Od ubistva Duška Jovanovića, glavnog urednika dnevnog lista “Dan“, navršilo se tačno 20 godina.
Jovanović je, na svirep i mučki način, ubijen u noći 27. maja 2004. godine u Podgorici, nakon što je malo prije ponoći izašao iz redakcije medija koji je osnovao i godinama uređivao.
Uprkos brojnim obećanjima vlasti i istražnih organa, da će utvrditi punu istinu o ovom zločinu, stvarni nalogodavci, organizatori i počinioci još uvijek nijesu poznati, niti su odgovarali pred sudovima i po zakonima ove države.
Ono što pored toga, čak i nakon toliko godina od ubistva ovog novinara – koji je godinama pisao o švercu cigareta u Crnoj Gori – čini cjelokupan ovaj slučaj još kontroverznijim jeste i Službena zabilješka sa informativnog razgovora sa, za sada jedinim osuđenim za saučesništvo u ubistvu Jovanovića, Damirom Mandićem.
Ona je sačinjena u Centru bezbjednosti (CB) Podgorica, 5. juna 2004. godine, a nikada zvanično nije zavedena u spisima predmeta ubistva Duška Jovanovića.
“Dana 02. 06. 2004. g. u večernjim satima sa aerodroma u Beogradu u prostorijama CB Podgorica priveden je Mandić Damir. Nakon njegovog privođenja sa njim je obavljen informativni razgovor na okolnosti njegovog saznanja i učešća u izvršenju krivičnog djela ubistva nad oštećenim Jovanović Duškom. Tokom kriminalističke obrade isti je izjavio da je bio vlasnik mobilnog telefona marke ‘nokia 6310’, a u kojem je koristio kartice broj 067-397- 863 i 069-413-397. Predmetni telefon se nalazio u njegovom vozilu i za isti navodi da ga je koristilo više lica, ali da je siguran da je telefon koristio Leon Drešaj i to kada su zajedno putovali u Rožaje, a iz razloga naplate duga od izvjesnog Dacića. Siguran je i da je telefon koristio Đukić Dejan zvani Ćićo, takođe kada je išao za Rožaje, a po nalogu Mandića, da preveze jedno lice sa Kosova po imenu Ismet Osmani zvani Curi”, piše u ovoj službenoj zabilješci do koje je došla Mreža za istraživanje organizovanog kriminala i korupcije “Lupa”.
Kupovina “Golfa 3”, iz kog je pucano na Jovanovića, dogovarana sa Mandićeve “Nokie 6310”?
U njoj se navodi i da se Mandić sjeća da ga je jednog dana, početkom februara mjeseca te 2004. godine, dok su sjedjeli u piceriji „Leone”, Vuk Vulević pitao da li ima neki mobilni aparat sa karticom, a koji je “siguran”.
“Mandić mu je tada dao mobilni telefon i sjeća se da je on, odnosno Vulević, okrenuo više telefonskih brojeva iz oglasa iz novina i da se raspitivao za kupovinu PMV ‘audi’ ili ‘golfa’. Takođe se sjeća da se Vulević sa tim NN licem, sa kojim je obavljao razgovor, pogađao oko cijene za to vozilo i koliko se sjeća da je tom prilikom i dogovorio kupovinu tog vozila. Navodi da je nakon pogađanja za ovo vozilo, ali se ne sjeća da li sa njegovog telefona ili ‘nokie 6310’, jedno lice, a za koje pretpostavlja da se radi o Šoškić Danilu, a koji živi u studentski dom u Podgorici, a i drug je Vulevića, da je u tom razgovoru istog pitao ‘imaš li nekog momka da preuzme jedno vozilo’, ispričao je on istražiteljima.
Nakon ovog razgovora Vulević je sa sobom uzeo telefon “nokia 6310” sa karticom 069-413-397 i, tvrdio je Mandić, saopštio mu da ide da nešto završi, nakon čega je napustio lokal.
“Poslije nekih sat i po do dva Vulević se pojavio i vratio telefon sa karticom Mandiću i rekao mu da uništi karticu. Međutim, kako navodi, on istu karticu nije uništio, a ni aparat, već ga je jedno izvjesno vrijeme držao u vozilu, a negdje početkom marta mjeseca isti predao Spasu Šunjeviću zajedno sa karticom, da ga zamijeni ili proda u ‘Mobil Planet Centar’ u Vučedolskoj ulici”, pojasnio je Mandić, stoji u ovom dokumentu.
Poslije izvjesnog vremena Vulević je saopštio Mandiću da je kupio vozilo “golf 3” teget boje, da se isto ne može registrovati, kao i da je parkirano na novoizgrađenom parkingu preko puta zgrade u koju živi.
