Šest godina nakon izbora koji su 30. avgusta 2020. okončali trodecenijsku vlast DPS-a, predsjednik Skupštine i lider Nove srpske demokratije Andrija Mandić u intervjuu za Pobjedu poručuje da je najvažnija tekovina tog dana sloboda, a da je Crna Gora danas pred samim ulaskom u Evropsku uniju. Kaže da je upravo politika pomirenja bila jedan od ključnih zamajaca za dogovor vlasti i opozicije oko evropske agende i najavljuje da će njegova stranka već u septembru ponuditi razgovore o deklaraciji o pomirenju i zajedništvu u evropskoj Crnoj Gori.
“Želimo da se realističnom, pametnom i trezvenom politikom liječe rane koje su ovom narodu nanošene gotovo čitav jedan vijek, da se iskopani rovovi zatrpavaju i da se kroz realni dijalog i dogovor naše društvo unapređuje i zaista postaje bolje”, rekao je on.
Mandić u intervjuu govori i o političkoj poruci koju je nedavno poslao sa Fundine, insistirajući da „srpstvo u Crnoj Gori nije uvozni proizvod“ i da niko izvan Crne Gore, ali ni u njoj, nema pravo da određuje ko je „dovoljno Srbin“. Odbacuje tvrdnje da je dolaskom na mjesto predsjednika Skupštine napustio ranije stavove, najavljuje „veoma važne stvari“ za srpski narod u narednim mjesecima i kaže da „Novi srpski odgovor“ nije promjena političkog kursa, već nadogradnja politike NSD-a.
Jedna od najdalekosežnijih poruka odnosi se na period nakon članstva u EU: Mandić smatra da bi tada Crna Gora trebalo da dobije novi Ustav, kroz koji bi se ponovo otvorila pitanja ustavne procedure, statusa srpskog jezika i drugih identitetskih tema. Predsjednik Skupštine nije komentarisao oštre reakcije na izjavljivanje saučešća porodici Ratka Mladića, osuđenog za genocid.
Gdje se Crna Gora nalazi šest godina nakon promjene vlasti 30. avgusta 2020. godine?
MANDIĆ: Crna Gora se danas nalazi pred samim ulaskom u Evropsku uniju, pred ostvarenjem cilja koji je davno proklamovan i za koji se, gotovo u kontinuitetu, zalaže 80 odsto naših građana.
Naravno, povoljna pozicija u kojoj se sada nalazimo nije se magično stvorila, niti je došla sama od sebe, kako bi to neki nedobronamjerni dušebrižnici danas rekli, već je rezultat predanog rada aktuelne parlamentarne većine i Vlade Crne Gore. Usudio bih se da kažem da je ključni zamajac za ostvarivanje političkog dijaloga o EU između vlasti i opozicije bila upravo naša politika pomirenja.
Za razliku od vremena bivšeg režima, Crna Gora danas s punim pravom može da govori o svojim uspjesima. Izbjegavam formulacije poput „lider u regionu“ ili „prva zemlja regiona“ – takvu retoriku prepuštam političarima nekog drugog formata.
Za mene, kao predsjednika Skupštine Crne Gore, važno je da građani naše države istinski bolje žive. Važno je da smo zajedno uvećali plate i penzije, da je stopa nezaposlenosti na istorijskom minimumu. Vrlo konkretno, našim građanima je veoma važno da od 2021. godine nijesmo povećali cijenu električne energije, zahvaljujući izuzetno odgovornoj i domaćinskoj politici EPCG, na čijem je čelu naš Milutin Đukanović. To su naši neosporni rezultati.
Ali dobro znam da se napredak jednog društva ne mjeri samo njegovim materijalnim boljitkom. U društvima poput našeg izuzetno je važna zdrava duhovna komponenta, sa svim njenim simboličkim nijansama i značenjima. Materijalni napredak mora da ima i svoj dublji smisao.
To je znači nova politika NSD…
MANDIĆ: Upravo zato smo afirmisali i sprovodimo politiku pomirenja Crne Gore. Želimo da se realističnom, pametnom i trezvenom politikom liječe rane koje su ovom narodu nanošene gotovo čitav jedan vijek, da se iskopani rovovi zatrpavaju i da se kroz realni dijalog i dogovor naše društvo unapređuje i zaista postaje bolje. Veliki je zadatak pred nama, ali smatram da dobri ljudi na kraju uvijek uspiju u svom naumu.
