Poslednja dešavanja na političkoj sceni koja su posledica formiranja 43. Vlade Crne Gore a odnose se na kadrovska rješenja unutar državne uprave nikoga ne ostavljaju ravnodušnim. Dok obični građani brinu o tome kako da zbog novonastalih pometnji na tržištu uspiju da, koliko toliko, nastave da vode u najmanju ruku pristojan život, političari nastavljaju sa pregrupisavanjem i zauzimanjem pozicija sa različitim benefitima, prenebregavajući činjenicu da su oni ustvari narodni predstavnici.
U javnim obraćanjima većina njih smatra da se partijskom zapošljavanju treba stati na put što najčešće izgube iz vida u trenutku kada takve odluke treba realizovati.
U demokratskim društvima (što Crna Gora svakako nije) po uobičajenom slijedu događaja nakon promjene strukture vlasti dolazi i do promjene državnog aparata ali po volji građana i u skladu sa zakonima i referencama koje određena mjesta zahtijevaju. S obzirom da kod nas to nije slučaj, ne čude reakcije stručnjaka i ljudi iz javnog života koji sa podozrenjem komentarišu i ukazuju na moguće posledice novih političkih odluka koja se odnose na najnovija imenovanja političkih funkcionera i aktivista.
Bivši državni sekretar u Ministarstvu pravde Andrej Milović navodi da je jedan od razloga zašto Crna Gora kao država nema zdravu budućnost i perspektivu, je i to što predstavnici državnog kapitala u državnim preduzećima (ili većinski državnim), uvijek po pravilu moraju biti članovi partija i što su upravni odbori / odbori direktora partijski plijen po sistemu kvota.
“Isto što je radila 41. Vlada, radila je nažalost u dobrom dijelu i 42. Vlada (bilo je primjera da neko nije bio partijski kadar), i isto to radi 43. Vlada i to jednako agresivno kao i 41. Vlada. Dakle, kondukter koji je član partije, može da bude predstavnik državnog kapitala, stručan čovjek koji nije član partije, ne može kad bi se “popeo na glavu””, navodi Milović.
On smatra da Vlade kontinuiteta “ubijaju” Crnu Goru, dave je i guraju dublje i dublje.
“Naravno, to se na sjednici opravdava najjeftinijim populizom koji teško da može proći i kod ljudi sa IQ manjim od 86. Meni je iskreno žao ovu lijepu zemlju, uništiše je partitokratija i mediokriteti, i građani se sa pravom osjećaju prevareno, prodano i izdano. IQ u prosjeku od 86 rasturi ovu zemlju”, zaključuje Milović.
Aleksandar Dragićević, građanski i ekološki aktivista ima slično zapažanje i podsjeća da je prije godinu ipo dana bilo najava hapšenja i procesuiranja ljudi za koje se sumnja da su bili akteri raznih sumnjivih poslova.
“A kad se samo sjetim da se prije 18 mjeseci u parlamentu pričalo o spiskovima za hapšenja… Ko je mogao da pretpostavi da će to biti spiskovi za 30 odsto postavljenja po dubini? I Vi ste, veli, na spisku…
Ali za neko direktorsko ili sekretarsko mjesto”, naveo je Dragićević.
Vuk Maraš, direktor regionalne Medijske asocijacije jugoistočne Evrope i dugogodišnji aktivista nevladinog sektora osvrnuo se na jučerašnje imenovanje Nataše Pešić, savjetnice predsjednika Mila Đukanovića u stambenu komisiju koja će se baviti slučajevima dodjele stanova državnim službenicima iz prethodnog perioda.
“Što je sporno sa Natašom Pešić u stambenoj komisiji Vlade, koja će navodno da istražuje nezakonitosti prethodnih komisija? Mislim, pored toga što je Nataša Pešić i sama dobila taj stan? Vjerovatno činjenica da je jedan od najlojalnijih vojnika partije, koja je spremna da uradi sve što joj nalože, bez obzira na Ustav, zakone, bilo sto…”, navodi Maraš u objavi na društvenoj mreži Fejsbuk.
On dodaje da se ” vade se na to da je ona bila predlog Predsjednika CG. Koji pravo na predlaganje ima baš na osnovu odluke Vlade. Da je Vlada željela – odluka se mogla promijeniti. Ali nije. Biće vam jasno zašto”.
Maraš je podsjetio na jedan događaj jer je, kako navodi, “URA dobila političku amneziju od kad ode sa DPS-om u koaliciju”.
“Sjećate se parlamentarnih izbora 2016.? Kad DPS nije imao većinu u Državnoj izbornoj komisiji da proglasi rezultate izbora? Pa su onda pokušali da podmetnu falsifikovanu ostavku člana DIK-a u ime partije Nikole Camaja? Pa im nije prošlo, jer se Camaj lično pojavio na sjednici i rekao da je falsifikat (što tužilastvo nikad nije procesuiralo).
E kad to nije uspjelo, onda je Pešić za ruku dovela, na ponoć, gospođu iz Ulcinja (Bafte Mavric) koja je bila iz koalicione partije. Gospođa je došla, niko joj ni ličnu kartu tražio nije. Glasala kako joj je Pešic rekla, i ova je fino povela napolje. Istu tu noć nam je pojašnjavala što je predsjednik DIK-a Šaranovic mislio (koji je navodno bio nestranačka ličnost, birana na konkursu) u odluci koju je pročitao, a koju nije ni umio da pročita, nego je donio u ruci. Nataša je tu odluku, tu noć, za razliku od Šaranovica, znala napamet. Pa nam je ona objašnjavala što je pisac htio da kaže, dok je pisac sjedio za stolom.
Nikad, ali nikad, niti jedan jedini postupak vođen nije za to što se tu noć desilo.
Tu noć sam bio tamo. Kao posmatrač. Tu noć su tamo bili i svi predstavnici svih partija. Ovo zna rukovodstvo bukvalno svake partije u CG. Pa i URA.
Ali – moze Crna Gora. Samo ne znam dokle. A dok Crna Gora bude mogla, uzdamo se u Natašu da procesuira sve dodjele stanova, i onu sopstvenu – ali u zemlji Nedođiji”.
