Od referenduma rukometašice su bile od izuzetnog značaja za promociju Crne Gore, i sasvim sigurno zajedno sa vaterpolistima su svjetska vrijednost po kojima nas deceniju i po prepoznaju u svijetu.
Rezultat na Svjetskom prvenstvu nije u skladu sa godinama koje su ostale iza nas i sa ostvarenjima koje je imala generacija Bojane Popović koja je osvojila olimpijski srebro i titulu evropskog prvaka, bila strah i trepet na najvećim takmičenjima.
Od tih “zlatnih lavica” na terenu su ostale još samo kapiten Jovanka Radičević i golman Marina Rajčić, ali je ova nova generacija, koja ima talenat, nasljedila od starijih rukometašica lavovsko srce i ogromnu ljubav prema Crnoj Gori, što se vidilo u svakom meču na Svjetskom prvenstvu. Emocije nisu izostale, rezultat jeste, ali će i bolji rezultati stići sa iskustvom kojeg naše djevojke u Španiji nisu imale.
Crna Gora je u Španiji ostvarila pet poraza i samo jednu pobjedu, ali igra protiv Francuske, u većem dijelu utakmice protiv Srbije i na momente protiv Rusije i Poljske daju nadu da će u nekim narednim akcijama i rezultat biti bolji.
U Španiji nije bilo kako su optimisti priželjkivali, ali ono što boli svakog ko ima imalo patriotskog osjećaja u sebi je radost dijela Crne Gore koji u rukometašicama ne vidi reprezentativke svoje zemlje, nego “milogorke”, isti problem su na svim takmičenjima imali i vaterpolisti, imaju ga i sada.
U takvoj atmosferi se jako teško pripremati za veliko takmičenje i planirati vrhunske domete, pogotovo kada je baza mala, a očekivanja uvijek velika. Vaterpolisti i rukometašice su više puta obradovali iskrene poklonike sporta i zaslužili su i svojim odnosom prema Crnoj Gori, nacionalnom dresu i u krajnjem slučaju prema sportu, mnogo više poštovanja, jer je njihova emocija iskrena, a želja za pobjedom protiv svakog rivala velika.
Nažalost, Crna Gora je vjerovatno jedina zemlja na svijetu u kojoj pojedini poslanici javno govore da navijaju za reprezentaciju Mađarske protiv Crne Gore, u kojoj se stanovnici raduju porazu vaterpolista od Španije ili Australije, a reprezentativci nazivaju najpogrdnijim imenima čak i kad pobjeđuju.
Kada je tako, a jeste, rezultat na samnom takmičenju najčešće nije u skladu sa stvarnim vrijednostima i potencijalom tima. Ova selekcija sasvim sigurno vrijedi više od tog 22. mjesta na svijetu, potencijal postoji, i treba ga nadograđivati i podržati, pa će i rezultati u budućnosti biti bolji.
Ove godine nakon plasmana u četvrtfinale Olimpijskih igara već smo jednom osporavali vaterpoliste i rukometašice, vadili uvrede kao kauboji revolvere i niko se od kritičara nije pitao u čemu je to Crna Gora osma na svijetu? Osim u korupciji i kriminalu, mislim da nije u ničemu drugom.
Zato treba pustiti i vaterpoliste i rukometašice da rade, vrijedno treniraju i napreduju, jer su mladi i talentovani. Oni kojima je mrsko neka makar ćute i ne smetaju i to je dovoljan prilog od njih kad već ne žele da navijaju za svoju zemlju.
