Održani su “najvažniji izbori na svijetu u 2023. godini”, glasili su naslovi zapadnih medija. Turska sada ide u drugi krug predsjedničkih izbora, prvi put u istoriji. Turci će 28. maja svijetu dati odgovor koji toliko čeka – da li Erdogan ostaje na vlasti ili odlazi poslije dvije decenije.
Spoljnopolitički komentator Boško Jakšić kaže da su izbori u Turskoj, kao skener, pokazali da je društvo podijeljeno na dva kampa koji su jedan protiv drugog i upozorava da je to opasno u zemlji koja ima tradiciju političkog nasilja.
Direktor Instituta za evropske studije Miša Đurković ocjenjuje da podjele postoje i u samoj opoziciji, i da će presuditi nijanse. Mnogo toga je u igri, jedan mali incident može da napravi ozbiljan problem, upozorava Đurković.
Izbori kao skener – opasna polarizacija dva kampa
Spoljnopolitički komentator Boško Jakšić rekao je u emisiji Oko da je teško sa većom izvjesnošću tvrditi šta će biti 28. maja u drugom krugu predsjedničkih izbora.
“Ovi izbori su, čini mi se vrlo zanimljivi za analizu, jer predstavljaju jedan vjerodostojan skener turskog društva. Sama činjenica da je blizu 90 odsto birača izašlo na izbore, od 64 miliona, govori o vjerodostojnosti tog skenera. Turska je podijeljena gotovo ravnomjerno, plus–minus procenat, dva, tri”, navodi Jakšić.
Prema njegovoj ocjeni, to je rezultat politike koju je Erdogan vodio poslednjih decenija, koja je veoma polarizovala Tursku.
“Činjenica je da, sa jedne strane, sada imamo ruralnu, manje obrazovnu, stariju i islamizovanu Tursku i, sa druge strane, imamo urbanu, bolje obrazovanu, sekularnu Tursku, koja liberalnije razmišlja. To su sada dva kampa, koji su jedan protiv drugog”, objašnjava Jakšić i upozorava da je to opasna polarizacija u zemlji koja ima tradiciju političkog nasilja.
Podjele i u opoziciji, nijanse mogu da presude
Miša Đurković se slaže da je nemoguće predvidjeti ishod drugog kruga izbora, napominjući da još nisu prebrojani svi glasovi iz dijaspore.
Ističe da postoje nijanse, za koje smatra da će biti presudne.
“I u opoziciji postoje razne podjele. Postoji podjela kod njih u odnosu prema islamu, ali postoji i podjela u odnosu prema nacionalizmu, dakle u načinu na koji se taj nacionalizam doživljava”, navodi Đurković i objašnjava da je Erdogan sebe pokušao da predstavi kao sintezu nekog nacionalnog islama.
Ili Kurdi ili turski nacionalizam – na koju će stranu Sinan Ogan
Kada je riječ o biračima trećeplasiranog Sinana Ogana, koji je bio poslanik u parlamentu kao predstavnik krajnje desne Partije nacionalnog pokreta, Đurković smatra da neće biti klasičan slučaj da se napravi sporazum sa Kiličdarogluom.
Vrlo su bitne nijanse, ukazuje Đurković i objašnjava da, ako Kiličdaroglu računa na kurdske glasove koji su neosporno njegovi, teško da će postići neku vrstu sporazuma Oglanom, koji je krajnji desničar sa pet odsto glasova, što nije malo.
“Mnogo toga je u igri i to može da izazove i miješanje stranih sila, mogućnost destabilizacije. Jedan mali incident može da napravi ozbiljan problem”, smatra Đurković.
Nezavisna spoljna politika sve skuplja – može li Turska da plati cijenu
Evidentno je, ističe Đurković, da je Zapad potpuno stao iza Kiličdaroglua, a da su sa druge strane Rusija i Saudijska Arabija na neki način ekonomski pomagale Erdoganu da suzbije inflaciju i da koliko-toliko drži ekonomski sistem pod kontrolom.
“Mislim da je ovde jako bitan nivo i rat u Ukrajini i djelovanje Kine, Briksa. Imamo dvije koncepcije usmjerenja Turske u spoljnoj politici i globalnoj ekonomiji”, ocenjuje Đurković.
Jakšić kaže da su poremećeni neki prethodni odnosi snaga koji su postojali.
“Ta vrsta nezavisnosti ili neutralnosti u spoljnim poslovima ima svoju cijenu. Turska to može, naravno, sebi da dozvoli s obzirom na svoju snagu, ali ako gledamo trendove po izbijanju ukrajinskog rata, neutralnost i balansiranje postaju sve nepopularniji”, ukazuje Jakšić.
Turska vojno angažovana “kao nikada do sada”, gdje ima baze
“Turska je regionalna sila nesporno i želi tu svoju moć da pretoči u praktičnu diplomatiju, i zato je toliko važna i Americi, Rusiji, Evropskoj uniji, zemljama Bliskog istoka”, ističe Jakšić.
Turska je, dodaje, vojno angažovana kao nikada do sada.
“Oni imaju bazu u Mogadišu, imaju vojnike u Kataru. Turska ima vojnike koji su direktno uključeni u borbe u Siriji, u Libiji. Dakle, ambicije Turske se pokazuju i direktnim angažmanima na raznim djelovima svijeta”, navodi Jakšić.
Balkan Turskoj važan koliko i Kipar i Azerbejdžan – hoće li biti promjene
Kada je riječ o politici Turske prema Balkanu, stručnjaci u Turskoj kažu da tu ne postoje razlike između dva kandidata, i da im je Balkan važan koliko i Kipar i Azerbejdžan.
Jakšić je saglasan sa tim analizama i smatra da se politika Turske prema Balkanu, bez obzira na to ko bude izabran, neće mijenjati.
Prema Đurkovićevom mišljenju, Balkan apsolutno ostaje jedan od prioriteta za Tursku, koja bi mogla, u slučaju pobjede Kiličdaroglua, da promijeni diskurs u pogledu evropskih integracija na Balkanu.
Dio turskog nastupa na Balkanu, podsjeća Đurković, bio je zalaganje za evroatlantske integracije, ali je Erdogan odbacio tu politiku, i ne zalaže se za ulazak tih zemalja čak ni u Evropsku uniju, a kamoli u NATO.
Izvor: RTS
