Građani Crne Gore slabo su informisani o programu transplantacije organa, a većina njih nije zainteresovana da budu donori zbog nepovjerenja u zdravstveni sistem.
To je pokazalo istraživanje u okviru projekta “Informisanost građana Crne Gore o programu transplantacije organa” Crnogorske akademije nauka i umjetnosti (CANU), čiji je rukovodilac akademik Goran Nikolić.
Istraživanje je sprovedeno od marta do juna ove godine među randomizovanim pacijentima bez konflikta interesa. Anketirano je 120 pacijenata, a pitani su iz kojih izvora se informišu o transplantaciji organa, da li smatraju da su adekvatno informisani, da li bi pristupili programu kao donori i zašto.
“Najveći broj anketiranih na pitanje da li bi pristupili programu odgovara neutralno (trenutno ne), slijedi negativan odgovor, a tek mali broj anketiranih daje afirmativni odgovor na ovo pitanje. Najčešći odgovor na pitanje o razlozima za svoj stav navode nepovjerenje u zdravstveni sistem”, navodi se u završnom izvještaju projekta.
U anketi je kao najčešći izvor informacija o transplantaciji naveden razgovor s prijateljima i članovima porodice. Ostali izvori informacija, mediji, literatura, lična iskustva su zanemarljivo zastupljeni, a većina anketiranih smatra da nisu adekvatno informisani o programu transplantacije u Crnoj Gori.
“Anketa ukazuje na zaključak da je nezadovoljavajući status transplantacionog programa u Crnoj Gori uzrokovan zajedničkim dejstvom više faktora. Medicinski, tehnički i organizacioni problemi programa transplantacije su u svijetu riješeni. Problem nije u kadrovima, opremi, organizaciji. Nedostaju organi za transplantaciju. Međutim, predrasude, stereotipi, strah od novog i nepoznatog, konzervativizam ostaju. To su iracionalne kategorije koje su u kolektivnoj svijesti vrlo rezistentne. Ne postoji jasan način kako se na njih efikasno djeluje i kako se one mijenjaju”, zaključak je istraživanja.
U istraživanju se, između ostalog, navodi da se program transplantacije u Crnoj Gori ne odvija željenom dinamikom i da je mnogo razloga za takav trend.
“Jedan od faktora koji utiču na razvoj programa transplantacija je informisanost i motivisanost građana. Rezultati koje smo dobili anketom ukazuju da su građani slabo informisani o programu transplantacije. Motivacija da učestvuju u njemu je niska, pokazuje anketa. Građani su neinformisani u pogledu regulative koja se primjenjuje za utvrđivanje smrti i selekciju potencijalnih kadaveričnih donora. U tom segmentu iskazuju visoko nepovjerenje, nerazumijevanje i neprihvatanje važećih zakonskih i kliničkih rješenja”, piše u izvještaju.
Većina ispitanika u okviru ankete podržava program transplantacije organa u inostranstvu. Međutim, pokazuju nezainteresovanost za pitanje da li znaju kako su obezbijeđeni organi za transplantaciju:
“Generalni zaključak koji se ukazuje, poslije sprovedene ankete, je da građani osjećaju strah od učestvovanja u programu transplantacije. Većinski ga podržavaju, ali pokazuju nezainteresovanost da aktivno učestvuju u njemu. Smatraju da je to pitanje organizacije zdravstvenog sistema i liječenja, kao i svih drugih oboljenja gdje su oni konzumenti”.
U izvještaju se konstatuje da je program transplantacije održiv ako se koriste kadaverične, odnosno transplantacije organa moždano mrtve osobe.
Na transplantaciju organa, prema podacima Ministarstva zdravlja, u junu ove godine čekalo je 89 osoba, među kojima je i šestoro djece kojima je potrebno presađivanje jetre ili bubrega. Na listi čekanja za presađivanje bubrega bilo je 59 odraslih pacijenata, jetre 17, pluća deset, dok su transplantaciju srca čekale tri osobe.
Svaki građanin koji želi da bude donor organa može kod izabranog doktora u Domu zdravlja da potpiše pisanu saglasnost za doniranje organa u slučaju smrti, nakon čega joj se izdaje donorska kartica. U slučaju da se predomisli, građanin može potpisati izjavu o opozivu date pisane saglasnosti od slučaja smrti, nakon čega se donorska kartica vraća i sačinjava zabilješka. Takođe, građani imaju zakonsku mogućnost da se izričito izjasne da ne žele da budu donori i tada im se izdaje izjava o protivljenju doniranja organa, koja se takođe može opozvati.
U Crnoj Gori je prva kadaverična transplantacija urađena 2013. godine, a druga 2018, kada je u Kliničkom centru Crne Gore s preminulog pacijenta urađena eksplantacija srca, pluća, jetre i dva bubrega. Dva bubrega dobili su pacijenti koji su godinama bili na hemodijalizi, dok su ostali organi upućeni u inostranstvo, zbog nastavka članstva u Eurotransplantu preko Hrvatske.
Izvor: Vijesti
