U JU Kakaricka gora u Podgorici trenutno 33 osobe pokušavaju da pobijede zavisnost od droge, kocke, alkohola.
Defektolog-specijalni pedagog u toj ustanovi Adrijana Klisić u razgovoru za CdM ukazuje da zavisnost ne bira ni rod, ni pol, ni rasu, ni etničku pripadnost i ne zavisi ni od inteligencije, ni od materijalnog statusa, te da su u riziku svi koji nisu dovoljno informisani i koji misle da se „njima to ne može desiti.“
Iz JU Kakaricka gora navode da je u muškom paviljonu trenutno na liječenju 28 klijenata – njih 18 zbog zloupotrebe narkotika, dva zbog alkoholizma i osmoro zbog kocke. Na tretmanu je i pet žena – dvije su na liječenju od narkotika, dvije zbog alkohola, a jedna je u toj ustanovi zbog zavisnosti od kocke.
“Napominjemo da su zavisnosti često udružene i da nerijetko zavisnici koji konzumiraju jednu vrstu psihoaktivne supstance, konzumiraju i ostale. Takođe, zavisnici od kocke nerijetko konzumiraju i alkohol i ostale narkotike”, kažu iz JU Kakaricka gora.
Klisić ističe da, nažalost, tačan broj zavisnika u Crnoj Gori nije moguće sa preciznošću utvrditi. Upozorava da je posljednjih godina sve veći broj mladih koji se upuštaju u eksperimentisanje sa različitim vrstama psihoaktivnih supstanci.
“Čak i u završnim razredima osnovnih škola mogu se uočiti prvi slučajevi konzumiranja”, navodi Klisić.
Liječenje dugotrajan i zahtjevan proces
Javnoj ustanovi za liječenje bolesti zavisnosti za pomoć se obraćaju osobe koje su zavisne od kocke, te od raznih vrsta psihoaktivnih supstanci, uključujući i alkohol.
“Tretman traje dvije godine, od kojih je godina u okviru same ustanove, a druga godina liječenja se sastoji od povremenih testiranja i psihološke pomoći i podrške. Liječenje je dugotrajan i zahtjevan proces”, ukazuje Klisić.
Kako je pojasnila, najveći dio klijenata je dobrovoljno na tretmanu, što je i osnovni princip liječenja. Praksa je pokazala da prisilno liječenje dugoročno ne daje rezultate.
“Da bi zavisnik uspješno prevazišao svoju zavisnost potrebno je da dođe do uvida koliko je takvo ponašanje pogubno i za njega i za njegovu porodicu i da dalje kroz disciplinu, istrajnost i odricanje transformiše svoju ličnost, ojača karakter i razvije emocionalne kompetencije koje će mu omogućiti život bez supstance”, naglašava Klisić.
Ipak, kako navodi sagovornica CdM-a, dešava se i da klijent tokom tretmana ne pokaže motivaciju i angažovanost u procesu liječenja, pa ne dođe do dubljih karakternih promjena.
“U tom slučaju apstinencija je kratkotrajna i pitanje je vremena kada će se osoba vratiti u recidiv, odnosno aktivirati stare obrasce ponašanja i ponovno početi sa konzumiranjem narkotika, alkohola ili kockanjem”, kaže Klisić.
Neophodna edukacija
Prevencija bolesti zavisnosti je veoma važna. CdM je Klisić pitao radi li se dovoljno na tom polju.
“Što se tiče prevencije, najbolje ju je započeti još na ranom uzrastu pojedinca. Osim edukativnih programa za osnovne i srednje škole, potrebno je edukovati i roditelje o roditeljstvu, o nesvjesnim greškama koje prave tokom vaspitnog procesa, kao i izazovima današnjice. Takođe, potrebno je da svaka škola posjeduje pedagoško-psihološku službu, važno je edukovati stručne radnike i saradnike koji su angažovani u vaspitno-obrazovnim i drugim institucijama”, ističe Klisić.
Kada je riječ o finansiranju tretmana, ona navodi da Opštine Tivat i Danilovgrad svojim sugrađanima koji imaju problem sa zavisnostima, plaćaju tretman prvi put.
“Takođe, Centar za socijalni rad Podgorica participira 150 eura svakom klijentu koji se obrati nama za pomoć, tako da porodice učestvuju u plaćanju po 230 eura 12 mjeseci, jer je preporuka da se tretman sprovede do kraja. Druga godina tretmana je besplatna”, zaključila je Klisić.
Izvor: CdM
