Upravni sud Crne Gore odbio je tužbu bivšeg glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića i presudom je utvrđeno da je prestanak funkcije glavnog specijalnog tužioca u skladu sa zakonom.
– Upravni sud je presudom U.br.1041/22 od 13.02.2023. godine, odbio kao neosnovanu tužbu tužioca M.K. iz Podgorice, podnijetu protiv Odluke Tužilačkog savjeta Crne Gore TS broj 53/2022 od 17.02.2022.godine, kojom odlukom mu je utvrđen prestanak funkcije glavnog specijalnog tužioca i specijalnog tužioca na dan 17.02.2022. godine, zbog ostvarivanja prava na starosnu penziju, jer je isti navršio 64 godine i 8 mjeseci života i 41 godinu i 4 mjeseca staža osiguranja. Naime, odredbom člana 135 stav 5 Ustava Crne Gore je propisano da rukovodiocu državnog tužilaštva i državnom tužiocu prestaje funkcija i razrješava se vršenja funkcije u slučajevima i po postupku propisanom zakonom. Odredbom člana 103 stav 1 tačka 3 Zakona o državnom tužilaštvu propisano je da državnom tužiocu prestaje funkcija kada ispuni uslove za ostvarivanje prava na starosnu penziju, dok je odredbom člana 104 stav 1 tačka 2 propisano da rukovodiocu državnog tužilaštva prestaje funkcija rukovodioca kad mu prestane tužilačka funkcija – navode iz Upravnog suda.
Katniću je Odlukom Tužilačkog savjeta utvrđen prestanak funkcije glavnog specijalnog tužioca i specijalnog tužioca u skladu sa odredbom člana 17 stav 2 Zakona o PIO, kojom je propisano da osiguranik stiče pravo na starosnu penziju kada navrši 40 godina staža osiguranja i 61 godinu života.
– Upravni sud Crne Gore je utvrdio da su u konkretnom slučaju ispunjeni uslovi za primjenu odredbe člana 17 stav 2 Zakona o PIO, jer je tužilac u periodu od 01.01.1993. godine do 11.03.2005. godine vršio profesionalnu vojnu službu u Vojsci, i u istom ostvario staž osiguranja sa uvećanim trajanjem od 15 godina i 7 mjeseci, pa je sa nesporno ostvarenim stažom osiguranja, ostvario ukupno 41 godinu i 4 mjeseca staža osiguranja. Sud naglašava da je odluka Tužilačkog savjeta zasnovana na aktima Fonda Pio koji imaju značaj javne isprave, jer se radi o ispravama izdatim na osnovu podataka iz službene evidencija ovog organa, kao jedinog ovlašćenog za vođenje matične evidencije o osiguranicima, obveznicima plaćanja doprinosa i korisnicima prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja, pa se pravna valjanost takvih isprava ne može osporavati u postupku konstatovanja prestanka funkcije specijalnog tužioca pred Tužilačkim savjetom. Zbog svega navedenog, Upravni sud ocjenjuje da nije postojala obaveza Tužilačkog savjeta da prekine postupak do okončanja upravnih postupaka koje tužilac vodi radi utvrđivanja činjenica o staža osiguranja i uplati doprinosa za period ostvarenog staža sa uvećanim trajanjem, jer isti nemaju značaj prethodnog pitanja za rješavanje ove upravne stvari- navedeno je iz Upravnog suda.
– Stoji činjenica da, u smislu odredbe člana 105 stav 1 Zakona o državnom tužilaštvu, kad nastupi neki od razloga za prestanak tužilačke funkcije, o tome će Tužilački savjet odmah obavijestiti rukovodilac državnog tužilaštva za državnog tužioca, rukovodilac neposredno višeg državnog tužilaštva za rukovodioca državnog tužilaštva, a sjednica Vrhovnog državnog tužilaštva za vrhovnog državnog tužioca. Nepostupanje navedenih lica da Tužilačkom savjetu dostavi podatke o ispunjenosti uslova za prestanak tužilačke funkcije, po mišljenju suda, ne sprečava taj organ da podatke pribavi po službenoj dužnosti, u smislu člana 13 Zakona o upravnom postupku, imajući u vidu da je u ovlasti upravo tuženog organa donošenje odluke o prestanku funkcije rukovodioca državnog tužilaštva, odnosno državnog tužioca, nakon utvrđivanja činjenica od kojih zavisi ispunjenost uslova za prestanak funkcije.
Po mišljenju suda, pravilno je tuženi organ odbio i zahtjeve tužioca za izuzeće članova tužilačkog savjeta M. V., S. M. i M. A., nalazeći da nijesu ispunjeni uslovi normirani odredbom člana 33 stav 1 alineja 1 i 2 Poslovnika Tužilačkog savjeta, u kom pravcu je taj organ, u rješenjima kojima odbija zahtjeve tužioca za izuzeće ovih lica, dao dovoljne i jasne razloge koje u svemu prihvata i ovaj sud, bez potrebe za njihovim ponavljanjem.
Cijenio je sud i ostale navode tužbe, ali ih nije posebno komentarisao nalazeći da su isti bez uticaja na drugačije presuđenje.
Kod iznijetog, kako navodima tužbe nije dovedena u pitanje pravilnost oslučivanja tuženog organa, tužbu je valjalo odbiti kao neosnovanu. Iz izloženog primjenom člana 35 stav 1 Zakona o upravnom sporu odlučeno je kao u izreci – dio je presude.