“Na tom parkingu je Mandić i prvi put vidio PVM ‘golf’ plave boje sa zatampljenim staklima, na kojem su bile reg. oznake Vršac. Tom prilikom ga je i pitao: ‘zašto je kupio to vozilo, za šta mu treba’, na šta je Vulević odgovorio: ‘valjat će’. Poslije nekoliko dana je Vulević je pozvao Mandića i našli su se na parkingu na kome se nalazio ‘golf’ i isti ga je pozvao da pođu na Ćemovsko polje preko puta Kombinata Aluminijuma i da pucaju iz automatske puške”, izjavio je, napisali su u zabilješci istražitelji, Mandić.
Vulević i Mandić vježbali pucanje kod KAP-a, u Golfu 3 bile dvije automatske puške
Ulaskom u vozilo on je, kako kaže, primijetio da na podu između zadnjeg i prednjeg sjedišta stoje dvije automatske puške i da je siguran da na jednoj od njih, iz koje je tog dana pucao Vulević, piše “piljak”.
“Na toj lokaciji su obadvojica ispalili-ispucali po jedan okvir, po njegovim riječima po 30 metaka, nakon čega su pokupili čaure od ispaljenih metaka, a zatim je Mandić sjeo na zadnje sjedište ‘golfa’ i, do dolaska do parkinga, sa majcom koja se tu nalazila čistio ove puške. Istu radnju i na istoj lokaciji ponovili su njih dvojica i nakon nekoliko dana i, kako navodi Mandić, da mu je ostalo u sjećanju, da je tom prilikom njemu u to, vozilu i ispala platnena maramica, a koja je nakon njegovog izlaska ostala u vozilu, prethodno mu je služila da sa njom čisti puške”, nastavlja dalje osuđeni za saučesništvo u ubistvu Duška Jovanovića.
Poslije ovih radnji Mandić i Vulević su se srijetali i gledali redovno ali, kako je rekao, nijesu ništa komentarisali o vozilu i puškama.
“Kritičnog dana, to jeste 27. 05. 2004. g. Mandić navodi da se zajedno sa Vulević Vukom u večernjim satima negdje do 23.15 časova nalazio u piceriji “Leone”, u Ulici Njegoševoj, i da tom prilikom nijesu razgovorali o pomenutom vozilu, niti o bilo čemu što je vezano za isto”, pojasnio je on, .
Oko 23.15 časa Mandić odlazi u kafe bar vlasnika Čavić Marka, takođe u Njegoševoj ulici, dok Vulević odlazi za njega u nepoznatom pravcu.
“Nakon kraćeg boravka u pomenutom lokalu odlazi u diskoteku ‘Manija’ u Ul. Slobode gdje mu, nakon ulaska, prilazi suvlasnik Miranović Braco, sa kojim Mandić kratko razgovara, a nakon toga odlazi i zadržava se u društvu sa Drešaj Leonom. To se sve dešava negdje iza ponoći, ali se ne može sjetiti u koliko je tačno to bilo sati. Prethodno tome, to jeste dok je boravio u lokalu vl. Čavić Marka, čuo je da je neko pucao na Duška Jovanovića, direktora dnevnog lista ‘Dan’”, precizira se u ovom dokumentu.
On mu je, kako je napomenuo Mandić, prišao i tom prilikom mu “na uvo” kazao da je on izvršio “ovo što se noćas desilo”.
“Nakon kraćeg razgovora sa Drešaj Leonom u diskoteku ulazi Vulević Vuk, koji prilazi Mandiću, poziva ga da se odvoje od Drešaja u stranu i tom prilikom mu na ‘uvo’ saopštava da je on izvršio ovo što se noćas desilo i govori mu, to jest pita ga, da mu učini jednu uslugu, s obzirom da je on karatista i da niko neće posumnjati na njega, da treba da pođe do vozila marke ‘golf’, koje je parkirao na parkingu i opisuje mu zgradu u blizini kafe bara ‘Duklja-Kerber’ u Ul. Svetozara Markovića, da će mu on dati rukavice i donijeti bidon sa gorivom i da Mandić pođe i pronađe to vozilo na parkingu, objašnjavajući mu da je najbolje da gorivo-benzin prospe po krovu vozila i da se isto sliva niz šoferšajbnu, a zatim da polije benzinom i gume vozila, a zatim isto upali, da je to najbolji način da od tog vozila ne ostane ništa”, pojasnio je Mandić u izjavi datoj policijskim službenicima koji su sačinili ovu službenu zabilješku.
Golf 3 trebalo da se zapali
Mandić, ne razmišljajući, dogovara sa Vulevićem da donese bidon sa benzionom, a on polazi do svoje kuće u ulici Moše Pijade, gdje uzima jednu kapu-šešir tamne boje, a koja na prednjem dijelu ima oznaku – amblem fudbalskog kluba “Inter”, a koja je vlasništvo njegovog brata Almira Mandića.
