Moderna torba od kože aligatora i bočice parfema iz kojih se još osjeća jak miris samo su neki od pronađenih dragocjenih predmeta sa broda koji je simbol brodoloma u svijetu – Titanika.
Lokacija skladišta u kom se čuvaju ovi predmeti drži se u strogoj tajnosti zbog mogućih krađa.
Ono što smijemo da otkrijemo je da se magacin nalazi u Atlanti, državi Džordžiji, u Sjedinjenim Državama (SAD).
Police u skladištu su pretrpane hiljadama predmeta: od kade i ulubljenih okruglih brodskih prozorčića, do fino izrađenog i ukrašenog staklenog posuđa i dugmića.
BBC je imao rijetku priliku da uđe u skladište i otkrije tajne nekih od ovih predmeta.
Tašna od kože aligatora krije tragičnu priču
“Ovo je zaista lijepa, moderna mala tašna”, kaže Tomasina Rej, direktorka zadužena za zbirke u kompaniji koja je pronašla ove predmete RMS Titanic Inc.
Američka kompanija je kupila prava na istraživanje i čuvanje stvari iz potonulog broda i tokom godina je izvukla 5.500 predmeta iz područja oko olupine, od kojih se neki izlažu širom svijeta.
Tašna je napravljena od kože aligatora i decenijama je bila u dubinama sjevernog Atlantika.
Očuvani su i predmeti iz tašne koji otkrivaju pojedinosti o životu vlasnice – Marijan Minvel, putnice treće klase.
“Bila je 63-godišnjakinja koja je pravila i prodavala šešire.
“Putovala je u Ameriku, kod ćerke koja je ostala udovica”, kaže Tomasina.
U tašni je pronađena i izbledjela fotografija žene za koju se vjeruje da je majka Marijan Minvel.
U tašni su bila i dokumenta potrebna za njen novi život u Americi, a među njima i rukom napisana preporuka njenog bivšeg stanodavca u Londonu.
“Gospođica Minvel je uvijek bila dobra stanarka, koja je kiriju plaćala na vrijeme”, piše u pismu preporuke.
U tašni je držala i njen zdravstveni karton, koji su svi putnici treće klase morali da imaju za ulazak u SAD kao dokaz da nisu bolesni.
Ali ovaj dokument umrljan vodom otkriva da nije mogla da pobjegne od njene sudbine.
Marijan Minvel je imala kartu za Mažestik, drugi prekookeanski brod u vlasništvu kompanije Vajt star lajn (White Star Line).
Ali on nije bio spreman za plovidbu, pa je na njenoj karti precrtano Mažestik, i vidi se da je prebačena na Titanik na kojem je sa još 1.500 ljudi izgubila život.
“Važno je što imamo ove stvari i što na osnovu njih možemo da saznamo njenu priču, jer bi inače bila samo broj, jedna od nastradalih putnika”, kaže Tomasina.
Bočice parfema koji i dalje opijaju
Iz dubina Atlantskog okeana izvučeni su i predmeti koji su pripadali preživjelima.
Tomasina otvara plastičnu kutiju dok se oštro-slatkasti miris širi prostorijom.
“Veoma je jak”, kaže ona.
Unutra su bočice parfema.
Iako su zatvorene, osjeća se njihova jaka aroma, čak i poslije više decenija koje su provele na dnu mora.
“Jedan od putnika na Titaniku bio je i prodavac parfema koji je nosio više od 90 ovih bočica”, objašnjava Tomasina.
Zvao se Adolf Salfeld i putovao je drugom klasom.
Salfeld je bio jedan od 700 preživjelih.
Ali pošto su tokom evakuacije sa broda koji je tonuo prednost imali žene i djeca, neki muškarci koji su uspjeli da se spasu osjećali su grižu savjesti.
“On je preminuo prije nego što smo našli ove predmete, ali koliko sam shvatila, njega je izjedala krivica – griža savjesti što je preživio”.
Luksuzan život
Među sačuvanim stvarima je i boca šampanjca – puna, sa pampurom.
“Malo vode je vjerovatno prodrlo kroz pampur dok je tonula, a onda je boca ležala na dnu okeana”, kaže Tomasina.
Nakon što je udario u santu leda 1912. godine Titanik se prepolovio i potonuo zajedno sa svim što je bilo na njemu, pa su krhotine broda i stvari razbacane na ogromnoj površini dna okeana.
“Na dnu okeana ima mnogo boca i mnogo posuđa, jer se Titanik zapravo prepolovio u dijelu gdje je bila jedna od kuhinja”, kaže Tomasina.
Na brodu je bilo na hiljade boca šampanjca.
