U dopisu Kabineta predsjednika Srbije od 14. juna 2006. navodi se da je državno rukovodstvo Crne Gore saglasno da školski brod “Jadran“ ostane u sastavu srpske vojske. Dokument se poziva na razgovore Borisa Tadića sa crnogorskim državnim vrhom 27. maja 2006. godine, kada su na čelu države bili Filip Vujanović i Vlade Milo Đukanović. Dvadeset godina kasnije Hrvatska traži povratak broda i njegovo pitanje povezuje sa završnicom evropskih integracija Crne Gore.
Školski brod “Jadran“, čiji povratak danas traži Hrvatska, bio je još 2006. godine tema razgovora crnogorskog i srpskog državnog vrha. Dokument do kojeg je došao RTCG pokazuje da je tadašnje rukovodstvo Crne Gore bilo saglasno da brod ostane u sastavu srpske vojske.
RTCG je došao do dokumenta iz Kabineta predsjednika Republike Srbije, datiranog 14. juna 2006. godine, u kojem se navodi da je na sastancima sa crnogorskim državnim vrhom iznijet stav da školski brod “Jadran“ može ostati u sastavu srpske vojske.
Riječ je o dopisu Generalnog sekretarijata predsjednika Republike Srbije, upućenom Kabinetu predsjednika Republike Crne Gore, na adresu tadašnjeg šefa kabineta Ivana Lekovića.
U dokumentu se ne govori samo o mogućnosti korišćenja broda, već se od crnogorske strane traži pokretanje procedure za regulisanje njegovog pravnog statusa i načina korišćenja. Takva formulacija ukazuje da je, prema stavu zabilježenom u kabinetu srpskog predsjednika, postojala saglasnost crnogorskog državnog rukovodstva da „Jadran“ ostane u sastavu srpske vojske.
Šta tačno piše u dokumentu?
U dopisu, potpisanom u Beogradu 14. juna 2006. godine, navodi se:
“Predsjednik Republike Srbije obavio je razgovore sa predsjednikom Republike Crne Gore i sa njenim predsjednikom Vlade Republike Crne Gore, dana 27.05.2006. godine, i na tim sastancima su iznijeti stavovi državnog rukovodstva Crne Gore da školski brod ‘Jadran’ može ostati u sastavu Srpske vojske”, navedeno je, a dokument potpisuje Miodrag Rakić.
U nastavku se ističe da je školski brod tokom prethodnih decenija imao važnu ulogu u obilježavanju istorijskih događaja u kojima je učestvovala Srpska vojska, te da bi njegov ostanak u njenom sastavu doprinio očuvanju tradicije.
Posebno je značajan završni dio dopisa, u kojem se od crnogorske strane traži konkretan korak ka formalizovanju takvog rješenja.
“Imajući u vidu ovakav Vaš stav, molimo Vas da pokrenete proceduru u cilju donošenja odluke kojom bi bio regulisan pravni status i način korišćenja školskog broda ‘Jadran’“, navodi se u dokumentu.
U prilogu je, kako se ističe, dostavljena i “Informacija o školskom brodu ‘Jadran’“.
Šta se dalje desilo, nije do kraja poznato, ali konačna odluka o prenosu vlasništva nije donijeta.
Međutim, sama činjenica da se u službenoj komunikaciji Kabineta predsjednika Srbije takav stav pripisuje crnogorskom državnom rukovodstvu otvara pitanje političkih namjera tadašnje vlasti u Podgorici u vezi sa sudbinom broda.
Tadić razgovarao sa Vujanovićem i Đukanovićem
Datum na koji se dopis poziva posebno je važan za razumijevanje političkog konteksta. Boris Tadić, tadašnji predsjednik Srbije, boravio je 27. maja 2006. u Podgorici, svega nekoliko dana nakon referenduma o nezavisnosti Crne Gore. U to vrijeme Filip Vujanović bio je predsjednik Crne Gore, a Milo Đukanović predsjednik Vlade.
Tadić je razgovarao sa crnogorskim državnim vrhom u periodu kada su se tek uspostavljali odnosi između dvije države nakon raspada državne zajednice Srbije i Crne Gore.
Među pitanjima koja su zahtijevala dogovor bili su buduća saradnja, raspodjela nadležnosti, status zajedničke imovine i funkcionisanje institucija nakon razdvajanja.
Upravo na sastanke održane tog dana poziva se dopis od 14. juna. U njemu se navodi da su na tim razgovorima iznijetii stavovi državnog rukovodstva Crne Gore da “Jadran“ može ostati u sastavu Vojske Srbije.
Dvije decenije kasnije, “Jadran“ je u središtu spora Crne Gore i Hrvatske.