U međuvremenu je mnogo urađeno na evropskim integracijama i država je na pragu EU. Skupština je, uz visok stepen saglasnosti, usvajala IBAR zakone i ustavne promjene, izabrane su sudije Ustavnog suda i izvršene brojne evropske obaveze u Vašem mandatu. U čemu je tajna spremnosti vlasti i opozicije na kompromis? Ili je pomogao i pritisak Evropske unije?
MANDIĆ: Mislim da je ključ svega u tome što je današnja parlamentarna većina, većim svojim dijelom, nastala iz demokratskih krugova, a ne iz miljea nekadašnjeg komunističkog totalitarnog režima.
Smatram da sve ove istorijske rezultate postižemo upravo zbog toga što se prema opoziciji ne ponašamo onako kako se nekada bivši režim ponašao prema nama.
Dugoročno, samo kroz pomirenje i bratski dogovor biće moguće donositi buduće odluke od posebne važnosti za Crnu Goru i smatram da je to ljekovito za nas kao društvo.
Dobro, ali da li biste ponašanje opozicije, prvenstveno DPS-a i ES-a, opisali kao konstruktivno?
MANDIĆ: Prije svega, za razliku od perioda kada su bili na vlasti, ove opozicione partije danas nijesu monolitne. Građani sve jasnije primjećuju da i u tim partijama, odnosno savezima, postoje različita mišljenja i smatram da je to dobro.
To govori o unutarpartijskoj demokratiji, gdje ljudi slobodno saopštavaju vlastite stavove, a niko ne ruši zajedničku organizaciju niti progoni različit stav, kao što se nekada činilo kod komunista.
Čak je za veliku pohvalu kada razlike postanu toliko velike da rastanci u poslaničkom klubu više nijesu praćeni standardnim vokabularom o otpadnicima i izdajnicima, ili čak najavama nekog novog Golog otoka, već korektnim i neuvredljivim poštovanjem razlika.
To je ono što je mene posebno iznenadilo i ta unutarpartijska demokratija pokazala je da može da se uspostavi čak i kod tako totalitarnih organizacija.
Dakle, u svakom segmentu društva, pa tako i u političkim organizacijama, imate ljude koji su prirodno konstruktivni i važno je da njihov broj svakog dana raste.
Posao opozicije je da kritikuje vlast i to je potpuno prirodno. Kao dugogodišnji opozicionar, ja to veoma dobro znam. Ali mi je drago što smo ipak uspjeli da pronađemo minimum zajedništva oko onog pitanja koje podržava 80 odsto građana.
Da li je, uprkos tim očiglednim rezultatima, došlo i do suštinske promjene sistema?
MANDIĆ: Promijeniti sistem, ali i određena nepisana pravila koja postoje u društvu duboko opterećenom totalitarnom prošlošću, nije posao samo jedne parlamentarne većine ili jedne Vlade. To je posao generacija.
Mnogo su zla totalitarne ideologije nanijele Crnoj Gori. Ne samo onog fizičkog, kada su uzimani ljudski životi, nego i psihološkog, koje je, nažalost, generacijsko.
Za svako ozdravljenje i oporavak neophodni su vrijeme i predan rad, a to je svakako naša namjera. Dakle, naša politika pomirenja uopšte nije nekakav na brzinu smišljen, jednokratni predizborni program, već istinska platforma za izgradnju zdravih temelja Crne Gore.
Predstavnike vlasti nakon 2020. godine često kolokvijalno nazivaju „oslobodiocima“. Može li takva terminologija, kako tvrde brojni analitičari, dodatno dijeliti društvo i dio građana stavljati u poziciju poražene strane? Na koji način stvarno prevazići podjele i uspostaviti politiku pomirenja?
MANDIĆ: Kao što sam ranije rekao, zadatak opozicije je da kritikuje vlast. Sastavni dio toga je da opozicija kuje i upotrebljava termine kojima bi lakše mobilisala vlastite pristalice.
Međutim, mislim da slične ishitrene retoričke tehnike danas ne mogu da uzmu maha i da su štetne i za one koji ih plasiraju.
