Ništa ne tražimo “mimo drugih”, samo da se koeficijenti za obračun zarada naših radnih mjesta, izjednače sa koeficijentima adekvatnih radnih mjesta u prosvjeti i zdravstvu, poručili su iz Sindikata zaposlenih u socijalnoj djelatnosti Crne Gore.
“Čekajući predlog budžeta za 2025. godinu, Sindikat zaposlenih u socijalnoj djelatnosti Crne Gore se nadao da će Ministarstvo finansija i Vlada Crne Gore konačno prepoznati i adekvatno vrednovati značaj djelatnosti koju obavljaju zaposleni u socijalnoj i dječjoj zaštiti”, navedeno je u saopštenju Sindikata koje potpisuje Goran Simović.
Saopštenje Sindikata zaposlenih u socijalnoj djelatnosti prenosimo integralno:
“Nažalost to se nije desilo, kao ni toliko puta do sada. Sistem socijane i dječje zaštite se nekako uvjek doživljavao kao sistem na margini društvene shvatljivosti njegovog značaja, a suština je da u njemu leži odgovornost Države Crne Gore prema svojim najugroženijim građanima, kao i da svaki njen stanovnik od kad se rodi do kad premine prođe makar jednom kroz ovaj sistem, nažalost dosta njih i više puta.
Sve te poslove obavljaju naši zaposleni, u skromnim radnim uslovima, neprepoznati i nevidljivi od strane šire zajednice, sa najmanjim zaradama u državi, ali sa puno ljubavi i posvećenosti našim korisnicima.
Ovo nijesu dominantno kancelarijski poslovi, u centrima za socijalni rad zaposleni su svakodnevno na terenu, u kućama pojedinaca i porodica koji spadaju u najkompleksnije kategorije društva, u konstantnoj komunikaciji sa policijom, sudovima, tužilaštvom, domovima zdravlja, bolnicama, školama, nevladinim sektorom, kao i sama intervencija sa policijom i bez njih, čine ovaj posao izuzetno složenim i opasnim…..
Domovi za stare prvenstveno funkcionišu kao bolnica u malom, sa svim bolničkim odjeljenjima na jednom mjestu, sa stalnom medicinskom njegom, a onda naravno dolazi i socijalni aspekt. Pružiti našim korisnicima, u toj najosjetljivijoj dobi, svu moguću njegu i pažnju, kako bi se osjetili voljenim i kao dio jedne velike porodice. Zato je potrebna ogromna ljubav, zalaganje, odricanje, odgovornost svih naših kolega koji rade ovaj humani posao.
U ustanovama za smještaj djece koja su u sukobu sa zakonom ili su djeca bez roditeljskog staranja, u cilju zaštite interesa djece koja nemaju adekvatnu ili uopšte nemaju roditeljsku brigu, djeca koja su traumatizovana, bez osnovnih usvojenih pravila ponašanja, zaposleni obavljaju visoko složene i zahtjevne poslove kako bi ovu djecu oporavili i pružili im podršku. Moramo pomenuti i JU Zavod “Komanski most”, ustanova u kojoj je, ako ćemo rangirati, a imajući u vidu strukturu korisnika, možda i najteže raditi u Crnoj Gori.
Godinama su zaposleni u socijali ćutali, nadali se da će nas se neko sjetiti, da nećemo držati neslavan rekord sa najmanjim koeficijentima za obračun zarada u Crnoj Gori, ali uzalud. Čak ni sada kada je prisutan veliki odliv kadrova iz naših ustanova, zaposleni idu na lakša i plaćenija radna mjesta u drugim sistemima, a niko nije motivisan i ne želi ni da konkuriše na naša radna mjesta.
Porazna je činjenica da zaposleni na pojedinim radnim mjestima, usljed sindroma sagorijevanja, opterećenosti, osjećaja prepuštenosti samih sebi, odlaze bez alternative, da budu čak i bez posla. Usljed nedovoljnog kadra velika je opasnost čak i od zatvaranja pojedinih ustanova, posebno u južnoj regiji.
Ništa ne tražimo “mimo drugih”, samo da se koeficijenti za obračun zarada naših radnih mjesta, izjednače sa koeficijentima adekvatnih radnih mjesta u prosvjeti i zdravstvu.
U razgovorima sa našim resornim Ministrom, gospodinom Gutićem i njegovim timom, naišli smo na punu podršku i razumijevanje naših problema, a naše zahtjeve su proslijedili Ministarstvu finansija i Vladi.
Narednih dana očekujemo odgovor na naše zahtjeve, odnosno inicijativu za početak razgovora u tom cilju. Sindikat i zaposleni u socijalnoj djelatnosti Crne Gore su se uvijek mogli izdvojiti po pitanju kooperativnosti, tolerancije, po realnim i opravdanim zahtjevima i realnom pristupu u rješavanju problema. Nijesmo revolucionari, ali ako izostane odgovor, smatraćemo to kao ignorisanje naše dobre volje za razgovore i pružene ruke saradnje pa ćemo u skladu sa tim planirati i naše sledeće korake.
Težak i odgovoran posao koji obavljamo zahtijeva veću brigu države, veće poštovanje i svakako bolji položaj u društvu, zaposleni u socijalnoj djelatnosti Crne Gore to zaslužuju”.
Izvor: CdM
