Morala je Crna Gora da uradi mnogo više od postignutog u posljednje 33 godine kada je proglašena ekološkom državom, saglasni su sagovornici Portala RTCG. Izostali su, kažu, mnogi infrastrukturni projekti, a neki čak nijesu ni započeti. Ipak, poručuju da od ideje ‘Crna Gora – ekološka država’ ne treba odustati, već je prilagoditi novim standardima i globalnim izazovima.
Direktorica Centra za klimatske promjene, prirodne resurse i energiju na Univerzitetu Donja Gorica (UDG) i nekadašnja šefica radne grupe za Poglavlje 27 o životnoj sredini Ivana Vojinović kaže za Portal da Crna Gora 33 godine od proglašenja ekološke države obilježava u stanju koje je daleko od ideala postavljenih 1991. godine.
“Iako je inicijalna vizija bila progresivna i ambiciozna, realnost na terenu ukazuje na mješavinu pozitivnih pomaka i ozbiljnih izazova. Uprkos tome što se kroz planove i strategije promovišu održivi projekti, u posljednih par godina mnogi ključni infrastrukturni zahvati, poput postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda ili adekvatnih regionalnih deponija, nisu ni započeti. Time se dodatno prolongira rješavanje ekoloških problema koji se gomilaju i usložnjavaju”, smatra Vojinović.
Ističe da pregovori u poglavlju 27 stagniraju već treću godinu, što, prema njenim riječima, potvrđuju i izvještaji Evropske komisije.
“Nedostatak napretka ukazuje na manjak koordinacije između institucija i odsustvo strateških koraka za postizanje dugoročnih ciljeva. Kada je riječ o građanskoj svijesti, iako ista raste, kod dijela stanovništva i dalje postoji slab odnos prema očuvanju životne sredine i nedovoljni pomak u promjeni ponašanja na terenu. Ipak, ideja o Crnoj Gori kao ekološkoj državi, koju su postavile ranije generacije, predstavlja važan civilizacijski korak i nakon 33 godine je i dalje sa nespornim potencijalom. To znači da ideju o ekološkoj državi nikako ne treba napuštati, već samo modernizovati i prilagoditi današnjim standardima i globalnim izazovima 21. vijeka, poput klimatskih promjena”, smatra Vojinović.
Poručuje i da su potrebne sistemske reforme i veća politička posvećenost kako bi se ovaj koncept mogao dosljedno primijeniti u praksi, i kako bi Crna Gora zaista postala primjer održivog razvoja i zaštite životne sredine.
Građanski aktivista i novinar Vuk Vujisić smatra da država u proteklih godinu dana nije unaprijedila ništa ključno u oblasti zaštiti životne sredine, naročito kad je riječ o napretku mimo papira i zakona.
Problemi koji su godinama tištili državu i dalje su aktuelni – i dalje imamo nelegalne eksplatacije šljunka i šuma, čak i onih zaštitnih, smatra Vujisić.
“Nažalost, ništa ključno u implementaciji nismo učinili ni kada je upravljanjem otpadom u pitanju i unapređenje procesa reciklaže. Doduše, donijeti su odreženi zakoni za koje nam ostaje da se vidi da li će se implementirati uspješno i šta će donijeti njihova implementacija. Moramo konačno početi sa depozitnim rješenjima reciklaže gdje bi svaki gražanin uz pomoć reciklomata mogao da reciklira odreženi otpad ali i da se počne sa reciklažom od domaćinstva do domaćinstva. Sa druge strane čini mi se da su građani postali svjesniji zaštite životno sredine i da je sve više protesta u tom polju”, kaže on.
UlcinjskI ekolog Dželal Hodžić za naglašava da je “u potpunosti nezadovoljan” ekološkim stanjem u državi, i da više ništa po tom pitanju i ne očekuje. Sama činjenica da država odnosno vlada na ključnim mjestima, prema riječima Hodžića, postavlja ljudi po partijskoj liniji koji nijesu stručni, teško bilo šta rješava.