Upravo zbog toga smo krenuli u prevazilaženje podjela iz prošlosti. Pri ruci nam je veoma jednostavan temelj – možemo drugačije misliti o prošlosti, ali budućnost naše djece nam je zajednička. Ta budućnost nas obavezuje i, u tom smislu, svi treba da budemo „oslobodioci“.
Imajući to u vidu, Nova srpska demokratija će u septembru imati razgovore sa kolegama, prevashodno iz parlamentarne većine, ali i sa svima koji bi željeli da budu dio deklaracije o pomirenju i zajedništvu u evropskoj Crnoj Gori.
Kada se podvuče crta, koja su najvažnija obećanja iz 2020. godine ispunjena, a koja nijesu?
MANDIĆ: Sa ove distance, dosta ljudi koji su aktivni u političkom životu Crne Gore želi da onom znamenitom 30. avgustu doda elemente koje on, na sreću ili na žalost, nije imao.
I jedna i druga strana političkog spektra u Crnoj Gori tom istorijskom datumu dodaju svojevrsnu mističnu moć, jer je taj dan uistinu bio prekretnica u Crnoj Gori – po prvi put u njenoj istoriji vlast je promijenjena mirnim putem.
Dio te mističnosti 30. avgusta dolazi i od činjenice da su mu prethodile veličanstvene narodne litije, koje su na ulice Crne Gore izvele stotine hiljada ljudi, nešto nezapamćeno u našoj istoriji.
Ako zaista hoćemo da podvučemo crtu, tačka tadašnjeg objedinjavanja bio je odnos prema svetinjama Srpske pravoslavne crkve. Tu se moglo vidjeti da li ste za to da grupa pojedinaca koja sebe naziva državom zadrži toliku moć da može da uređuje ne samo političku, već i vjersku zbilju.
Tu se, dakle, postavljalo elementarno pitanje ljudske i narodne slobode, a narod je na njega litijama dostojno odgovorio.
Svakako, nakon promjene vlasti – prvo i najvažnije – stigla je sloboda.
Sjetite se našeg društva prije 30. avgusta, kada je većina građana bila uvjerena da ih prisluškuje tajna policija, da će njihove porodice i egzistencija biti ugroženi ako vlast posumnja da su protiv nje. Zaposleni u državnim službama, javnim preduzećima, vojsci i policiji bili su pod stalnom ucjenom i pritiskom da će ostati bez posla ako ih teren ne registruje kao podržavaoce vladajućih partija.
Da li ima takvih pojava i danas? Dio javnosti tvrdi da postoji revanšizam?
MANDIĆ: Toga danas više nema. Svi ljudi su slobodni i mogu da prave vlastite izbore kakve god žele. Jedino ograničenje jeste da svi moramo poštovati zakone i da oni moraju važiti podjednako za svakog građanina.
Ko će podržavati koju političku opciju i kako će ko glasati na izborima lična je stvar i pravo svakog čovjeka slobodne, a vjerujem uskoro i pomirene Crne Gore.
Takođe, danas je mnogo snažnija borba protiv organizovanog kriminala i korupcije, ekonomske reforme su višestruko povećale životni standard građana, a priliku za zaposlenje dobili su ljudi koji su 30 godina bili diskriminisani.
Opštepoznato je da su na biroima za zapošljavanje dominantno bili moji sunarodnici, pripadnici srpskog naroda. Takva diskriminacija više nije moguća.
Mnogo toga je započeto i sprovodi se. Da li je moglo brže? Sigurno da jeste. Prve tri godine prošle su u raznim političkim eksperimentima, ali je formiranjem aktuelne parlamentarne većine ponovo uspostavljena zdrava politička praksa i imamo koherentne politike sa glavnim ciljem – boljim životom naših građana.
Da li se promjena u pojedinim oblastima svela na smjenu ljudi i novu raspodjelu političke moći?
MANDIĆ: Nijesam saglasan sa tom tvrdnjom, posebno ako se uzmu u obzir rezultati u konkretnim oblastima poput energetike i turizma.
Ova sezona je već proglašena rekordnom i istorijskom za Crnu Goru, što je svakako dobra vijest za sve građane, a, sa druge strane, snažan razvojni zamah koji sprovodi EPCG stvara nove poslovne prilike za hiljade ljudi. Zaista sam uvjeren da je naša zemlja postala primjer kako se sprovodi zelena energetska tranzicija.
