Vesna Parun (Zlarin, 10. april 1922.- Stubičke Toplice, 25. oktobar 2010.), hrvatska pjesnikinja, koja se smatra jednom od najistaknutijih ličnosti hrvatske poezije i književnosti za djecu u drugoj polovini 20. vijeka.
Biografija
Vesna Parun je rođena 10. aprila 1922. na ostrvu Zlarinu blizu Šibenika, gdje joj je otac radio kao opštinski činovnik koji je često bio premještan i ostajao bez posla, zbog čega je brojna porodica (četvoro djece) živjela u prilično teškim uslovima. Zato je Vesna dobar dio djetinjstva i mladosti provela kod tetke i tetka u Splitu, u Biogradu na Moru i u Šibeniku. Otac Ante rodom je s ostrva Prvića, a majka Antica sa Šolte. Osnovnu školu je završila na Visu, a gimnaziju je pohađala u Šibeniku i Splitu gdje je 1940. maturirala. Bila je odličan učenik i već se od 14. godine izdržavala podučavanjem. U jesen 1940. upisala je studije romanistike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Onda je došao rat, bježanje u Split, pa povratak u Zagreb (1942.). Tada su živjeli u Sesvetama kod Zagreba gdje joj je otac radio u opštini. Odatle joj je brat otišao u partizane i ubrzo poginuo.
Bila sam dječak
U mjesečinu me sakrila
večer, utrnuvši svijeće.
Svu noć sam zamišljena snila
u modroj šumi kroz drveće.
Bila sam zrno rumena grožđa
u zubima sred poljubaca
lisica utekla iz gvožđa
dječak, što praćkom poklike baca;
I ujed pjesme nasred čela
šarena mačka u košari igre.
Šta nisam bila, šta nisam smjela,
zrcalo ribe u zjenici vidre!
Poslije završetka rata nastavila je studije na Filozofskom fakultetu, ali je tada upisala filozofiju. 1947. radila je na pruzi Šamac – Sarajevo, oboljela je od tifusa, a u isto je vrijeme doživljavala krize zbog nesrećne ljubavi koja je trajala od 1938. Prekida studije. Od 1962. do 1967. boravila je u Bugarskoj gdje se udala, razvela i doživjela novi niz problema. Od tada je živjela uglavnom u Zagrebu i radila kao slobodni književnik.
Ti koja imaš nevinije ruke
Ti koja imaš ruke nevinije od mojih
i koja si mudra kao bezbrižnost.
Ti koja umiješ s njegova čela čitati
bolje od mene njegovu samoću,
i koja otklanjaš spore sjenke
kolebanja s njegova lica
kao što proljetni vjetar otklanja
sjene oblaka koje plove nad brijegom.
Ako tvoj zagrljaj hrabri srce
i tvoja bedra zaustavljaju bol,
ako je tvoje ime počinak
njegovim mislima, i tvoje grlo
hladovina njegovu ležaju,
i noć tvojega glasa voćnjak
još nedodirnut olujama.
Onda ostani pokraj njega
i budi pobožnija od sviju
koje su ga ljubile prije tebe.
Boj se jeka što se približuju
nedužnim posteljama ljubavi.
I blaga budi njegovu snu
pod nevidljivom planinom
na rubu mora koje huči.
Šeći njegovim žalom. Neka te susreću
ožalošćene pliskavice.
Tumaraj njegovom šumom. Prijazni gušteri
neće ti učiniti zla.
Za svoj pjesnički rad dobila je značajne i brojne nagrade i priznanja. Za zbirku “Pjesme” (1948.) dobila je Nagradu Matice hrvatske, za zbirku “Crna maslina” (1955.) dobila je Nagradu grada Zagreba, za stihovani dječji roman “Mačak Džingiskan i Miki Trasi” (1968.) dobila je Nagradu Grigor Vitez, 1972. dobila je kao najuspješniji dječji pjesnik Zmajevu Nagradu Matice srpske u Novom Sadu, a 1970. u Parizu je dobila Diplomu za poeziju. Njena zbirka “Zore i vihori” (1947.) po mnogo čemu označava važan datum u razvojnom toku novije hrvatske poezije.
