Iako je kaznena politika za nasilje nad ženama pooštrena, zvanični podaci pokazuju da je u prošloj bilo više napada nego 2018. godine.
Za Dnevnik RTCG svoje iskustvo ispričala i sagovornica koja je izašla iz Sigurne ženske kuće i počela nov život.
Kako je kazala psihičko nasilje je prvo, a ona i fizičko.
“Psihičko nasilje ide, a posle psihičkog nasilja ide i fizičko. Psihički te ubija, a onda krene da te udara, jer kada vidi da ti to trpiš, to psihičko nasilje, onda ide i fizičko. Udarci najviše u predjelu glave, vrh glave pesnicama ili te obali na pod”, priča svoje iskustvo sagovornica Dnevnika.
Građani nemaju dilemu da li bi, ukoliko bi svjedočili nasilju i prijavili ga.
Da je sve više građana spremno da pozove pomoć kada čuju da se negdje dešava nasilje, govori broj prijava koje stižu Upravi policije. Statistika je neumoljiva i pokazuje značajan porast nasilja nad ženama od 2018. do 2022. godine.
Podaci Uprave policije pokazuju da je tokom 2022. zabilježeno više slučajeva nasilja nad ženama u odnosu na 2018. I to za 138.
U Centru za ženska prava smatraju da je za to najviše kriva pandemija korona virusa.
“Izolacija je jedna situacija koja pogoduje nasilniku, jer to i jeste zapravo jedna od prvih taktika koju on primjenjuje da izoluje žrtvu od drugih što joj onemogućava da pred nekim kaže šta joj se dešava”, kaže Uprkos pooštrenoj kaznenoj politici nasilje nad ženama u porastu iz Centra za ženska prava.
A naša sagovorica potražila je pomoć nakon osam godina ćutanja.
“Kada sam vidjela da nemam kud više da trpim, da će biti gotovo sa mnom, a djeca su maloljetna, onda sam prijavila”, kaže sagovornica.
Njoj je vrata otvorila Sigurna ženska kuća, u kojoj je 2022. pomoć zatražilo 620 žena.
Da li je to znak da naše društvo postaje sve tolerantnije na nasilje ili se žene sve više odvažuju da ga prijave.
U toku prošle godine u skloništu je bilo smješteno 95 žena sa djecom.
Nasilnika je teško prepoznati, a među njima, kako kaže Jaredićeva, najmanje je onih s mentalnim poremećajem.
“To je mit, takođe je mit da su to ljudi iz nekih lošijih socijalnih uslova, nasilnici se kriju u svim društvenim kategorijama bez obzira na ekonomski status. Većina njih su uglavnom vrlo ugledni u svom društvu i omiljeni”, objašnjava Jaredić.
Bez obzira na profil, kaže ona, za sve nasilnike zajedničko je jedno.
“Stav da je on povlašćen, da je žena manje vrijedna, da njegova riječ mora biti posljednja”, kaže Jaredić.
Zašto joj se to dešava, nije pitanje koje bi trebalo da postavi žena koja trpi nasilje, jer, kako objašnjavaju naši sagovornici, žena u sebi ne smije vidjeti krivca za šamar. Pitanje mora postaviti društvo, zašto se ovoj pošasti konačno ne stane na kraj.
A do tada, naša sagovornica s početka priče, savjetuje:
“Biti žrtva nije sramota, prijavite nasilje, jer ima ljudi koji vam vjeruju”, kaže ona.
Izvor: RTCG