U ovom vremenu slobode više niko ne može protivzakonito smjenjivati ljude, a da pritom izostanu zaštita nadležnih sudskih institucija i podrška medija. Svaka zloupotreba vlasti i političke moći se kažnjava, a na izborima se plaća skupa cijena za one koji istrajavaju na takvom ponašanju.
U Beranama ste predstavili „Novi srpski odgovor za novo vrijeme“. Šta ta politika konkretno podrazumijeva i po čemu se razlikuje od dosadašnjeg programa i djelovanja Nove srpske demokratije?
MANDIĆ: Današnje vođenje politike ne može biti isto kao prije sto ili prije dvadeset godina. Nove generacije koje stasavaju u Crnoj Gori idejama i životnim potrebama razlikuju se od prethodnih.
Našim precima veliki ideal bio je da se oslobode okupacije i prehrane porodicu. Današnja mlada generacija od života traži mnogo više. Oni žele da žive u slobodnom društvu, da imaju siguran i dobro plaćen posao, njihove želje da upoznaju druge narode i države veoma su naglašene, a na mnogo višem nivou su i potrebe za kulturnim i sportskim sadržajima koji treba da ispunjavaju njihove živote.
A šta je naša borba i naš novi odgovor? Da im omogućimo da sve to mogu da ostvare u Crnoj Gori, ne napuštajući zemlju svojih predaka.
Svaka ozbiljna stranka na svijetu mora pomno da prati razvoj političkih dešavanja, posebno u današnjem digitalnom svijetu, gdje se okolnosti mijenjaju gotovo na dnevnom nivou.
Ponosan sam što mogu reći da je „Novi srpski odgovor“ u velikom dijelu i projekat naših mladih kadrova, za koje često kažem da su nešto najbolje na političkoj sceni Crne Gore.
Da li „Novi srpski odgovor“ predstavlja promjenu političkog kursa i prilagođavanje evropskom putu Crne Gore ili samo novi način ostvarivanja ranije postavljenih ciljeva?
MANDIĆ: Kao što sam već rekao u odgovoru na prethodno pitanje, „Novi srpski odgovor“ je nadogradnja duboko ukorijenjene politike naše stranke.
Pratimo koordinate koje pred nas postavljaju naši birači, a jedan od ključnih postulata svakako jeste činjenica da je Crna Gora nekada bila srpska, a danas je i srpska.
Ona je danas dom svih svojih građana – Srba, Crnogoraca, Albanaca, Bošnjaka, Muslimana, Hrvata i drugih.
Dakle, to nije nikakva promjena kursa, a nije ni dnevnopolitičko prilagođavanje, nego uvažavanje naših ponajboljih slobodarskih tradicija.
Poručili ste da to nije politika osvete, isključivosti i ponižavanja drugih, već politika samopoštovanja, saradnje i odgovornosti. Kako će se takvo opredjeljenje konkretno pokazati u odnosu prema građanima koji ne pripadaju srpskom narodu?
MANDIĆ: Mislim da smo mi, kako se to obično kaže, bratsku ruku iskreno ispružili.
Srpski narod u Crnoj Gori ni sa kim ne želi da se svađa. Mi smo ovdje svoji na svome i želimo da gradimo zajednički dom na zdravim temeljima.
Polako, ali sigurno, taj temelj se formira. Postoje još segmenti koji se moraju riješiti kako bi se ispravile nepravde nanesene tokom 30 godina vladavine bivšeg režima, ali ništa nije neostvarivo.
Naša politika je ispravna. Naša politika je zdrava. Naša politika okuplja i upravo zato će i pobijediti.
U govoru na Fundini, koji su mnogi nazvali istorijskim, kazali ste da niko nema pravo da Srbima u Crnoj Gori mjeri srpstvo, kao i da će se odluke o budućnosti države donositi u Crnoj Gori. To su mnogi vidjeli kao otklon od Beograda. Da li je ta poruka upućena jednoj ili više adresa u Crnoj Gori i susjedstvu?
MANDIĆ: Smatram da je ta poruka univerzalna, iz prostog razloga što srpstvo u Crnoj Gori nije uvozni proizvod.
Obiđite naše crkve, posebno po Staroj Crnoj Gori i Primorju, i vidjećete na starim freskama Svetog Simeona Mirotočivog – Stefana Nemanju – i Svetog Savu. Nijesu oni na tim freskama naknadno doslikavani, nego su ih preci današnjih Crnogoraca tako uvažili i poštovali. Tako su ih ovjekovječili.