Tužba je neosnovana
“Tužilac pobija odluku tuženog, iz svih zakonskih razloga, u bitnom navodeći da je dana 26.06.2020.godine izabran na petogodišnji mandat na funkciju glavnog specijalnog tužioca, ali da je, prije isteka drugog mandata, zbog opšte poznatog progona i negativne percepcije javnosti da je ispunio uslove za ostvarivanje prava na starosnu penziju, pokrenuo postupak pred nadležnim Fondom PIO radi utvrđivanja činjenica od kojih zavisi njegovo pravo na starosnu penziju. Nakon sprovedenog postupka, prvostepeni organ je dana 25.08.2021.godine donio rješenje kojim je utvrdio da je tužilac stekao uslove za starosnu penziju, koje rješenje je poništeno rješenjem Ministarstva finansija od 04.10.2021.godine. Postupajući po uputima drugostepenog organa, kako je naveo dalje, prvostepeni organ je rješenjem od 23.11.2021.godine odbio zahtjev tužioca za utvrđenje ukupnog staža osiguranja, uz obrazloženje, iz stava III dispozitiva navedenog rješenja, da u matičnoj evidenciji Fonda PIO nije evidentiran staž osiguranja ostvaren u svojstvu profesionalnog vojnog lica prije 15.08.2007. godine, jer je utvrđivanje istog u nadležnosti Ministarstva odbrane. Protiv ovog rješenja tužilac je podnio žalbu dana 06.12.2021.godine, koji upravni postupak je i dalje u toku. Posebno je istakao da je, radi utvrđivanja staža osiguranja, pokrenuo upravni postupak i pred Ministarstvom odbrane, kao jedinom nadležnom organu, koji postupak je, takođe, u toku. Po nalaženju tužioca odluka tuženog je nezakonita jer, u smislu odredbe člana 105 stav 1 Zakona o državnom tužilaštvu, postupak za utvrđivanje, pa i samo utvrđivanje uslova za nastupanje nekog od razloga za prestanak tužilačke funkcije, pa i uslova za sticanje prava na starosnu penziju, u isključivoj je nadležnosti rukovodilaca tužilaštva, u konkretnom za glavnog specijalnog tužioca, u nadležnosti vrhovnog državnog tužioca, odnosno lica koje ga zamjenjuje. Po nalaženju tužioca v.d. Vrhovne državne tužiteljke je u smislu navedene i odredbe člana 46 Zakona o upravnom postupku, bila dužna da sprovede ispitni postupak i o rezultatima istog obavijesti Tužilački savjet, kao kolegijalni organ, u skladu sa članom 67 istog zakonskog propisa, koji bi nakon toga pristupio donošenju odluke. Međutim, umjesto da Tužilački savjet odlučuje o rezultatima ispitnog postupka, sprovedenog u zakonom predviđenoj proceduri, kolegijalni organ je glasao o dopisu Fonda PIO koji, u suštini, predstavlja prepis akta Ministrarstva odbrane od 10.06.2021.godine, koji, takođe, nije donijet od nadležnog organa, niti je proizvod upravnog postupka koji i dalje teče pred Ministarstvom odbrane. Posebno je istakao da je tužiocu povrijeđeno i pravo na izjašnjenje na rezultate ispitnog postupka, jer je tužilac, nakon saznanja iz štampanih medija o održavanju sjednice ovog kolegijalnog tijela, pokušao da samoinicijativno učestvuje u ovom postupku, dostavljajući Tužilačkom savjetu dopis Tu-S VIII broj 10/22 od 17.02.2022.godine da zastane sa odlučivanjem i postupak vrati na početak, kako bi se ispoštovala odredba člana 105 Zakona o državnom tužilaštvu, nakon čega je istom organu dostavio i dokaze da akt Ministarstva odbrane od 10.06.2021.godine, na koji se Fond PIO pozvao u svom obraćanju Tužilačkom savjetu, sadrži netačne podatke o stažu osiguranja tužioca, koje dokaze Tužilački savjet nije sprovodio, niti je tužiocu dao pravo na izjašnjenje. Po navodima tužioca, osporena odluka je zahvaćena i povredom pravila postupka iz člana 104 stav 1 Zakona o upravnom postupku, jer Tužilački savjet nije prekinuo postupak zbog rješavanja prethodnog pitanja, imajući u vidu da je pred Fondom PIO u toku postupak za utvrđivanje staža osiguranja tužioca sa uvećanim trajanjem, kao i utvrđivanja činjenice o uplati doprinosa za period ostvarenog staža sa uvećanim trajanjem, u kom postupku je prvostepeni organ donio rješenje dana 23.11.2021.godine, protiv kog rješenja je tužilac izjavio žalbu, pa je navedeni postupak i dalje u toku pred drugostepenim organom. U daljem referatu tužbe, tužilac je ukazao na povrede postupka koje se tiču uslova za izuzeće pojedinih članova Tužilačkog savjeta, koji predlozi za izuzeće su odbijeni od strane tuženog organa, ali i da je utužena odluka zahvaćena povredom pravila postupka iz člana 22 stav 7 Zakona o upravnom postupku, jer ista ne sadrži razloge za odbijanje zahtjeva tužioca za održavanje rasprave u njegovom prisustvu, odnosno prekidu postupka do okončanja prethodnog pitanja. Tužilac je posebno ukazao da u konkretnom slučaju nijesu ispunjeni uslovi iz čl. 61 i 62 Zakona PIO, shodno kojima je predviđeno da se u staž osiguranja ne može ni u kom slučaju računati penzijski staž, niti pak staž osiguranja sa uvećanjim trajanjem, kako je to učinio tuženi organ. Iz izloženog je predložio da se tužba usvoji i osporena odluka poništi.
U odgovoru na tužbu tuženi organ je osporio osnovanost navoda iste iz razloga iznijetih u osporenoj odluci, sa predlogom da se tužba odbije kao neosnovana.
Tužba je neosnovana”, dio je presude.
Izvor: Dan
