Cezar salata, omiljeno okrepljujuće jelo u vrućim ljetnim danima, slavi 100. rođendan. Italijanski imigrant Cezar Kardini izumio je deliciju 4. jula 1924. u svom restoranu Caesar’s Place u Tihuani, Meksiko. Bila je sparna noć i Kardini se borio da nahrani gomile novopridošlih Kalifornijaca koji su prešli granicu kako bi pobjegli od prohibicije.
Priča kaže da je Kardini tada koristio sastojke koje je imao pri ruci, uključujući ulje s ukusom bijelog luka, vorčesterski sos, limun, jaja i parmezan.
Za razliku od nekih drugih jelovnika s početka 20. vijeka, Cezar salata ostaje vječni favorit.
Bet Forest, profesorica slobodnih umjetnosti i primijenjenih studija hrane na Culinary Institute of America, rekla je da je trebalo nekoliko godina da Cezar salata postane popularna. Recept za nju nije objavio “Joy of Cooking”, jedna od najpopularnijih američkih kuvarica, sve do izdanja iz 1951. godine.
Forest je takođe rekla da je Cezar salata idealna za ‘zapadnjačko’ nepce jer sadrži dvije preferirane teksture: hrskavu i kremastu. Žumanci i parmezan takođe su bogati glutaminskom kiselinom, koja salati daje bogat, slan ukus poznat kao “umami”.
“Zadovoljava nas na mnogo hedonističkih načina, a još uvijek se osjećamo okrijepljeni. Ipak je to salata”, rekla je Forest.
Mnoge varijante Cezar salate daju ovom jelu postojanost, kažu stručnjaci. Kuvari mogu dodati piletinu, suhomesnate proizvode ili losos, umiješati kelj ili prokulice i napraviti preliv od miso paste ili tofua.
Kardini nije bio sklon mijenjanju svog recepta. U intervjuu 1987. godine za Honolulu Star-Bulletin, njegova kći Roza Kardini rekla je da je njen otac bio vrlo precizan u pripremi svoje kreacije. Koristio je samo nježne, unutrašnje listove salate Romaine i ostavio ih cijele, s namjerom da ih gosti uberu prstima. Kuvao je jaja jedan minut prije nego ih je dodao, a inćune nije koristio.
Neki tvrde da je recept zapravo bio od majke Livija Santinija, jednog od Kardinijevih kuvara i kolege italijanskog imigranta. Drugi kažu da je Kardinijev brat Aleks bio začetnik salate, koju je napravio s pastom od limete i inćuna. Aleksova verzija zove se “Airmen’s Salad” jer ju je navodno poslužio pilotima u bazi u San Diegu.
Forest je rekao da recept takođe odjekuje starim italijanskim specijalitetima. Podsjeća na pinzimonio, preliv od maslinovog ulja i limunovog soka koji se koristi kao umak od povrća, ili bagna cauda, ljuti umak od inćuna i bijelog luka iz regije Piemonte gdje je Kardini rođen.
“Caesar’s Restaurant” u Tihuani nije odgovorio na pitanje Associated Pressa o porijeklu salate, ali restoran spominje Santinijevo ime na svojoj web stranici.
Posao u Tihuani pao je nakon završetka prohibicije, pa je Cezar Kardini preselio svoju porodicu u Los Anđeles 1935. Punili su svoj Cezar dresing u boce kod kuće prije nego što su konačno osnovali “Caesar Cardini Foods Inc”.
Roza Kardini preuzela je porodični posao 1956. nakon očeve smrti. T. Marzeti, proizvođač preliva i umaka, kupio je Cardini Foods 1996. i još uvijek prodaje prelive marke Cezar Kardini.
Izvor: N1 Hrvatska
