Iako je Crna Gora još 2016. godine raspisala međunarodnu potjernicu za Svetozarom Marovićem, bivšim predsjednikom državne zajednice Srbije i Crne Gore i visokim funkcionerom DPS-a, srpske vlasti i dalje odbijaju da ga izruče Podgorici. Marović, koji je pravosnažno osuđen zbog korupcije i priznanja da je bio na čelu kriminalne grupe koja je oštetila Budvu za više miliona eura, slobodno se kreće Beogradom. Nedavno je ponovo viđen na Vračaru, iako bi odavno trebalo da izdržava kaznu zatvora u Crnoj Gori.
Crnogorsko Ministarstvo pravde je nedavno po sedmi put zatražilo izručenje Marovića, ali bez uspjeha, zvanični Beograd pokazuje spremnost da zatvori oči pred ovim zahtjevima. Takav odnos ne samo da obesmišljava međunarodne potjernice, već šalje poruku da politički i kriminalni interesi često imaju prednost nad vladavinom prava.
Sličnu sudbinu doživljava i potjernica za Berancem Vukom Vulevićem, osobom za kojom je Interpol prošle godine raspisao crveno upozorenje zbog sumnje da je umiješan u međunarodni šverc čak dvije i po tone kokaina. Prema bezbjednosnim podacima, Vulević se takođe nalazi u Beogradu, gdje uživa zaštitu pripadnika “vračarskog” i “kavačkog” klana, ali i pojedinaca iz srpske vlasti, kojima zauzvrat pomaže u razbijanju protesta.
Beograd očigledno postaje sigurna luka za ljude pod međunarodnim potjernicama – i za one sa pravosnažnim presudama, i za one koje se sumnjiče za najteža krivična djela. Dok region nominalno dijeli evropske integracione ciljeve i obavezu saradnje u borbi protiv kriminala, praksa pokazuje da političke veze i mreže zaštite i dalje nadjačavaju međunarodne sporazume i zahtjeve za pravdu.
Izvor: portalzeta.me
