U Crnoj Gori, iako je po Ustavu država socijalne pravde, lica sa invaliditetom u realnosti praktično predstavljaju u dobroj mjeri građane drugog reda, zbog nerazumjevanja, diskriminacije i nepristupačnosti, smatra Miloš Spaić, koordinator Prave Crne Gore za pitanja osoba sa invaliditetom.
“Dio postizanja ravnopravnosti sa ostatkom populacije jeste socijalna politika koja preko socijalnih davanja na neki način anulira prepreke koje sa sobom nosi invalidnost. Lična invalidnina i nadoknada za njegu i pomoć drugog lica su socijalna davanja odavno zrela za povećanje, a zbog zloupotreba i nesvrsishodnosti nadoknada staratelju/roditelju koristnika prava na ličnu invalidinu za ukidanje”, ocijenio je Spaić.
Povećanja iznosa nadoknada za ličnu invalidninu i tuđu njegu, kako će, kako je kazao, biti predloženo od strane Prave Crne Gore, na 180 eura i 450 eura potrebna su iz razloga što je u Crnoj Gori zbog programa Evropa sad povećan iznos minimalne zarade, a samim tim i standard.
“Osim minimalne zarade povećane su i penzije i stipendije, ukratko sve osim socijalnih davanja za lica sa invaliditetom. Takođe razlog predloženih povećanja jeste ekonomska kriza koja je pogodila čitav svijet pa i Crnu Goru, pa je stoga potrebno na ovaj način jednoj od najugroženijih grupacija pružiti bolje uslove života putem povećanja nadoknada. Takođe bitno je napomenuti da je život lica sa invaliditetom u skoro svim segmentima skuplji nego osoba bez invaliditeta pa je neophodno shodno drugim povećanjima primanja ali i cijena proizvoda povećati i pomenuta socijalna davanja”, dodao je Spaić.
On je podsjetio da trenutno nadoknada za tuđu njegu iznosi 78 eura, te bi ova nadoknada trebalo da služi tome da lica koja ostvaruju pravo na nju mogu platiti asistenciju za usluge koje su im potrebne.
“Sa pomenutom sumom maltene ne može se platiti skoro pa ništa te zbog toga ona mora biti povećana. Lična invalidnina po važećim propisima iznosi 217 eura te predstavlja nadoknadu koja licima koja ostvaruju pravo na nju dođe neka vrsta sadisfakcije za prepreke sa kojima se susreću u funkcionisanju. Zbog aktuelnih povećanja, kao i zbog svoje svrhe zaista je ponižavajući ovaj iznos lične invalidnine te stoga ona mora biti povećana na predloženi način, što znači da bude u visini trenutne minimalne zarade.
Nadoknada roditeljima ili starateljima korisnika lične invalidnine iznosi 235 eura, te na nju imaju pravo roditelj ili staratelj lica koje je korisnik lične invalidnine sa kojim živi u domaćinstvu. Data nadoknada za roditelja ili staratelja lica sa invaliditetom koji su funkcionalni nema nikakvo značenje te samim tim je potpuno bespotrebno da ostvaruju nadoknadu na osnovu toga što im je dijete ili štićenik lice sa invaliditetom. Sa druge strane roditelj ili staratelj lica sa psiho-socijalnim invaliditetima nalaze se u specifičnoj situaciji, odnosno o većini osoba koje imaju pomenuti invaliditet potrebno je konstantno voditi računa, tj. te osobe nisu samostalne. No i u ovom slučaju pomenuta nadoknada nije potrebna iz razloga što lica koja imaju psiho-socijalni invaliditet svakako ne mogu sama upravljati novcem te nema nikakve potrebe da roditelj ili staratelj dobijaju nadoknadu već da sav novac ide na ime lica sa invaliditetom, jer u svakom slučaju nadoknade postoje kao vid pomoći države upravo licima sa invaliditetom, a ne njihovim roditeljima, starateljima ili bilo kome drugom”, objasnio je Spaić.
Pn ističe da ova nadoknada nije nužno povezana sa ličnom invalidninom.
“Neke države, npr. Hrvatska, je prepoznaju, dok neke druge, npr. skandinavske zemlje, Srbija ili Republika Srpska je ne prepoznaju u svojim pravnim sistemima. S obzirom da je socijalni sistem skandinavskih zemalja jedan od najboljih na svijetu akcenat treba biti stavljen na zadovoljavajućim iznosima lične invalidnine i nadoknade za njegu i pomoć drugog lica, jer je osnov samostalnog života ekonomska stabilnost”, zaključio je Spaić.
