Kada su ga pravili niko nije ni pomišljao da stvaraju novi podžanr. A rezultat su – mnogobrojni fanovi širom svijeta, franšize, priznanja. Nedavno je obilježeno 50 godina filma “Teksaški masakr motornom testerom”.
Snimljen na brzinu, sa ograničenim budžetom, i nepoznatim glumcima koji nisu imali čak ni rezervne kostime, več su u istim, natopljenim znojem, igrali sve snimajuće dane.
Da je „Teksaški masakr motornom testerom“ nestao iz sjećanja, ne bi mnogo ljudi bilo iznenađeno.
Ipak, umjesto toga, film ove godine obilježava pola vijeka. 50 godina u kojima važi za prekretnicu i pokretača podžanra horora – slešer filmove.
„Nema dijela svijeta u koji biste mogli da odete i kažete Teksaški masakr motornom testerom, a da ne nađete nekoga ko će znati o čemu pričate, bilo da je gledao film ili ne. To je postao dio savremene terminologije. Američki je isto koliko i američka pita“, kazao je Čejs Andersen iz Exurbia Films, vlasnik franšize.
Reditelj Tob Huper 1974. upotrijebio je formulu koja će inspirisati nebrojene imitacije: grupa bezbrižnih mladih ljudi nailazi na napuštenu kuću koju je zaposjeo maskirani ludak, koji ih zatim kasapi oštrim predmetima. U ovom filmu, taj lik je Lederfejs.
„Majkl Majers nosi masku, Džejson iz Petka 13. nosi masku. Ali – Lederfejs je bio prvi. I to je odredilo put kojim će se kretati razvoj horor filma“, rekao je Džoš Hazard, jedan od fanova.
Iako je sada očigledno da je „Teksaški masakr motornom testerom“ bio nešto posebno, u onom vrijeme to se uopšte nije činilo tako.
Glumac Ed Nil kaže da ni najmanje nije imao utisak da će igrati u filmu koji će definisati jedan žanr.
„Dali su mi scenario, a ja sam im rekao: gubite se odavde sa tim. Pa sam pomislio – okej, ionako niko nikad neće pogledati taj film. A ovo nas ovdje sada“, rekao je Nil.
Autorska ekipa ovog filma tvrdi da je on zasnovan na stvarnim događajima. Ed Nil kaže da je dio publike povjerovao u to, i da su čak neki fanovi iz Japana mislili da se radi o dokumentarcu.
„Mislili su da su snimci stvarni. Pitali su – kako ste stavili snimatelja tamo? Da li je snimatelj preživio? Rekao sam: Vjerovatno nije“, u šali je rekao glumac na skupu u SAD na kojem je prošlog mjeseca obilježen jubilej ovog filma.
Franšiza za ovaj film tokom decenija cvjetala je: sa nastavcima, prikvelima, rimejkovima, video igrama. Većina fanova se ipak slaže da je Lederfejs iz 1974. neprevaziđen.
„Do danas nije napravljen film poput Teksaškog masakra motornom testerom. Čak ni nastavci i nijedan rimejk nisu uhvatili užas i neprijatnost koje osjećate dok gledate original“, smatra Roni Hobs iz Gun Interactive, pokretač video igre po filmu.
Pretpostavlja se da je to zato što je ekipa imala ograničen budžet i morala je da bude veoma kreativna. Savršen primer je Gunar Hansen koji je igrao Lederfejsa, i kako su prepričali autori ovog horora, on je morao da nosi isti kostim tokom cijelog snimanja, upijao je znoj i bio je prilično neprijatnog mirisa.
Teri Mekvin, koja je igrala jednu od žrtvi Lederfejsa, ponosna je na kreativnost ovog ostvarenja, i njen udio u istoriji filma – kao i na činjenicu da u njemu nema mnogo vidljivog krvoprolića – većina nasilja je samo nagovještena, ali ne i vidljiva.
Posebno je raduje i što će i Moma, njujorški muzej moderne umjetnosti u avgustu imati izložbu posvećenu ovom filmu.
Izvor: AFP/N1