“Moramo jedanput shvatiti, ekološka država nije samo na papiru i ne treba da bude. To je uslov daljeg razvoja po mnogo osnova – i za ulazak u Evropsku uniju, zatvaranje poglavlja 27 i tako dalje. A i neodgovorno se ponaša. Evo konkretnog slučaja. Kad se spremao Ustav, najvažniji akt, bila je javna rasprava. Kad je bio Prostorni plan, bila je javna rasprava po čitavoj Crnoj Gori. Kad je donijet Zakon o otpadu, kancelarijski pristup”, priča Hodžić.
Dodaje da je najveća briga od koje treba krenuti – otpad.
“Stranci kad dolaze prvo što mogu da vide je otpad pored glavnih saobraćajnica, kuća, zgrada. To je najveći problem, pa Ministarstvo ekologije dođe ko neko tercijalno, uz Ministarstvo turizma, Ministarstvo prostornog planiranja i slično”, mišljenja je Hodžić.
Problemi godinama isti, pomaci mali
Sagovornici Portala saglasni su i sa mišljenjem da se država sa ekološkim problemima bori već godinama. Stanje na terenu je, kažu, nepromijenjeno ili pogoršano.
Vojinović naglašava da su problemi prisutni u svim segmentima – od neadekvatnog upravljanja otpadom, zagađenja vazduha i površinskih i podzemnih voda, nedovoljne brige o zaštiti biodiverziteta, nedovoljne posvećenosti u borbi protiv klimatskih promjena i jačanju otpornosti na klimatske hazarde.
“Tu je i neefikasna primjena ekoloških zakona. Iako postoje zakoni koji regulišu zaštitu životne sredine, problem je u njihovoj dosljednoj primjeni. Inspekcijski nadzor često nije dovoljno efikasan, a kazne za kršenje propisa nisu dovoljne ili se ne izriču da bi obeshrabrile neodgovorno ponašanje. Poseban problem je i način na koji se svi mi kao građani ophodimo prema životnoj sredini. Čvrsto sam uvjerena da nas nevjerovatna priroda Crne Gore mora podstaći na odgovorniji odnos prema njenom očuvanju. Jedino će promjena navika i shvatanje da neodgovorno ponašanje i uništavanje prirodnih resursa ostavlja trajne ožiljke u životnoj sredini i ugrožava zdravlje i kvalitet života nas i budućih generacija, opredjeljujuće uticati na sprječavanje uništavanja prirodnih resursa”, ukazuje Vojinović.
Sa druge strane, govoreći o tome na šta bi trebalo da budemo ponosni, ona ističe da se za tako nešto priroda, a ne čovjek pobrinuo, a to je da se uprkos brojnim pritiscima u Crnoj Gori, kao državi neopisivih prirodnih bogatstava i tzv. „vrućoj tački“ evropskog biodiverziteta, i dalje može naći najraznovrsniji biljni svijet od 3.250 biljnih vrsta, kao i raznovrsna fauna.
“Pozicija Crne Gore duž glavnog migratornog pravca čini je staništem velikog broja ptica. Od 526 evropskih vrsta ptica, 333 mogu se redovno naći u Crnoj Gori. Šume pokrivaju 69,4% površine naše države. Uprkos požarima i nelegalnoj sječi, neka šumska područja (Durmitor, Bjelasica i Prokletije), relativno su netaknuta. U Nacionalnom parku „Durmitor“, izdvaja se prašuma Crna poda, koja predstavlja planetarnu vrijednost. Crna Gora ima brojne pećine sa posebnim estetskim vrijednostima (npr. Lipska i Đalovića pećina). Kanjon rijeke Tare je najdublji u Evropi i drugi najdublji na svijetu (1.300 m), dok ostali kanjoni daju impresivnu sliku o našoj državi”, navodi Vojinović.
Na pozitivne učinke ukazuje i Vujisić, iako tvrdi da i dalje nismo odmakli u rješavanju otpadnih voda, kao ni u suzbijanju nelegalnih odlagališta otpada.
