Dodatak za njegu i pomoć u Crnoj Gori, prema podacima Ministarstva rada i socijalnog staranja, prima 30.098 građana, što je uvećanje za 9.591 korisnika u odnosu na septembar 2022. godine, kada ih je bilo 20.507. Poređenja radi, prosječan broj građana koji je primao ovu vrstu državne pomoći, koja sada iznosi oko 80 eura, 2019. bio je 17.379, dok je u decembru 2022. taj broj stigao do 22.896 korisnika. Tokom 2020. tuđu njegu je prosječno primalo 19.185 građana, dok je u 2021. taj broj bio nešto manji – 18.970. Prosječan broj korisnika u 2022. iznosio je 20.166.
Predsjednica Banke hrane Marina Medojević ističe da za ostvarivanje prava na tuđu njegu nisu od uticaja prihodi pojedinca ili porodice u kojoj živi, već zdravstveno stanje.
– Dakle, može biti riječ i o dobrostojećem pojedincu, ako ima medicinskih indikacija, a podnese zahtjev za tuđu njegu. Ovo davanje se vrlo često, upravo zato što se isplaćuje iz istog budžeta namijenjenog socijali, kod šire javnosti poistovjećuje sa socijalnim primanjem. Po meni, moglo bi se razdvojiti i staviti pod budžet zdravstva. Zloupotrebe u ostvarivanju ovog prava postoje, počev od otvaranja bolovanja, pa nadalje, koje se vezuju za nalaze ljekara. Uvećanja broja korisnika prava na tuđu njegu svakako je zabrinjavajuća, a posebno što znamo da nalaz i mišljenje za ovo pravo sačinjavaju ljekari specijalisti, tj. ljekarske komisije, u čiji rad se često sumnja – kazala je Medojević.
Ona tvrdi da imaju mnogo pritužbi da ljudi sa kancerom, sa više operativnih zahvata, koji ne mogu da dobiju ličnu invalidninu, a imaju je drugi sa blagim učestalim zdravstvenim smetnjama.
– Veoma je važno da se povećaju socijalna davanja svim ljudi u stanju socijalne potrebe, a posebno onima sa zdravstvenim problemima, uz neophodnu kontrolu dodjeljivanja, kako bi ih dobili oni kojima zaista i pripadaju. Razlozi za to su više nego jasni – ubrzan rast troškova života, a imamo i upozorenja od UN komiteta za socijalna i ekonomska pitanja još od 2014. godine o povećanju siromaštva. U Crnoj Gori je malo ljudu koji se odriču prava koje mogu dobiti od države ili lokalne samouprave, nezavisno od materijalnog statusa. Ide se po logici da od viška glava ne boli, pa socijalna davanja dobijaju i oni kojima ona realno ne trebaju, ali znaju da iskoriste sistem, dok oni koji zaista nemaju ostaju bez ičega – ukazao je Medojević.
Ko sve ima pravo
Pravo na dodatak za njegu i pomoć ima osoba kojoj su zbog tjelesnih, mentalnih, intelektualnih i senzornih oštećenja ili promjena u zdravstvenom stanju neophodni njega i pomoć, a pravilnikom su jasno propisane medicinske indikacije.
To su teška oštećenja lokomotornog sistema poput gubitka ili potpune neupotrebljivosti ruke ili noge, oštećenja i bolesti centralnog i perifernog nervnog sistema kao što su epilepsija, cerebralna paraliza, multipla skleroza. Zatim duševne bolesti i psihički poremećaji, gdje spadaju trajni poremećaji ličnosti, oštećenja organa i organskih sistema, bolesti i oštećenja gastrointestinalnog sistema. Pod medicinskim indikacijama propisano je i teško oštećenje sluha i govora, teško oštećenje vida poput gubitka oba oka i gluvosljepoća od 90 odsto. Na kraju spiska su i ozbiljne bolesti srca i krvnih sudova, ali i neoplazme.
Izvor: Dan