“Nakon kraćeg vremena, a po prethodnom dogovoru, Mandić i Vulević se sastaju na parkingu preko puta stambene zgrade u kojoj živi Vulević i tom prilikom mu on daje zapakovane rukavice marke ‘lodžeks’, koliko se on sjeća, i bidon sa oko 5 litara benzina. Navedene stvari Mandić stavlja u svoje vozilo marke ‘audi A8’ i odlazi ulicu S. Markovića, gdje obilazi parking i pronalazi parkirano vozilo marke ‘golf 3’, ali ovog puta sa PG tablicama i dobro se sjeća da je pored tog vozila bilo parkirano PMV ‘ford sijera’ tamne boje. Između ta dva parkirana vozila ostavlja ovaj bidon sa benzinom, a sa svojim ‘audijem’ odlazi u ulicu Ivana Vujoševića, iza restorana ‘Maša’ gdje isto parkira. Nakon parkiranja vozila, iz kojeg uzima opisanu kapu-šešir, i rukavice, ide pješke u pravcu parkinga to jest ul. S. Markovića gdje se nalazi PMV ‘golf’”, predočio je on.
Dolaskom do vozila Mandić je pokušao “nasilnim putem da otvori staklo na prednjim vratima”, ali u tom momentu čuo je da neko otvara prozor, ili vrata na obližnjoj zgradi, pa je ostavio bidon, s ruku skinuo rukavice, a sa glave kapu i iste bacio u blizini vozila, a zatim došao do svog vozila i odvezao se u pravcu svoje kuće.
“Ovakav njegov postupak objašnjava nam da za to da uradi nije imao srca, da je kukavica. Nakon izvjesnog vremena telefonom je pozvao sa broja 067-607-607 Vulević Vuka na broj 067-409-419 i istom saopštavio da nije zapalio vozilo iz razloga što su se u blizini nalazila neka lica. Na ove njegove riječi Vulević mu odgovara: ‘da nema veze, ko će ga naći’”, priznao je, dodaje se u pomenutoj službenoj zabilješci, Mandić.
U daljem razgovoru Mandić je policijskim istražiteljima potvrdio da se osjećao psihički rastrojeno i da je, poslije par dana, iz sredstava javnog informisanja saznao da je vozilo “Golf 3” pronađeno.
“Osjećao se rastrojen pa otputovao u Pariz”
On opisuje i da je dobio informaciju da su pozvani policijski stručnjaci iz Vis Badena-Njemačka, u cilju vršenja uviđaja i pronalaženja tragova na i u samom vozilu, te da je pretpostavio da će se u njemu naći i neki tragovi koji ukazuju na njegovo prisustvo u istom, s obzirom na to da je u “Golfu 3” išao da puca iz automatske puške sa Vulevićem, kao i da mu je prilikom boravka u ovom automobilu ispala maramica.
“Iz tih razloga je odlučio da otputuje za Francusku-Pariz, gdje bi navodno obišao djecu od pokojnog ujaka i prisustvovao mečevima Ivana Strugara čiji je termin održavanja 05.06.2004. g. Takođe, navodi da se prilikom kratkog boravka u Beogradu telefonom čuo sa Vulević Vukom koji mu je zakazao da se narednog jutra nađu u Beogradu. Navodi da nije imao namjeru da bježi iz zemlje, a da je odmah nakon dolaska u Beogradu bio obaviješten da ga već potražuje CB Podgorica i da je on, tom prilikom, obavio konsultacije sa svojim advokatom Veliborom Markovićem, kao i nekim svojim prijateljima iz MUP-a a koji su mu rekli da može slobodno da ide, da se nakon povratka javi policiji CB Podgorica”, prepričao je Mandić.
Već 1. jula 2004. godine, u večernjim satima, čim je sletio u Beograd telefonom je pozvao svog brata Mandić Almira i, u njegovom prisustvu, od strane OSL CB Podgorica naređeno mu je da se prvim avionom vrati u Podgoricu, a ako to ne uradi – za njim će biti raspisana potjernica.
“Mandić je nakon ovog upozorenja rekao da će narednog jutra prvim letom za Podgoricu doći i javiti se pripadnicima CB Podgorica. Što nije uradio. U toku razgovora isti navodi da kritične noći se sigurno nije nalazio u vozilu, a da je svjestan da će eksperti iz Vis Badena pronaći tragove koji ukazuju na njegovo prisustvo u istom i da će, zbog toga, platiti debelu cijenu, kao i da će pronaći tragove i na odbačenim rukavicama i kapi u neposrednoj blizini vozila što će ga dovesti u sumnju da je on bio prisutan kritične večeri prilikom izvršenog krivičnog djela ubistva”, zaključuje se u ovoj službenoj zabilješci, koja nikada zvanično nije zavedena u spise predmeta ubistva Duška Jovanovića.
Autor: Milovan Marković