Vlasnik prekookeanskog broda je želio da njegovi putnici prve klase imaju vrhunski užitak u raskošnom okruženju, kao i najbolju hranu i pića.
“Titanik je bio kao plutajuća palata i trebalo je da bude najluksuzniji prekookeanski brod”, kaže Tomasina.
“Kompaniji je bilo važno da putnici imaju šampanjac, teretanu, sve te pogodnosti i mogućnosti za razne užitke”.
Šta otkrivaju zakivci
Bila je to prva plovidba Titanika.
Isplovio je iz engleske luke Sautemptona i zaputio se ka SAD-u, i na tom putu je udario u santu leda.
Na brodu su primijenjene za to vrijeme napredne bezbjednosne mjere i govorilo se da je nepotopiv.
Tomasina nam pokazuje neke od brodskih zakivaka kojima su bili spojeni čelični djelovi broda.
Za njegovu izgradnju upotrebljeno je više od tri miliona zakivaka.
“Kada je Titanik potonuo, postojala je teorija da su možda korišćeni nedovoljno kvalitetni materijali, i da je zbog toga tonuo brže”, objašnjava Tomasina.
Neki od ovih zakovaka su ispitani da se utvrdi kvalitet materijala od kojih su izrađeni kao i mogući nedostaci.
“Utvrđen je visok sadržaj šljake zbog čega su možda bili podložniji lomljenju na hladnoći”, kaže ona.
“Ako su zakivci bili krhki, i ako je jedan kraj zakivka bio podložniji lomljenju, onda je udarac u santu leda na mjestu takvog spoja mogao da uzrokuje veći procjep nego što bi se stvorio da su zakivci bili kvalitetni”.
Tomasina kaže da ima još mnogo toga da se sazna o tome zašto je brod potonuo.
“Možemo da razmatramo teorije i srećni smo što možemo da doprinesemo nauci i da dopunimo priču o Tianiku”.
Klasna podjela
Na brodu su bile izražene klasne razlike, koje su se ogledale čak i u šoljicama i tanjirima iz kojih su pili i jeli putnici u različitim klasama.
Bijela šolja za treću klasu bila je jednostavna i čvrsta, sa jarko crvenim logotipom kompanije Vajt Star.
Tanjir za putnike druge klase imao je lijepu plavu cvjetnu dekoraciju i djelovao je otmenije.
A tanjir koji se za večeru servirao putnicima prve klase bio je od najfinijeg kineskog porcelana, sa zlatnim obodom i prefinjenim šarama u obliku vjenčića.
“Ta šara je bila obojena, ali pošto je boja nanijeta preko glazure, lako se sprala”, objašnjava Tomasina.
Bogati putnici prve klase dobijali su srebrni servis za ručavanje, dok je u trećoj klasi bilo potpuno drugačije.
“Putnici treće klase su vjerovatno sami koristili posuđe, koje je definitivno moralo da bude mnogo čvršće i mnogo grublje od porcelana za drugu klasu”, objašnjava Tomasina.
RMS Titanic Inc je jedina kompanija koja ima dozvolu da vadi predmete sa dna gdje leže ostaci Titanika.
To pravo joj je dodijelio američki sud 1994. godine.
Ali postoje stroga pravila koja kompanija mora da poštuje kada vadi stvari sa dna oko olupine grdosije – skupine predmeta moraju da se drže zajedno i ne smiju da se prodaju odvojeno, i moraju propisno da se čuvaju.
Do sada su svi predmeti sakupljeni sa dna izvan olupine.
Ali nedavno je kompanija uzburkala strasti izjavom da želi da izvadi predmete iz same olupine broda – Markonijevu opremu za radio prenos preko koje je Titanik poslao poziv za pomoć u noći kada je potonuo.
Neki smatraju da je olupina groblje i da u nju ne treba zalaziti.
“Titanik je nešto što treba da poštujemo”, kaže Tomasina.
“Želimo da obezbijedimo da se sjećanja čuvaju, jer ne može svako da se spusti na Titanik, i želimo da to predstavimo javnosti”.
Uskoro će u ovom tajnom magacinu biti potrebno da se postave dodatne police.
Tokom posljednje ekspedicije na dno, kompanija je napravila milion slika olupine Titanika za potrebe izrade 3D modela.
I dok ispituje stanje prostorije gdje je bila smještena Markonijeva oprema za radio prenos, tim takođe istražuje područje gdje su razbacane krhotine i stvari sa broda da utvrdi koje predmete će vaditi u budućnosti.
Ko zna šta sve mogu da pronađu i koje tajne ti predmeti mogu da otkriju o nesrećnoj sudbini Titanika i njegovih putnika.
Izvor: BBC News na srpskom
