Završnica u Debrecinu bila je nevjerovatna, to nikada u istoriji rukometa nije viđeno, ni sam Alfred Hičkok, jedan od najčuvenijih svjetskih režisera, ne bi mogao da zamisli, ali život piše scenarija kakava mašta čovjeka najčešće ne može da osmisli i upravo se to desilo večeras u Debrecinu. Čudo!
“Nema euforije, a jeste veliki uspjeh. Nema euforije, jer nebo je granica, ovi momci mogu toliko toga. Niko ne zna šta se događalo, kako smo trenirali… Momci su toliko mentalno jaki, prošli su kroz sve, prošli su kroz pakao i pokazali da možemo da budemo u vrhu evropskog rukometa. Ovi momci su zlatni potencijal. Za mene je ovo samo početak, to ću da kažem i momcima. Idemo dalje, a bićemo još jači, nije krio svoje oduševljenje selektor Zoran Roganović.
Nakon pobjede protiv Sjeverne Makedonije, od četiri gola razlike, i ubjedljivog poraza Slovenije od Danske (11 razlike) bilo je jasno da Crnu Goru u drugu fazu, i najvećeg uspjeha u istoriji muškog rukometa vodi i remi, zbog toga, ali i renomea, pritisak je bio na rukometašima Slovenije.
I vodila je Slovenija veći dio utakmice, imala nekoliko puta i četiri gola prednosti, kontrolisala igru i rezultat sve do same završnice, a onda je život izrežirao završnicu kakva nikad u istoriji rukometa, sasvim sigurno nije viđena.
Naš golman Nebojša Simić bio je nestvaran u završnici, u posljednja tri minuta odbranio je tri sedmerca, skinuo i dva zicera i sačuvao prednost i pobjedu Crne Gore.
“U ime momaka, obećao sam svima rezultat, a mnogi su sumnjali. Znamo, međutim, Draško i ja koliko oni mogu. Nikad nismoi sumnjali u njih. Fali nam dosta igrača, ali ovaj tim je uvijek bio najjači kada je bilo teško. To smo pokazali i večeras”, zaključio je Roganović.
:
