požar” i krenulo u gomilanje novih dugova.
Iako će Miličević ostati u Ciboni sve do ljeta 2009. godine, spomenuti iscrpljujući rat izgubio je dosta ranije, već tamo 2006. kad je Bandić postavio svog prvog predsjednika, bio je to tada Ivo Jelušić s kojim će se gradonačelnik politički razići četiri godine kasnije, u međuvremenu će danak platiti i klupska legenda Andro Knego, koji je direktor Cibone bio tek desetak mjeseci, da bi gradonačenik potpunu kontrolu – tako se tada to prezentiralo – pod Tornjem preuzeo imenovanjem novih čelnih ljudi, predsjednika Ivice Lovrića i direktora Zdenka Antunovića s kojima je u tročlanu Upravu ušao i Slavko Kojić.
Bilo je to nakon sezone u kojoj je Cibona posljednji put igrala Euroligu, godinu prije nego što će direktor Antunović objaviti kako je “klub spašen jer je dug s 88 sveden na 30 miliona”.
Cibona je 2014. godine osvajanjem ABA lige izborila nastup u Euroligi, i to nakon što se pompozno najavljenaekipa s Nevenom Spahijom na klupi raspala do novembra jer klub nije mogao isplaćivati sve ono potpisano tokom ljeta 2013.
Međutim, ekipu su od Spahije preuzeli i istu skrpali Slaven Rimac i Jurica Golemac, Vukove je poveo Dario Šarić i sve je završilo velikim slavljem u Beogradu, jedinim regionalnim naslovom i prvim međunarodnim trofejem pod Tornjem nakon Kupa Saporte 1987.
Da bi nekoliko mjeseci kasnije Cibonino mjesto u Euroligi zauzela Crvena zvezda koju su Šarić i društvo eliminisali u polufinalu ABA lige. Kako? Zašto? Nikad nije objašnjeno. Ali se zato znalo da je Cibona ponovo “pred provalijom” zbog sve većeg duga.
U sljedećih pet, dok je najtrofejniji klub u Hrvata čekao na trofej – što se posljednji put prije toga dogodilo od već spomenutog Kupa Saporte ‘87. do prvog naslova prvaka Hrvatske ‘92. Cibonu je prvo pokušao spasiti Aleksandar Petrović, koji je 2014. “zatvorio krug” i postao predsjednik kluba u kojem je bio dugogodišnji igrač i trener. Petrović je, uz podršku Zagreba, pokrenuo predstečajnu nagodbu na 17 miliona kuna nakon što je taj dug reduciran s ukupnih 40,5 miliona.
Kako je istovremeno bio i hrvatski selektor, Petrović se 2015. povukao s predsjedničke funkcije, no, još je godinu dana obavljao dužnost izvršnog potpredsjednika, dok nije ušao u sukob s direktorom Domagojom Čavlovićem nakon dvogodišnje uske saradnje.
Aco je ostavku u Ciboni podnio nakon što je Ante Žižić usred sezone prodan Darušafaki, a s njim je otišao i predsjednik Ivo Markotić kojeg je zamijenio Mladen Bušić, dugogodišnji direktor Kliničke bolnice Sveti Duh, dok je kao glavni operativac u klubu ostao samo Čavlović koji će otići tek u novembru prošle godine zbog usklađivanja Statuta Zakonu o sportu po kojem direktor Cibone nije smio biti na toj funkciji.
Nakon Domagoja Čavlovića umjesto kojeg je Skupština kluba imenovala Maura Lukića vršiteljem dužnosti, s mjesta predsjednika, potom i iz Skupštine se povukao Tomislav Bušić na čije je mjesto došao Mario Petrović, da bi krenula “sanacija štete” i pregovori s investitorima koje će novo klupsko rukovodstvo najaviti početkom marta na pompoznoj konferenciji za novinare nakon osvajanja Kupa Krešimir Ćosić.
Ostavke koje su Petrović i Lukić “kovertirali” 23. maja bile su – kaže bivši direktor – “zbog ulaska u treću fazu restrukturisanja, odnosno imenovanja predstavnika investitora na operativne funkcije”, da bi tri nedjelje kasnije došli do toga da je “Cibona pred gašenjem i samo je Grad može spasiti”.
Izvor: jutarnji.hr
