Zakonski rok za početak primjene propisa iz oblasti medicinski potpomognute oplodnje (MPO) istekao je 8. juna, a Ministarstvo zdravlja, uprkos ranijim najavama da će ti procesi početi i prije, još nije stvorilo uslove za primjenu novih zakonskih rješenja u toj oblasti.
Iz resora na čijem je čelu Dragoslav Šćekić nisu odgovorili na pitanja “Vijesti” u vezi s najavama da će uslovi za primjenu propisa iz oblasti kojima se uređuje liječenje steriliteta biti ispunjeni možda i u maju.
”Nova zakonska rješenja u vezi sa MPO u praksi treba da zažive od 8. juna 2022. To je rok koji je decidno propisan u prelaznim i završnim odredbama zakona u kojima se navodi da će se propisi za sprovođenje Zakona o MPO donijeti u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovog zakona”, kazali su krajem februara iz resora koji je tada vodila Jelena Borovinić-Bojović.
”Vijesti” su u vrijeme njenog mandata, resoru zdravlja uputile pitanja u vezi s početkom primjene novog zakonskog rješenja u oblasti MPO, kao i dijela Zakona o obaveznom zdravstvenom osiguranju koji se odnosi na liječenje steriliteta. Pitanja su se odnosila na neka i ranije propisana prava, sadržana u novom zakonskom rješenju – kao što je donacija, koja preko deceniju nije zaživjela u praksi. Pitanja redakcije odnosila su se i na set novih prava, kao što je mogućnost uvoza i izvoza polnih ćelija, polnih tkiva i embriona, na prava iz Zakona o obaveznom zdravstvenom osiguranju koja se tiču liječenja steriliteta.
”Zakoni ne ‘oživljavaju’ u praksi danom stupanja na snagu, jer je pravno nemoguće izrađivati podzakonske akte prije nego što je zakon usvojen. Propisi se usvajaju nakon zakona zbog čega je i ostavljen rok od šest mjeseci. Ministarstvo zdravlja intenzivno radi na inicijalnoj pripremi podzakonske regulative koju je potrebno donijeti na osnovu ovog zakona, a u toku je i postupak obrazovanja Komisije za MPO, kao posebno stručno savjetodavno tijelo za praćenje i kontrolu postupaka MPO, koje će između ostalog, učestvovati i u izradi propisa koji se donose na osnovu ovog zakona”, kazali su u februaru iz Ministarstva zdravlja.
Krajem aprila, izabrana je 43. Vlada, kada je za ministra zdravlja imenovan Šćekić, koji je u prethodnoj Vladi bio prvi čovjek Fonda za zdravstveno osiguranje (FZO).
Mjesec kasnije, krajem maja, te ponovo 7. juna, i njemu su upućena ista pitanja, ali redakciji do danas nije odgovoreno. Pored ostalog, pitanja se odnose na to kada će pacijenti koji se bore sa sterilitetom moći da, na osnovu novog Zakona o MPO, odnosno Zakona o obaveznom zdravstvenom osiguranju, ostvare svoja prava, odnosno u kojoj je fazi donošenje podzakonskih akata, koja su podzakonska akta u pitanju, da li je obrazovana Komisija za MPO i šta će biti konkretna uloga te komisije…
Prema nezvaničnim informacijama, primjenu novih zakonskih rješenja prolongirala je promjena Vlade.
Iz Centra za građanske slobode (CEGAS) prije nekoliko dana kazali su da je dobro kad se nekome omogući neko pravo, ali da je loše kad se ne omogući i da se to pravo ostvari. CEGAS je jedna od organizacija koja je i uticala na donošenje novog Zakona o MPO i dijela Zakona o obaveznom zdravstvenom osiguranju.