Zavjet na kojem se uspostavila nekadašnja epska Crna Gora gotovo tri stotine godina nosio je ideju oslobođenja i ujedinjenja, a o tom zavjetu mnogo bolje govorio je onaj koji je bio najbolji u svim našim generacijama – Petar II Petrović Njegoš.
Zapravo, on nam je najpreciznije definisao narodnu vertikalu. Od Cetinja krajem sedamnaestog vijeka do Božića 1916. godine na Mojkovcu trajala je jedna velika ideja i svjedočanstvo koje je svojim značajem daleko nadraslo brojnost zajednice koja je ispisala najljepše stranice naše istorije. To treba da bude i neka vrsta naše današnje političke gramatike.
Upravo zato je naše srpstvo izvorno i autentično. Mi se veoma ponosimo precima i Crnom Gorom i upravo zato sam poslao poruku da nama ovdje niko neće izdavati sertifikate o tome da li smo dovoljno Srbi.
Ne tražimo pravo za sebe da mi drugima držimo bilo kakva predavanja na ovu temu, ali ne prihvatamo da to nama radi bilo ko drugi.
Da li poruke sa Fundine znače i da srpski narod u Crnoj Gori treba da vodi autonomnu politiku, nezavisnu od vlasti, političkih struktura i medijskih centara u Beogradu? Znate li da u Crnoj Gori 20 godina čekamo na takvu poruku lidera srpske stranke?
MANDIĆ: Kao što sam djelimično odgovorio u prethodnom pitanju, srpstvo u Crnoj Gori nije nametnuto, nije stiglo kroz bilo kakav politički manifest. Ono nije ideologija, već dubinski osjećaj pripadnosti narodu koji ima veliku i bogatu istoriju.
Primijetio sam da se ovih dana u političkom diskursu pomalo nasilno forsiraju termini poput integralizma i policentrizma i da se na takav način sada pokušava stvoriti još jedna podjela među srpskim narodom, valjda u nastojanju da se onih „Dvadeset srpskih podela“, koje je opisao Dušan Kovačević, uveća za još jednu.
Mislim da je srpski narod prepoznao da je takva podjela danas u potpunosti vještački kreirana i da, za razliku od onih u prošlosti, iza sebe zaista nema nikakav temelj.
Nijesam čovjek koji dijeli, već čovjek koji uvijek objedinjuje. To sam kroz političku karijeru pokazao nebrojeno puta, jer je stranka na čijem sam čelu uvijek težila da pravi što šira i čvršća savezništva.
Vjerujem da bi za sve bilo mnogo zdravije da imamo malo više sluha i razumijevanja jedni za druge.
Kao što vidite, ja na razne orkestrirane kampanje uopšte ne želim da odgovaram, jer kao srpski političar ne želim da budem učesnik bilo kakvih akcija koje za cilj imaju rušenje interesa srpskog naroda.
Srpski narod je mnogo širi, veći i neuporedivo značajniji od Andrije Mandića i svih drugih srpskih političkih funkcionera, ali i od onih koji sve češće žele da se okite nekim grandioznim titulama.
Kako odgovarate na optužbe dijela nekadašnjih saveznika da ste dolaskom na mjesto predsjednika Skupštine ublažili ili napustili ranije stavove i da „Novi srpski odgovor“ više odgovara Vašoj sadašnjoj funkciji nego interesima srpskog naroda?
MANDIĆ: Prije svega, politička scena nije sudnica gdje Nova srpska demokratija ili ja moramo da polažemo račune drugim političkim strankama.
Jedini račun polažemo pred srpskim narodom i građanima Crne Gore koji nam poklanjaju povjerenje na izborima. A, vjerujte mi, oni su tu, iza ćoška, pa će narod sve reći.
Tačno je – mi ne predstavljamo „sve Srbe“, ali predstavljamo mnoge Srbe u Crnoj Gori. Rezultati lokalnih izbora u Nikšiću svjedoče o tome da našu politiku podržava i veliki broj građana koji se tako ne izjašnjavaju, jer smatraju da je naš put onaj koji vodi u bolju budućnost.
