Sa svojim slamnatim šeširima i prugastim košuljama, ugledni venecijanski gondolijeri već vjekovima vješto prevoze putnike kroz uske kanale grada.
Sada žele da prošire svoje redove kako bi osigurali da će tradicija njihovog drevnog zanimanja opstati.
Ipak, proces prijavljivanja za ovaj posao nije nimalo jednostavan.
Prvo, budući gondolijeri se moraju prijaviti na kurs obuke Umjetnost gondolijera (Arte del Gondoliere). Za to će biti kvalifikovani samo ako dokažu da znaju da veslaju ili bar pokažu da imaju potrebne sposobnosti za razvoj ove vještine.
“Najvažnije je da mogu da upravljaju gondolom”, rekao je Andrea Balbi, predsjednik udruženja venecijanskih gondolijera, za Gardijan.
“Proces predselekcije nam pomaže da to i procijenimo, a zatim počinju obuku.”
Za one koji su upoznati sa strogim sistemom učenja vožnje u Italiji, i ovaj proces obuke je podjednako rigorozan. Polaznici moraju pohađati 30 sati teorijske nastave, tokom kojih će učiti vodeni ekvivalent saobraćajnog kodeksa. Takođe će učiti engleski i francuski jezik, te o istoriji, umjetnosti i kulturi Venecije, s posebnim fokusom na to kako je grad izgrađen, kao i njegove vodene rute. Zatim će imati 10 sati praktične obuke, koja uključuje veslanje gondole s jednim veslom, pod nadzorom majstora gondolijera.
Danas u gradu u kome je nekada 10.000 plovila obavljalo prevoz, rade samo 433 gondolijera.
Zanimanje gondolijera postoji u Veneciji od 1094. godine. Vjekovima su ove 11 metara duge lađe bile glavno prevozno sredstvo u gradu, prevozeći niže slojeve društva, prije nego što su ih prigrlili aristokrati kada je njihovom omiljenom prevozu – konjima – u 14. vijeku zabranjeno da galopiraju uskim ulicama.
Ovo zanimanje je nekada bilo isključivo muško, a licence su se obično prenosile s oca na sina. Međutim, sada je profesija otvorena za svakog građanina Evropske unije. Danas ima 14 žena koje obavljaju ovaj posao.
S procijenjenih 30 miliona posjetilaca godišnje, gondolijeri su veoma traženi u Veneciji. Međutim, pronalaženje novih kandidata nije povezano s usluživanjem velikog broja turista, već sa željom da ova profesija opstane, kaže Balbi.
Gondolijeri su se često borili da zadrže svoju profesiju. Kada je Venecija uvela javni motorizovani autobuski servis na vodi 1880-ih, gondolijeri su organizovali svoj prvi štrajk. Danas gondolijeri često protestuju protiv vodenih taksija i motornih čamaca, tvrdeći da njihova nepromišljena vožnja ugrožava živote jer talasi koje stvaraju ljuljaju manje lađe.
Izvor: rt.rs