Donošenjem tih propisa, omogućena su četiri postupka vantjelesne oplodnje o trošku države bračnim ili vanbračnim partnerima, kao i ženi bez partnera, omogućeno je zamrzavanje kvalitetnih embriona na period od godinu dana, kao i četiri postupka transfera embriona nakon odmrzavanja iz tih ciklusa. Novim zakonskim rješenjima omogućena su i po tri postupka MPO i tri embriotransfera ukoliko postoji jedno zdravo dijete, po dva postupka MPO i dva postupka transfera ukoliko postoji dvoje zdravo djece, po dva postupka MPO bračnim i vanbračnim supružnicima, odnosno dva transfera nakon odmrzavanja do napunjene 50. godine života žene.
Osiguranim licima reproduktivne dobi do 37. godine života, kao i oboljelim od maligne bolesti, bez djece, gdje usljed terapija može doći do oštećenja reproduktivnih organa, uz odobrenje ljekara reproduktivne medicine, sada je, nekom od adekvatnih metoda za svaki pojedinačni slučaj, omogućena prezervacija fertilnosti. Omogućen je i uvoz, ako se polna tkiva, ćelije i embrioni, ne mogu obezbijediti u Crnoj Gori.
”Od svega, danas se još može samo iskoristiti mogućnost većeg broja vantjesene oplodnje. Zamrzavanje o trošku države, donacija polnih ćelija, uvoz i izvoz polnih ćelija, tkiva i ebriona, kao i reproduktivna zaštita oboljelih od karcinoma, i dalje je na čekanju. Nekome ističe ono ključno vrijeme i nema vremena da čeka dok drugi shvati koliko je važno”, kazali su prije nekoliko dana iz CEGAS-a.
Iz te NVO su, kako su podsjetili, resoru zdravlja još u februaru uputili zahtjev za slobodan pristup informacijama u vezi s formiranjem radne grupe i početkom pripreme podzakonskih akata koja se odnose na primjenu propisa iz oblasti liječenja steriliteta, ali, kako tvrde, nikada nisu dobili odgovor.
”Apelujemo na Ministartvo zdravlja da shvati važnost donošenja podzakonskih akata u vezi sa reproduktivnim zdravljem građanstva, jer smo za neke već zakasnili”, saopštili su iz te NVO.
Zakon o MPO usvojen je na sjednici Skupštine 29. decembra, u Službenom listu objavljen dva dana kasnije, a stupio na snagu 8. januara. Time je prestao da važi raniji, Zakon o liječenju neplodnosti asistiranim reproduktivnim tehnologijama iz 2009.
Krajem 2021. usvojen je i Zakon o obaveznom zdravstvenom osiguranju koji propisuje i prava iz domena liječenja steriliteta – broj postupaka koji osigurana lica mogu da urade na teret FZO i, prvi put, i pravo na jedan postupak liječenja muške neplodnosti metodom Micro TESE za sprovođenje postupka MPO.
Fond čeka Uredbu i ćuti
Iz Ministarstva zdravlja nisu odgovorili “Vijestima” i da li je taj resor uputio Vladi predlog Uredbe o obimu prava na zdravstvenu zaštitu iz obaveznog zdravstvenog osiguranja.
Tom Uredbom, kako su ranije pojasnili iz FZO, uređuju se usluge ugovorene sa zdravstvenim ustanovama, pa i one koje se odnose na postupke MPO.
”Ovom Uredbom nisu obuhvaćene usluge: zamrzavanje embriona i krioembriotransfer (odmrzavanje embriona i novi transfer iz tih ciklusa), koje će se sada obezbjeđivati na teret sredstava obaveznog zdravstvenog osiguranja. Iz ovih razloga potrebno je donijeti izmjene i dopune Uredbe ili novu uredbu, na osnovu koje bi Fond pristupio utvrđivanju cijena tih usluga. Onda bi se pristupilo proširivanju ugovorne saradnje s privatnim ustanovama za ove dvije nove usluge”, pojasnili su ranije iz FZO.
Tada su kazali i da bi, nakon stvaranja pravnog osnova za te usluge, u informacionom sistemu Fonda trebalo podržati i njihovo evidentiranje – u skladu s tim kako to predviđaju nova zakonska rješenja.
Ni iz FZO nisu odgovarali na pitanja “Vijesti” u vezi sa statusom nove, odnosno dopuna važeće Uredbe.
