Ilustracija
Nova počast iz svijeta za komplet-lepinju: ovaj omiljeni specijalitet užičkog kraja ( zovu je i „lepinja sa sve”) dobio je ovih dana još jednu međunarodnu potvrdu vrijednosti.
Poznati gastronomski sajt „Tejst atlas” proglasio ju je najboljim doručkom na svijetu u 2023. godini.
Izuzetno je to priznanje za ovo srpsko jednostavno i hranljivo narodno jelo (čiji ukus je osvojio i mladu internet generaciju), ali ipak ne iznenađuje. Već je u januaru ove godine kulinarski magazin „Tejst atlas” sačinio listu najboljih jela, pa i tu na prvo mjesto stavio komplet-lepinju.
Danas se ovaj specijalitet sprema u mnogim pekarama i kafanama užičkog i zlatiborskog kraja. Već odavno glavno ime za pravu užičku komplet-lepinju je ona iz vijek stare pekare „Šuljaga” na Megdanu, centralnom kvartu Užica. Tu se i sada priprema na tradicionalan način, a zapeče u pekarskoj furuni na bukova drva. Ovu lepinju obožavaju generacije Užičana (i ne samo njih), u toj pekari jedu je prstima. Uz nju piju jogurt iz čaše ili kiselo mlijeko, to im je nekad i sad doručak bez premca. Komplet-lepinje prave i druge pekare u gradu, ali samo „Šuljaga” jednom godišnje napravi najveću na svijetu i izloži je na užičkom trgu tokom festivala prirode i tradicije „Žestival”.
Ni Zlatiborci, naravno, u „lepinjama sa sve” ne zaostaju za prvim komšijama Užičanima. Štaviše, njihov uvijek svjež i ukusan pretop (slana masnoća nastala pečenjem mesa), koji imaju u stalno posećenim mačkatskim i ostalim restoranima, te premazan pa zapečen poklopac (kao što je srce lepinje) daje ovom specijalitetu, uz domaće kiselo mlijeko u zemljanom ćupu, poseban ukus. Komplet-lepinju znalački spremaju, ne samo u kafanama u Mačkatu poznatim po najboljoj pečenoj jagnjetini nego i u „Zorinoj krčmi” na Borovoj Glavi, restoranu „Zlatni bor” kraj jezera u srcu Zlatibora i drugim kafanama u ovom posećenom turističkom mjestu.
A recept za komplet-lepinju od davnina se zna u ovom kraju. Još od vremena kad su se u svakom selu zapadne Srbije u šporetima pekle omanje pogače, u drvenim kačicama dozrijevao ukusan kajmak, a kad bi se o slavama i veseljima u zemljanim pržuljama pekli bravovi (prasad, jagnjad) imalo bi dovoljno one slane masnoće pretopa. Dosjetio se neko, ko zna kad i gdje, da sve to troje spoji u jedno: s pogače bi skinuo vrh (poklopac) i njen donji dio namazao zrelijim kajmakom na koga bi razmutio cijelo jaje, pa tako premazanu pogaču stavio u pećnicu da se zapeče. Nakon toga zapečenu je zalio rastopljenim pretopom, te pokrio zagrijanim poklopcem.
Taj, naravno, nije ni slutio da je tako napravio komplet-lepinju kakvom će se decenijama sladiti generacije u užičkom kraju, u novije vrijeme i mnogi sladokusci iz cijele Srbije. Dogurala je ona, evo, do zvanja najboljeg svjetskog doručka.
Izvor: Politika