“Ipak konačno se prestalo sa deponovanjem na deponiji Mislov do i počeće se sa njenom sanacijom, ali je i to stvorilo neke dodatne probleme koje treba riješiti. Sve u svemu, apelujem na donosioce odluka da ozbiljnije shvate oblast zaštite životne sredine i da to ne bude u domenu političkih poena i fotografija već da sistemski pristupimo rješavanju ovih pitanja i da zasučemo rukave kao država i društvo”, navodi on.
Promjene neophodne
Mnogo je stvari koje je potrebno mijenjati, a kao prioritetne Hodžić nabraja više stučnog kadra, formiranje zasebnog ministarstva zaštite životne sredine, saradnja sa nevladinim sektorom…
“Formiranje ekološke policije u sastavu MUP-a, formiranje ombudsmana životne sredine, jer svaka opština treba da ima ombudsmana, ne samo na centralnom nivou. Proizvodnja kadrova, i slično”, nabraja Holić. Ukazuje da su neophodni kvalitetni ljudi, “dokazani prema prirodi i prema državi”. I još neke druge stvari. Dok se to ne riješi, Holić upozorava da se brukamo pred svijetom.
Sa druge strane, Vujisić ukazuje da je neophodo krenuti sa sistemskom obnovom opožarenih i devastiranih površina bi kako ublažili talase klimatskih promjena koji nam prijete da ozbiljno ugroze kvalitet života na ovim prostorima.
“Crna Gora je ekološka onoliko koliko je jaka volja za vizijom ekološke Crne Gore održivog razvoja, a da smo daleko od toga zna svaki građanin, ali moramo početi da suštinski radimo na toj viziji jer nas, osim svih nagomilanih problema, muči i pitanje klimatskih promjena”, zaključuje Vujisić.
Na papiru, ekološka država podrazumijeva snažnu posvećenost očuvanju prirodnih resursa, smanjenju zagađenja, održivom razvoju i poštovanju zakona koji regulišu zaštitu životne sredine. Međutim, Vojinović ukazuje da realnost pokazuje nedostatke u primjeni tih principa.
Kao primjere ona navodi probleme sa otpadom koji se u kontinuitetu ponavljaju, nedostatak Državnog i Lokalnog plana za upravljanje otpadom, nedostatak Planova prevencije na lokalnom nivou, sistemski problem reciklaže, te zagađenje vazduha.
“Minimum 51% stanovništva živi u gradovima (Pljevlja, Bijelo Polje, Podgorica i Nikšić) u kojima kvalitet vazduha nije zadovoljavajući. U državi koja hronično pati od zagađenja vazduha, Evropska komisija nam u posljednjem Izvještaju daje izrazito nisku, gotovo nikakvu ocjenu u oblasti kvaliteta vazduha, jer nemamo dugoročni plan djelovanja, budući da već četvrtu godinu Vlada ne usvaja još 2020. godine pripremljenu Nacionalnu strategiju upravljanja kvalitetom vazduha, kao i Lokalne planove za ugrožene gradove. Nedonošenje ovog dokumenta ukazuje na međusektorsku nekoordinaciju u Vladi oko budućih pravaca dekarbonizacije ekonomije, a samim tim i nespremnost da se ispune zahtjevi EU”, ukazuje ona.
Ipak, pohvala za dobru praksu nije izostala.
“Pozitivno je to što su sa projektom ekološke rekonstrukcije Termoelektrane Pljevlja započeti i radovi na toplifikaciji Pljevalja, a što će značiti dodatna smanjenja zagađenja usljed manjeg korišćenja uglja u individualnim ložištima. Takođe, sa programima energetske efikasnosti Eko fonda, trebalo bi da se smanji potrošnja energije i samim tim zagađenje od sagorijevanja energenata. Ali, pomenute aktivnosti samo su dio rješenja sistemskog i dubokog problema zagađenja vazduha. U pregovorima sa EU, Crna Gora se obavezala da će do 2027. godine sprovesti aktivnosti kako bi kvalitet vazduha bio u skladu sa graničnim vrijednostima emisija EU. Taj rok je, sa ovakvim stanjem zagađenja vazduha, nedostižan”, zaključuje naša sagovornica.
Izvor: Portal RTCG
