Osnivanje manastira Svetog Nikole u Donjim Brčelima vezuje se za 15. vijek. Da je u pitanju jedan od značajnijih duhovnih i svjetovnih centara Crne Gore dokazuje prisustvo mnogih vladara, ali i jedna od prvih škola u Crnoj Gori.
Iguman manastira, Nikon Kokotović, podsjeća da je Jelena Balšić podigla prvobitnu crkvu koja je bila manjih dimenzija.
– Prvobitnu crkvu Svetog Nikole podigla je Jelena Balšić početkom 15. vijeka i u tom periodu ovdje je bio ljetnji dvorac gospodara iz vladajuće dinastije Balšić. Po narodnom predanju, a takođe i u nekim dokumentima, kao prvi tvitori se pominju Jelena Ažujska, supruga kralja Uroša Nemanjića. U tom slučaju vrijeme osnivanja manastira bi se pomjerilo u 13. vijek. Prvobitna crkva je bila manja građevina proste izrade, koja je kasnije proširena, dok je sadašnji izgled dobila 1861. godine za vrijeme knjaza Nikole Petrovića. Tokom istorije, ovaj manastir je imao izuzetan duhovni, kulturni i politički značaj. Takođe je tretiran i kao saborna crkva crmničke nahije. U manastiru su živjela po dva, najviše tri kaluđera, ne više kako je to sada.
Iguman podsjeća da je u ovom manastiru osnovana jedna od tri prve državne osmogodišnje škole u Crnoj Gori. Što se tiče godine osnivanja, negdje se pominje u vrijeme Njegoša, negdje 1832. godina, a negdje malo kansije, 1868.
– Ono što je siguno jeste da je ta škola tokom jednog perioda, zbog velikog broja đaka radila istovremeno podijeljena po razredima i u našem manastiru Svetog Nikole, donjem, i u gornjem manastiru koji je sada ženski.
Ovaj manastir je bio sedam godina prijestonica Crne Gore, tačnije od 1767. do 1773. godine. Ovdje je živio i odavde vladao Crnom Gorom Šćepan Mali. Prema predanju on je ovdje i ubijen, dodaje Kokotović.
– Istoričari svjedoče da je Šćepan Mali ovdje ubijen i sahranjen. Ubijen je od strane svog sluge po nagovoru Turaka. Što se tiče njegovog groba, on je nepoznat i pored pokušaja pronalaska, ali je to veoma teško s obzirom na istorijske događaje, ratove, a posebno katastrofalni zemljotres 1979. godine. Šćepan Mali je ličnost nepoznatog porijekla. Za vrijeme svoje vladavine je mnogo uradio za Crnu Goru, izgradio je puteve, uveo sud, obavio prvi popis stanovništva i smanjio ili iskorijenio krvnu osvetu.
Kako kaže, u noći između 16. i 17. decembra 2023. godine iz nepoznatog razloga je u potpunosti izgorio manastirski konak. Ostali su samo očuvani spoljašnji kameni zidovi. Konak je imao oko 300 kvadrata ostave i oko 200 kvadrata potkrovlja.
– Prvobitno je to bila zgrada osnovne škole na manastirskom imanju, podignuta u prvoj polovini 20. vijeka. Škola je radila do 1971. godine, kada je nakon osnivanja škole u Virpazaru, kao i sve ostale škole u Crmnici, prestala sa radom. Zatim je 1979. godine, nakon zemljotresa, zgrada porušena i nakon mog dolaska u manastir 1. februara 2013. godine došli smo do saznanja da je zgrada, koja je bila ruševina, ne samo na manastirskom imanju, već da je i upisana na crkvu. Pristupili smo obnovi zgrade i nakon nekoliko godina uspjeli smo da je adaptiramo i pretvorimo je u manastirski konak. Imala je dvije sale, šest soba, biblioteku, nekoliko kupatila i potkrovlje koje nije bilo završeno.
Obnova je, priča iguman, počela odmah nakon požara.
– Nakon nekoliko dana smo krenuli sa radovima. Prvo je uslijedila velika akcija čišćenja terena, gdje je učestvovalo oko 50 ljudi, kako Crmničana tako i iz okolnih gradova Bara, Zete i Podgorice. Sav šut je uklonjen i već 31. decembra bila je izlivena ploča veličine oko 300 kvadrata. Pošto je to bila zgrada podignuta početkom 20. vijeka imala je i sprat, te smo odlučili i da je vratimo u prvobitno stanje, tako da smo podigli sprat oko 200 kvadrata. Upavo je sada u toku izrada krovne konstrukcije. Tako da je za veoma kratko vrijeme, svega nepunih tri mjeseca, dosta toga urađeno. Većina je, istina, grubih spoljnjih radova, ali nam i dalje predstoji veliki posao na unutrašnjim radovima koji su dosta zahtjevni – kaže iguman Nikon.
Prilozi za obnovu manastirskog konaka mogu se uplatiti na žiro račun NLB banke: 530-389639-43
Izvor: Dan
