Piše: Predrag Zečević, ekonomski analitičar
Dok Crna Gora traga za načinima da održi fiskalnu stabilnost, visoke plate i penzije, u trenutku kada globalni tokovi postaju sve nesigurniji, suočavamo se sa mogućnošću da sami sebi zatvorimo vrata jedne od najvažnijih ekonomskih prilika u ovom vijeku. Govorim, naravno, o najavljenim međudržavnim sporazumima sa Ujedinjenim Arapskim Emiratima – i sve glasnijim sugestijama da bi predsjednik države Jakov Milatović mogao da ih vrati Skupštini na doradu.
Smjesta da kažem – ne bi trebao. Ne sada, i ne pod ovim okolnostima.
UAE nisu samo partner – oni su globalna sila u investiranju
Podsjetimo: arapske zemlje, predvođene upravo UAE, već godinama su najveći neto investitori u svijetu. Njihovi fondovi ulažu milijarde u infrastrukturu, energetiku, digitalizaciju, turizam i inovacije – od Singapura i Indonezije, do Pariza i Berlina. Ko god misli da je saradnja sa njima nešto sporedno ili privremeno, ne razumije konture svjetske ekonomije.
Upravo zato evropske države – uključujući Njemačku, Italiju, Francusku i Austriju – sa zalivskim zemljama potpisuju strateške sporazume. Ti sporazumi često sadrže elemente koji nisu do kraja transparentni u ranoj fazi – ne zbog prikrivanja, već zbog brzine odlučivanja i prirode kapitala koji traži stabilne i brze institucionalne odgovore.
Ako su UAE čekali evropske standarde, živjeli bi i danas u šatorima
Ujedinjeni Arapski Emirati su danas jedna od najbogatijih zemlja planete po BDP-u po glavi stanovnika. I to ne zbog toga što su slijepo slijedili evropske birokratske procedure. Naprotiv – gradili su brzo, odlučno, pametno. Dubai i Abu Dabi su danas globalni centri finansija, inovacija i luksuza – ne zato što su oklijevali, već zato što su rizik prepoznavali kao priliku.
Da su čekali sve moguće standarde, kao što neki kod nas predlažu, vjerovatno bi i dalje živjeli pod šatorima, kao nomadi, a ne kao lideri u obnovljivoj energiji, turizmu i urbanizmu.
Predsjednik Milatović pokazuje državnički ton – sada je trenutak da to i potvrdi
Iskreno cijenim sve što je predsjednik Jakov Milatović u posljednjim mjesecima učinio da svoj nastup oblikuje u duhu državnika. Pokazao je da zna da čuje narod, ali i da prepozna širu sliku kada je to potrebno.
Zato vjerujem da će prepoznati i ovo: investicije iz UAE nijesu političko pitanje, već pitanje ekonomske održivosti Crne Gore. Ako želimo da zadržimo visoke plate, da ne revidiramo penzije, da budemo atraktivni za investitore – moramo razumjeti da arapski kapital dolazi tamo gdje je poželjan. Ne vraća se tamo gdje mu se pokazuje sumnja.
Sjetimo se Tivta – koji je promijenio sliku grada
Podsjetimo na Tivat. Da nije bilo ulaganja iz Kanade i UAE, Porto Montenegro nikada ne bi postao ono što jeste: simbol modernog crnogorskog turizma i najvidljiviji primjer transformacije jednog zaboravljenog prostora u regionalni brend. To nije došlo ni iz EU fondova, ni iz kredita MMF-a. Došlo je – iz vizije, kapitala i povjerenja i samih Emirata.
Državnički, a ne defanzivno
Ovo nije trenutak za političko kalkulisanje, ni za pravljenje jeftinih poena. Sporazumi sa UAE mogu se unaprijediti, mogu se detaljno nadzirati, ali ne smiju biti – vraćeni. Jer povjerenje se lako gubi, a vrlo teško vraća. Jednostavno, ne treba da se zamjeramo UAE.
Crna Gora mora da misli u decenijama, ne u sedmicama. Zbog toga predsjednik treba da zadrži državnički kurs i potpiše sporazume sa UAE. Istorija će pamtiti ko je otvorio, a ko zatvorio vrata razvoju.
Izvor: Biznis CG