Iz poštovanja prema etabliranosti vašeg lista u Crnoj Gori, moram iskoristiti ovaj intervju i da kažem da srpski narod ne mora da brine – jer će u narednih nekoliko mjeseci biti realizovane veoma važne stvari za naš narod u našoj Crnoj Gori.
Status srpskog jezika nametnut, moraju se mijenjati diskriminatorski članovi Ustava
Najavili ste da bi Crna Gora nakon ulaska u Evropsku uniju mogla dobiti novi Ustav. Šta bi u njemu trebalo promijeniti i zbog čega se najosjetljivija ustavna i identitetska pitanja ostavljaju za period nakon pristupanja EU?
MANDIĆ: Kao što možemo vidjeti kroz ustavne izmjene koje smo završili, ali i one koje predstoje, ima mnogo elemenata koji govore da ovaj Ustav ne zadovoljava visoke evropske standarde.
To nijesu nedostaci koje uočavamo samo mi, nego nam svako malo neko iz Brisela kaže – vaš Ustav nije dobar u tom i tom segmentu.
Svakako, jedan od krucijalnih segmenata novog Ustava biće rješavanje osnovnog problema sadašnjeg Ustava – činjenice da se za promjenu pojedinih članova uvodi drugačija procedura i drugačija većina od one kojom je Ustav izglasan.
To su teške zloupotrebe određene većine stvorene u jednom, očigledno nedemokratskom vremenu. Ta većina je željela da za sebe preuzme pravo da novim generacijama i većinama koje će se formirati trajno nametne vlastito rješenje.
Jedno od tih nametnutih rješenja je i status srpskog jezika, koji je u sadašnjem Ustavu moguće izmijeniti samo u teoriji.
Iako smo to više puta saopštili, volio bih i ovim putem da podvučem – za izmjenu određenih članova Ustava, među kojima je i onaj koji tretira službeni jezik, osim dvotrećinske podrške u parlamentu, neophodna je i tropetinska podrška svih upisanih birača na referendumu.
Plastično prevedeno, za takvu izmjenu potrebno je oko 325.000 glasova podrške.
Kako bi svima bilo jasnije o kakvim ciframa govorimo, najveći broj glasova ikada zabilježen u istoriji Crne Gore na nekom glasanju od uvođenja višestranačja bio je 266.273 glasa za stvaranje zajedničke države Savezne Republike Jugoslavije na referendumu 1992. godine.
Dakle, ovaj krajnje nekorektni, nedemokratski manevar političara koji su izrasli iz totalitarnog sistema mora se ispraviti.
Zato je naša zamisao da Crna Gora ozdravi, bude država svih građana i, kao prva naredna članica Evropske unije, dobije Ustav koji će u potpunosti oslikavati želje i volju građana Crne Gore.
Da li odlaganje pitanja statusa srpskog jezika, državljanstva i državnih simbola do ulaska u EU praktično znači suspenziju tog dijela izbornog programa Nove srpske demokratije zbog većeg državnog interesa – članstva Crne Gore u Evropskoj uniji?
MANDIĆ: U našem programu, od osnivanja 2008. godine, piše da se naša stranka zalaže za učlanjenje Crne Gore u Evropsku uniju.
Mi smo nadomak cilja kojim realizujemo jedan dio našeg stranačkog programa, a Ustavotvorna skupština će nam obezbijediti potreban alat da realizujemo i druge ciljeve.
Mi smo legalisti, ne revolucionari, i želimo da kroz demokratske procedure dođemo do održivih rješenja.
Vidite koliko apsurdno danas zvuči da su nekadašnji ustavotvorci donosili Ustav jednom većinom, a propisivali drugačiju, gotovo nemoguću većinu za njegovu izmjenu.
To neodoljivo podsjeća na onaj zloglasni komunistički slogan: pravo na revoluciju je nekada postojalo, ali više ne treba da postoji.
Zamislite koliko su to bili istorijski neodgovorni i sebični ljudi. Oni su vjerovali da baš oni raspolažu pravom da svim budućim generacijama vežu ruke rješenjima koja su možda bila prikladna njihovoj generaciji.
Srećom, prošlo je vrijeme totalitaraca koji su oboljeli od značaja, a lažno se predstavljali kao demokrate.
Nadam se i vjerujem – svanulo je jutro za novu Crnu Goru.
Izvor Pobjeda