Hrvatska traži povratak broda, tvrdeći da je riječ o imovini koja joj pripada na osnovu istorijskih okolnosti i pravnog okvira sukcesije imovine bivše Jugoslavije.
Zagreb se poziva na činjenicu da je brod izgrađen za potrebe jugoslovenske mornarice i da je u Crnoj Gori ostao nakon što je 1991. godine iz Splita isplovio prema Tivtu radi remonta.
Crna Gora odbacuje hrvatske zahtjeve i insistira na stavu da je “Jadran“ crnogorski školski brod.
Publicista i novinar Siniša Luković rekao je u februaru prošle godine da je prije izbijanja građanskog rata u Jugoslaviji, 15. oktobra 1990. godine, po redovnom planu održavanja, iz baze ratne luke Lora u Splitu, brod “Jadran” stigao u Tivat, tako da tada nije otet.
“Na dan odluke Sabora Hrvatske o razdruživanju 25. juna 1991. je bio i dalje tu, kao i kad je Hrvatska, 8. oktobra zvanično proglasila nezavisnost, što je bitno zbog sporazuma o sukcesiji SFRJ, potpisanog 29. juna 2001. u Beču, po kome pokretna materijalna imovina SFRJ prelazi na državu sukcesora na čijoj se teritoriji ta imovina nalazila na dan, kada je ona proglasila nezavisnost”, kazao je Luković.
On je podsjetio i da se po Bečkom sporazumu rješavanje imovinsko-pravnih odnosa pregovorima ne odnosi na imovinu, koja je korišćena u civilne svrhe i naveo niz primjera za to, navodeći da je “Jadran” čak bio i glumac u filmu “Dobar vjetar, Plava ptico”.
“Taj brod bi sam, da on može da govori, rekao da je njegov dom Tivat, Boka. On je ovdje proveo i najljepše i neke od najtežih trenutaka, jer su ga ovdje vraćali u život tivatski meštri”, naglasio je Luković.
Ostaje otvoreno pitanje šta se nakon juna 2006. dogodilo sa procedurom koju je tražio Kabinet predsjednika Srbije, da li je ona ikada formalno pokrenuta i na osnovu kojih odluka je kasnije definisan status broda.
Hrvatska pitanje “Jadrana“ uključila među osam zahtjeva za Crnu Goru na putu ka EU
Pitanje broda danas ima značaj koji prevazilazi bilateralne odnose Crne Gore i Hrvatske, jer Zagreb traži rješavanje otvorenih pitanja u okviru završne faze pristupnih pregovora Crne Gore sa Evropskom unijom.
Hrvatska je predstavila paket od osam zahtjeva za Crnu Goru, čije ispunjavanje smatra važnim prije završetka procesa pristupanja EU. Među njima je i povratak školskog broda “Jadran“, uz druga pitanja koja se odnose na ratno nasljeđe, nestale osobe, imovinu i granicu.
Hrvatski ministar vanjskih poslova Gordan Grlić Radman kazao je 1. oktobra da brod “Jadran” nije jedina imovina koju Hrvatska traži nazad od Crne Gore, te da imaju dokumentaciju koja opravdava njihove zahtjeve.
Što se tiče broda “Jadran”, Grlić Radman je kazao da je to pitanje postalo u Crnoj Gori na neki način light motiv, ali da nije samo brod problem, već i druga imovina.
“A gdje je sva ona imovina koja je oteta, koja je prodana ili data nekome? Pa to je vojna sukcesija koja je dokumentovana. Mi imamo interaktivne mape, dokumente koji mogu to utvrditi. Jedno su političke izjave, a drugo ono čime raspolažemo. I znamo kada je, u kom trenutku otišlo u Crnu Goru. Nestalo je dosta plovila pod okriljem noći, recimo jedna podmornica našla je put preko jedne države u jednu drugu državu, vojna bolnica i tako dalje. Mi imamo to sve zapisano i radi se o imovini vrijednoj više od 2,7 milijardi dolara”, kazao je Grlić Radman.
Vlast u Podgorici ostaje pri stavu da je „Jadran“ vlasništvo Crne Gore i da se otvorena pitanja sa Hrvatskom moraju rješavati kroz dijalog.
Ministarstvo odbrane, koje je uključeno u razgovore sa hrvatskom stranom, insistira na zaštiti crnogorskih interesa i razmatranju dokumentacije u vezi sa pitanjem sukcesije vojne imovine. Na sastanku održanom u Zagrebu 9. oktobra 2026. razgovarali su predstavnici ministarstava odbrane i vanjskih poslova dvije države, a pitanje školskog broda bilo je među temama razgovora.
Crnogorska strana ostala je pri svom stavu o vlasništvu nad “Jadranom”. Nakon razgovora nije objavljeno da je postignut dogovor kojim bi spor bio okončan.
RTCG
