Jedini preživjeli privredni kolektiv u Beranama, Rudnik uglja, i poslije dvije godine od nestanka struje i potapanja jame podzemnim vodama, nalazi se i dalje „na aparatima“, a zvanične informacije o tome zašto se ovaj problem ne rješeva nema. Iz menadženta kompanije „Metalfer“, koja je vlasnik rudnika, nisu se oglašavali od trenutka kada je održan sastanak u Vladi Crne Gore i nakon toga javnosti saopštene optimističke informacije da ovaj jedini preostali privredni reurs iz nekadašnje industrijske zone Rudeš, može biti spašen.
U međuvremenu je bilo i infomacija da se navodno izvjesna kineska kompanija interesuje da preuzme beranski rudnik, ali od toga izgleda nije bilo ništa. Kada je izgledalo da bi Rudnik uglja Berane mogao početi sa proizvodnjom prekinutom malo prije izbijanja pandemije koronavirusa, 11. novembra 2022. godine počela je njegova nova agonija, havarijom u trafostanici sa koje se napajao strujom i zaustavljanjem pumpi za izbacivanje podzemnih voda.
Havarija na trafostanici najevrovatnije se dogodila zbog krađe elemenata, i od tada nije pronađeno alternativno rješenje za napajanje rudnika strujom. Jedini preživjeli privredni kolektiv iz nekadašnje industrijske zone Rudeš u Beranama, kroz proces tranzicije promijenio je dosta vlasnika.
Beranski rudnik uglja bio je 2001. godine prodat mješovitom vojvođansko-slovačkom preduzeću „Gradeks HBP“, sastavljenom od kompanija „Gradeks“ iz Kule i „HBP“ iz slovačkog grada Providza. Ta privatizacija je propala i proizvodnja u jami Petnjik utihnula već u novembru 2002. godine. Prodaja je oglašavana nakon toga devet puta prije nego ga je kupila kompanija „Balkan enerdži“.
To je ona epizoda kada je Petros Statis obećao izgradnju termo bloka i investicije od 120 miliona eura, a na kraju nije bilo ništa od toga. Početkom 2014. godine od tog grčkog biznismena u Crnoj Gori kupio ga je “Metalfer” iz Sremske Mitrovice.
„Metalfer“ je krenuo ambiciozno i već poslije treće godine od početka privatizacije našao se na vrhuncu poslovanja, kada su imali tri smjene i 157 radnika. Tadašnji menadžment je čak najavljivao upošljavanje još stotinu radnika i proširenje proizvodnje. Niko ne zna šta se desilo u aprilu 2019. godine, kada je došlo do prekida proizvodnje i priče o tome kako vlasnici iz Srbije više ne mogu da pokrivaju gubitke koje rudnik pravi. Od tada se samo vode pregovori da se nađe model da se rudniku pomogne da radi bez gubitaka i da se pokrene proizvodnja. Za to je, kako tvrde iz rudnika, bilo potrebno samo da im dotiraju prevoz iskopanog uglja od Berana do Termolektrane u Pljevljima.
U ljeto 2021. godine to je obećao i bivši premijer Zdravko Krivokapić koji je tada kazao da će Rudnik u Beranama raditi onoliko koliko i Termoelektrana u Pljevljima. Obećao je ponovno zapošljavanje stotinu dvadeset rudara, ili četiristo zbrinutih porodica u reprolancu, u siromašnim Beranama. Samo petanaest dana nakon toga u strašnom nevremenu koje je zahvatilo sjever Crne Gore, oštećen je dalekovod kojim se napaja beranski rudnik i prekinute su sve aktivnosti na održavanju jame. Tadašnji premijer je, čim je preskočio preko Ribarevina, zaboravio je šta je obećao, a u narednom periodu je vođena dugotrajna borba za spašavanje jame Petnjik, i njenog potpunog uništavanja nakon prvog potapanja podzemnim vodama, zbog onesposobljavanja pumpnog postrojenja, baš kao i sada.
Kada je konačno i taj posao uspješno okončan i jama spašena, umjesto pokretanja proizvodnje nastavljeni su opet i jedino da se vode pregovori u krugu vlasnika, Elektroprivrede i potencijalnih stranih partnera o njegovom aktiviranju. Godinu i po kasnije uslijedila je nova havarija i novi nestanak struje koji do danas nije riješen, a niko ni iz Rudnika uglja, odnosno komanije Metalfer, ni iz Vlade Crne Gore ne nalazi za shodno da obavijesti javnost, prije svega građane Berana, o tome kako trenutno stoje stvari i da li rudniku ima spasa.Ukupne rezerve uglja u takozvanom beranskom basenu procijenjene su na 167 miliona tona.
Riječ je o geološkim rezerva, a dok su bilansne rezerve, ili drugim riječima ono što je dostupno, iznose oko trideset miliona tona. Od toga, opet, eksploatacione rezerve iznose dvadeset pet miliona tona. Bilansne rezerve samo jame Petnjik su oko šesnaest miliona tona, dok su dubinska nalazišta na obližnjem selu Polica devet i po, a u selu Zagorje oko tri i po miliona tona uglja.
Uprkos takvom bogatstvu na kojem čitav grad leži, Rudnik uglja ne radi već pet i po godina. On zapravo ne radi od 2002. godine kada su ga napustili Slovaci, i za poslednnjih skoro dvije i po decenije radio je svega četiri godine, od preuzimanja od strane Metalfera 2014. do aprila 2019. kada je ova kompanija prekinula proizvodni proces i radnike poslala kući.
foto/izvor: RTCG