Poezija
“Zore i vihori”, 1947.,
“Pjesme”, 1948.,
“Crna maslina”, 1955.,
“Vidrama vjerna”, 1957.,
“Ropstvo”, 1957.,
“Pusti da otpočinem”, 1958.,
“Ti i nikad”, 1959.,
“Koralj vraćen moru”, 1959.,
“Konjanik”, 1961.,
“Jao jutro”, 1963.,
“Bila sam dječak”, 1963.,
“Vjetar Trakije”, 1964.,
“Pjesme”, 1964.,
“Gong”, 1966.,
“Otvorena vrata”, 1968.,
“Ukleti dažd”, 1969.,
“Tragom Magde Isanos”, 1971.,
“Sto soneta”, 1972.,
“I prolazim životom”, 1972.,
“Stid me je umrijeti”, 1974.,
“Olovni golub”, 1975.,
“Apokaliptičke basne”, 1976.,
“Ljubav bijela kost”, 1978.,
“Čitač snova”, 1978.,
“Izabrane pjesme”, 1979.,
“Mapa Magdica”, 1979.,
“Šum krila, šum vode”, 1981.,
“Salto mortale”, 1981.,
“Izabrana djela”, 1982.,
“Grad na Durmitoru”, 1988.,
“Kasfalpirova zemlja”, 1989.,
“Indigo grad”, 1990.,
“Sonetni vijenci”, 1991.,
“Tronožac koji hoda”, 1993.,
“Začarana čarobnica”, 1993.,
“Izbor iz djela”, 1995.,
“Ptica vremena”, 1996.,
“Smijeh od smrti jači”, 1997.,
“Pelin basne”, 1998.,
“Spužvica i spužva”, 1999.,
“Političko Valentinovo”, 2000.,
“Grijeh smrti”,2000..
Proza
“Pod muškim kišobranom”, 1987.,
“Krv svjedoka”, 1988.,
“Hrvatska kraljica”, 1999.,
“Noć za pakost – moj život u 40 vreća”, 2001.
Dječja poezija
“Patka Zlatka”, 1957.,
“Tuga i radost šume”, 1958.,
“Zec mudrijan”, 1958.,
“Kornjačin oklop”, 1958.,
“Mačak Džingiskan i Miki Trasi”, 1968.,
“Mačak na mjesecu”, 1969.,
“Miki Trasi i baka Pim Bako”, 1968.,
“Miki slavni kapetan”, 1970.,
“Karneval u Kukljici”, 1974.,
“Poznanstvo s danima malog Maksima”, 1974.,
“Igre pred oluju”, 1979.,
“Dvanaest slikovnica o psima”, 1983.,
“Hoću ljutić, neću mak”, 1983.,
“Roda u školi”, 1988.,
“Pokraj Kupe kad se vrapci skupe”, 1989.,
“Moj prijatelj šišmiš”, 1990.,
“Uspavanka za poljubac”, 1995.,
“Kroz prozorčić zime”, 1995.,
“Pčela, duga i mlin”, 1997.,
“Tri morske pustolovke”, 2000.,
“Morska kočijica”, 2001.
Dramska djela (izvedena)
“Marija i mornar”,
“Apsirt”,
“Magareći otok, oliti homo homini asinus”,
“Škola za skitnice”.
Nagrade i priznanja
Poetum oliveatus na manifestaciji “Croatia rediviva: Ča, Kaj, Što – baštinski dani” 1995.
Nagrada “Tin Ujević” 2003., za zbirku soneta “Suze putuju”
“Nagrada Vladimir Nazor”
1959. godišnja nagrada
1982. za životno djelo
Priredio: Dragan Leković
