Dugogodišnji funkcioner Ministarstva unutrašnjih poslova i Upravi policije Milan Paunović pred Anketnim odborom nabrojao je gdje i šta radio tokom karijere, naglašavajući da je, kako je rekao, pod strašnim stresom da govori o događajima o kojima nikada nijesu smjeli da govore.
Paunović se u uvodnom dijelu zakleo da će govoriti istinu: „Tako mi bog pomogao, nisam ja neki vjernik, za mene je bog čovjek, porodica svetinja, a država svetionik“…
„Značaj ovog Odbora, da se ovo o čemu govorimo nikada više ne dešava u našoj državi, da ničija majka više ne zaplače. I majka mog sina je imala priliku da zaplače zbog prebijanja mog sina, čime sam ja to zaslužio, čitav vijek sam uložio u dobro ove države“, rekao je on.
Paunović je saopštio da je rukovodio, kako je naveo, milicijom u vrijeme blokade Pljevalja te da je tadašnji ministar prihvatio njegov predlog „ta grupacija bi bila pohapšena“.
„Kad smo to veče Vukota Šćekić i ja to pet ujutro pregovarali sa tom paravojskom niko iz MUP-a nije okrenuo ni mene ni njega. Obišli smo grad i povukli tu paravojsku. Da nije bilo tako, muslimansko naselje iznad kasarne bi bilo popaljeno“, kazao je Paunović na početku četvrte sjednica Anketnog odbora o „crnim trojkama“.
Anketni odbor formiran je radi prikupljanja informacija i činjenica o postupanjima državnih organa i drugih subjekata u slučajevima politički motivisanih ubistava koja su se dogodila od uvođenja višestranačja do danas kao i okolnostima fizičkih napada i prebijanja novinara i drugih slobodnih intelektualaca od strane policijskih službenika poznatih kao „crne trojke“, a za koje su se u javnosti pojavljivale informacije da su bile zadužene za prebijanje političkih neistomišljenika tadašnje vlasti.
Anketni odbor je ranije saslušao bivšeg premijera Duška Markovića.
Funkcioner MUP-a naveo je i da je rukovodio i u januarskim nemirima 1998. kada je bilo različitih naredbi „udri po mozgu“…
„Izdajem naredbe preko radio-veze da se sačuva mir. Poslušali su me aplauzom. Sačuvali smo mir, tada smo dobili pohvale da smo sačuvali čojstvo. Da je bilo krvi takva nam Crna Gora ne bi trebala“, naveo je on.
On je pomenuo da su formirane „crne trojke“, čemu se on suprostavio tako što se u pisanoj formi obratio tadašnjem ministru „znajući da pravi pakao sebi i porodici“.
„Građanski mir su sačuvali građani jer da su htjeli rat mi bi ga imali. U tom vremenu suprostavljanja pojedinim nerazumnim odlukama mog pretpostavljenom imao sam dvije mogućnosti: da prihvatim izazove ili da odem. Prihvatio sam izazove. I kada je moj sin bio žrtva napada, sa ciljem da mene disciplinuju, morao sam razumno da postupam. Znao sam da će doći vrijeme polaganja računa, sebi i društvenoj zajednici o ovim dešavanja. Došao sam da se ovo više nikad više ne ponovi. Znam da sam atipičan policajac jer je nezamislivo je bilo suprostaviti se u to vrijeme ministru“, rekao je Paunović.
Paunović je naveo da je prošlog puta na Odboru čuo da je Sedma uprava bila u sastavlu Službe državne bezbjednosti ali da je njome rukovodio ministar.
„Samo još pitam ko je još mogao da rukovodi tom Sedmom upravom“, kazao je on.
On je naveo da se u „fukarluku nije mogao da snalazi“, pojašnjavajući da mu je najteže bilo da spriječi bezumne postupke – prebijanje političkih neistomišljenika, koji su sprovođeni od onih koji su bili dužni da to sprječavaju.
„To su mogli da osmisle samo bolesni umovi. Takvim postupcima narušavan je demokratski imidž. Batinaški odred „crne trojke“ koji je formirao i njime rukovodio komandant Specijalne jedinice policije sa svojim saradnicima, pokazujući uličarsku brutalnost. To nije moja Crna Gora gdje se ovo dešavalo. Pored strogo odabranih pripadnika Specijalne jedinice policije ovo zlo su činili i pripadnici Sedme uprave, a bilo je i drugih oblika organizovanja ovih zlodjela. 21. 11. 2012. odlučio sam da uradim ono što sam jedino mogao, odlučio sam da se obratim ministru i da ga učinim odgovornim za ova zlodjela, potpuno svjestan da od tog dana počinje pakao za moju porodicu. Ostao sam sam u suprostavljanju „crnim trojkama“, a o tome sam odmah obavijestio dva načelnika u službi javne bezbjednosti – Senča Sekulovića i Živka Šipčića. Od tada je moj telefon začutao, a kada mi je sin prebijen,niko nije smio da me okrene da me pita kako sam. Nekoliko njih su dolazili kuću uveče, po mraku, gore nego 1948. godine“, kazao je on.
Bivši funkcioner je kazao da je, kako je naveo, prvu presudu sebi prepisao kada je medijima rekao da će rasvijetliti ubistvo Gorana Žugića.
„Tada mi je Maraš zamjerio i pitao ko sam ja da dajem optimizam. Tri godine kasnije, operativac SDB-a i rekao mi u restoranu „Parma“, sami smo bili. Rekao mi je kad je Maraš dobio to pismo bio je ljut kao ris, pa smo tebe i porodicu stavili na mjere. Posle dva mjeseca je konstatovao da iza mene niko ne stoji jer je bio uvjeren da iza mene stoji neka strana služba. Vi znate da je glavna tačka razdora jedinstvenog DPS-a bila insistiranje da Maraš bude ministar unutrašnjih poslova. Ali posle ovog mog pisma prestala su premlaćivanja po Crnoj Gori. Da su shvatili poruke iz mog pisma, danas bi Duško Jovanović i Slavoljub Šćekić bili živi“, rekao je Paunović.
Izvor: Vijesti
