Ministarstvo pravde doživljava sudbinu kao svi resori, odnosno biva predmet političke podjele funkcija, konstatuju naši sagovornici.
To što smo na čelnoj poziciji u tom resoru imali dinamičnu promjenu nije dobro, a poželjno je bilo, kaže pravnik i bivši član Vlade Boris Marić, da je i u ove četiri godine ministarstvom pravde rukovodio jedan čovjek.
On bi, kaže Marić, davao impulse vezane za reformu pravosuđa, posebno kada je riječ o poglavlju 23 gdje ovo resorno ministarstvo ima ključnu ulogu.
“Političke partije su to mjesto vidjele kao dio njihovih političkih dogovora i koalicionih sporazuma, što za takva mjesta držim da nije dobro”, smatra Marić.
Problem uočava i advokat Veselin Radulović.
“Činjenica je da se svi ministri biraju u skladu sa partijskim uskim, političkim ili ličnim interesima. Nikada se ne vodi računa o tome da li u nekom resoru treba postaviti lice koje će rukovoditi, koje ima stručno znanje i iskustvo da doprinese poboljšanju stanja u tom resoru i da uradi nešto što bi bilo u javnom interesu svih građana”, ocijenio je Radulović.
Marić smatra da i u drugim važnim resorima, kao što su unutrašnji poslovi, finansije, obrazovanje, a i zdravstvo treba birati ljude po stručnim referencama, a ne prema partijskoj pripadnosti.
“Čini mi se da kroz tih pet osnovnih ministarstava treba forsirati profesionalna rješenja, posebno u svijetu potreba pristupanja EU, koja će prije svega biti na korist svima nama kao građanima, a onda omogućiti Crnoj Gori da postane punopravna članica”, smatra Marić.
O koristi po građane i državi se ne razmišlja, uočava Veselin Radulović.
“Vidimo i najavu rekonstrukcije vlade, koja se sasvim otvoreno predstavlja kao pokušaj zadovoljenja nekih partijskih i ličnih interesa, a ne kao potreba da se nešto uradi u javnom interesu i da se poboljša rad u određenim resorima. To je još jedna potvrda da mi živimo u sistemu partitokratije u kom jedino izgleda važno zadovoljiti lične i partijske interese, a o javnom interesu malo koji ili gotovo niko ne vodi računa”, zaključio je Radulović.
A u prilog tome, kako zaključuje Radulović, govori činjenica da već dugo vremena ne postoji volja da se donesu zakoni skupštini i vladi, čime bi se smanjila mogućnost otvorene političke trgovine.
Izvor: Radio Crne Gore