Crnogorski državljanin Vladimir Vučinić stigao je preksinoć avionom Air Montenegra u Podgoricu iz Izraela, a za portal Dan, je poručio, da je u Izrael “otišao jedan, a vratio se drugi Vlado”.
U Izrael je otišao prije više od godinu, a kako je rekao, svidjela mu se zemlja, ljudi i standard, a planirao je da ostane pet godina. Ipak, sukob sa Hamasom, pokvario mu je planove.
Vratio se, kako kaže, bogatiji za iskustvo, prijateljstvo i mnogo nezaboravnih trenutaka.
– Ovo mu je četvrto bombardovanje, ali se ranije znalo kad će da počne, jer su prethodna tri puta bille najave da do toga može doći. Ovog puta, sve je bilo iznenada, a pod pritiskom porodice vratio sam se u Crnu Goru. Naši ljudi koji su ostali tamo uvjereni su da će ovo brzo da se završi – priča Vladimir.
On se nalazio u Aždodu, mjestu oko 25 kilometara udaljeg od Gaze.
– Aždod se nalazi u južnoj regiji, koja je kritična. To je grad nakon Aškelona koji je pretpio velika razaranja i gdje je poginuo veliki broj ljudi – dodaje on.
Kako je kazao, raketni napadi počeli su u subotu u 6.30 ujutru, a mislio je da je počela kiša i grmljavina.
– Kada sam čuo sirene par sekundi posle toga, shvatio sam da je počelo granatiranje. Tog dana sam imao druge planove – kazao je on.
Nakon toga, čuo se sa porodicom i suprugom, ali im ništa nije rekao, da ne bi brinuli.
– Nadao sam se da to neće toliko eskalirati i potrajati. Kad su moji saznali da je počeo rat, da je Izrael to objavio, onda mi se telefon usijao. Ipak sam odlučio, uz nagovor Ministarstva vanjskih poslova da se vratim kući – rekao je on.
Vučinić se zahvalio Ministarstvu vanjskih poslova, konzulu NImbrodu Rinotu i njegovom asistentu Danijeli koji su nam pomogli oko svega.
– Brzo su me u dodali u evidenciju, iako nisam želio da idem. Imao sam dodatni problem, istekao mi je pasoš i nije bilo jednostavno doći, ali uz napore Ministarstva vanjskih poslova i srpske Ambasade, njihovog konzula Dušana Vujovića, brzo su mi idali putnu listu. Cijelo vrijeme su bili sa nama, ispratili su nas. Pohvalio bih i crnogorsko osoblje u avionu koji nas je vratio za Podgoricu – ispričao je on.
Kazao je i da bi se opet vratio tamo, kad bi se sve vratilo u normalu, jer je u Izraelu stekao puno prijatelja.
– Žao mi je i drugove Jevreje i Palestince i nadam se da će sukob što prije da se završi sa što manje žrtava – poručio je Vučinić, koji je u Izraelu stekao zvanje hadžije.
Život u Izraelu: “Najstarija baba se pita”
Vlado nam je otrkio da u Izraelu ima dosta naših ljudi koji su ostali, jer je standard u toj zemlji jako dobar.
– Od primanja može lijepo da se živi, da se plate svi troškovi i da ostane. To je jedan od razloga što naši ljudi tamo odlaze i rade. Pojedini i ostanu uprkos ovom sukobu – rekao je on.
Kazao je da su petak i subota u Izraelu slobodni dani, a nedjelja prvi radni.
– Život u Izraelu je nešto najbliže što su Jugosloveni imali za vrijeme Tita. Druže se, putuju, rade, roštiljaju za vrijeme odmora. Izraelci šetaju, uživaju, igraju, pjevaju, sve bez telefona – ispričao je on.
U Izraelu vlada matrijarhat, žene donose odluke i majka je glavna u kući.
– “Najstarija se baba” se pita u kući. Po majci se dobija i državljanstvo, dodao je on.
Izvor: Dan
