Ovih dana smo imali priliku da čitamo – načelnici centara bezbjedbnosti su bili, sa stanovišta mafije i njihovih ljudi u uniformama, legitimna meta u vrijeme dok su država, partija i klanovi bili svezani u čvor, saopštio je poslanik Demokrata Duško Stjepović.
„Kakvo nam je stanje bilo u bezbjednosnom sektoru dok su na njegovom čelu bile perjanice bivše vlasti, Lazovići, Veljović, Stojanović, Milović, i družina, mogli smo da vidimo iz ovog istraživačkog teksta, iz kojeg smo saznali da su se planirala i obećavala ubistva načelnika centara bezbjednosti, onih koji očigledno nisu odgovarali tadašnjim klanovima. I to ni manje ni više nego u razgovoru sa njihovim kolegama, koji bi trebalo da su njihova prva linija odbrane od mafije“, kazao je on.
Dakle, mafija nam je bila u policiji, na najvišim pozicijama, i sa tih pozicija planirala, a nerijetko i izvršavala ubistva po Crnoj Gori, navodi poslanik i dodaje da smo tako mogli iz Skaj prepiski da vidimo kako je Božović obećavao Miloviću da će kad tad ubiti tadašnjeg načelnika Centra bezbjednosti Nikšić, Pekovića.
„Najveći problem društva koje nam je ostavljeno ovako kako nam je ostavljeno, a to je duboko kriminalizovano, jeste što ovo nikoga ne šokira. Zapravo, skoro i ne iznenađuje. A i kako bi kad su neki od ovih istih aktera ili njihovi kompanjoni i šefovi skidali zabrane regionalnim kasapima kako bi ovi klali po Crnoj Gori. I tada su oni govorili da je stanje bezbjednosti odlično. Što su ovi više ubijali, to je po riječima čelnika tadašnje vlasti bezbjednost bila na višem nivou. Štaviše, dok je cvjetao šverc cigareta i nafte i droge, i u vrijeme kad su se dešavala neka od najopasnijih ubistava, iz usta tadašnje čelnice tužilaštva, a kasnije i sudstva, Vesne Medenice, i usta tadašnjeg premijera Duška Markovića, čula se i ocjena: u Crnoj Gori ne postoji organizovani kriminal. Iz konkretne prepiske mogli smo da zaključimo da nama nije bio potreban uvoz “mesara” iz komšiluka. Čitasmo juče da su i ovi “naši” znali da kolju. Eto, nijesu voljeli da kidaju uši, ali im nož nije bio nepoznato oruđe. I odmah nakon toga, od kolega u Skupštini imamo ocjenu kako nikad gore nije bilo“, kazao je on.
Kad kažu nikad gore, da li se to odnosi na stopu rasvijetljenih ubistava, odnosno na skoro stoprocentnu rasvijetljenost ubistava i najtežih krivičnih djela, pita poslanik i zaključuje:
„Prema tome, ranije ne samo da su se više ubijali između sebe, već su više ubijali i slučane prolaznke, odnosno žrtve. Zapravo, neuporedivo više, jer do sada je bilo 0 slučajno ubijenih u ovih 4 godine. Ono što je porazno po njihove argumente koji su ionako na tankim nogama jeste i činjenica, a to je da mnoga ubistva za vrijeme bivšeg režima nijesu rasvijetljena – od Duška Jovanovića, preko Slavoljuba Šćekića, do Belog Raspopovića i Gorana Žugića. Po logici naših oponenata, nije samo bolje da nam se klanovi više puškaraju i kolju po Crnoj Gori, već kako bi oni priznali da je stanje bezbjednosti odlično, izgleda je bilo potrebno da se ubistva ne rasvjetljavaju. Što se nas tiče, taj film se neće gledati“, zaključio je Stjepović
