Nikšić je prošle nedjelje, govoreći sa aspekta ženskih prava i borbe za njih, opravdano, bio u žiži javnosti.
Naime, umjetnički direktor JU Nikšićko pozorište, Janko Jelić, saopštio je da mu je tema o ženskoj obespravljenosti “izlizana”, te da misli da “žene diskriminišu”.
On je to poručio u mejlu koji je uputio Nezavisnoj teatarskoj sceni “Bunt”, koja se obratila Nikšićkom pozorištu kako bi se realizovalo izvođenje, u poslednje vrijeme veoma popularne i posjećene, predstave “IzloŽene”.
O svemu tome smo, malo više i detaljnije, razgovarali sa dramskom književnicom, rediteljkom, scenaristkinjom, pjesnikinjom i suosnivačicom “Bunt Scene”, Sandrom Vujović.
Pod “tradicijom” se, na veoma licemjeran način, podvodi sve i svašta
Prema njenim riječima, glavne prepreke sa kojima se žene suočavaju u crnogorskom društvu je istrajnost u pojedinim patrijarhalnim normama koje su, kako kaže, svuda u svijetu odavno prevaziđene.
“Mi ih ovdje, u Crnoj Gori, a i širom Balkana, čuvamo pod izgovorom tradicije, a pod tom ‘tradicijom’, na veoma licemjeran način, podvodimo sve i svašta. Pa čak i tu podčinjenost koju ženama nameće ‘hijerarhija’ u porodici, gdje se smatra da je muškarac ‘glava kuće’, da je on gospodar svog doma, a da mu je žena podređena. Znate, nažalost, mnogi to shvate isuviše revnosno, pa žene počnu tretirati kao sopstvenu svojinu, kao stvar”, kazala je, odmah na početku razgovora za PRESS, Vujović.
Iz tog i takvog tretmana, pojašnjava ona, počinje nasilje i jedan pravi životni pakao za ženu.
“Nažalost, brojne žene završe kao žrtve femicida. Pored ovoga, suočavamo se nerijetko sa situacijama koje nas dovode u diskriminisan položaj samo zato što smo žene. Na primjer, prilikom zapošljavanja, poslodavci se interesuju da li imamo porodicu, djecu i da li planiramo da rađamo. Često smo manje plaćene za iste poslove koje obavljamo kao i naše muške kolege. Naročito ako je riječ o menadžerskim funkcijama. Da li znate da žene plaćaju skuplje kozmetičke preparate nego muškarci? Ima tu još mnogo toga… Ovo je samo mali segment nepravdi kojima smo izložene”, ispričala je ona.
“Mi prosto štitimo nasilnike”
Vujović smatra da je do sada, valjda, jasno da patrijarhalno društvo prosto nije naklonjeno ženi.
“Ako žena iskače iz tih nametnutih okvira, koji je tjeraju da ćuti i trpi, da ne talasa, da se ‘ne razvodi za svaku sitnicu’, da joj muž i djeca uvijek budu na prvom mjestu, pa tek onda sve ono što ona predstavlja kao ljudsko biće, ona dobije osudu javnosti. Ako je silovana ili prebijena, naše društvo ima tendenciju da latentno opravdava nasilnika, tražeći uzrok u žrtvi: da li ga je izazvala svojim ponašanjem; da li suknja bila prekratka; da li je dovoljno glasno rekla ‘NE’ i slično”, ocijenila je Vujović.
Mi, tvrdi ona, prosto štitimo nasilnike.
“To je još evidentnije ako imamo na umu presude izrečene u pojedinim tragičnim slučajevima, a gdje su nasilnici, odnosno ubice žena, kažnjeni minimalnim kaznama”, jasna je ona.
Poslednja dešavanja nam, ističe Vujović, govore da pod hitno moramo da se posvetimo obrazovnom sistemu.
“Obrazovanje manjka kako odraslima, tako i mlađim naraštajima, bez obzira na diplome koje dobijaju. Očigledno da negdje nešto ne funkcioniše čim se mi u 2024. godini, odnosno trećoj deceniji 21. vijeka, raspravljamo na temu rodne ravnopravnosti i cenzurišemo umjetnost”, istakla je Vujović.
Partitokratija je kancer društva
Govori nam i da pod hitno, napominje ona, moramo da obnovimo gradivo i da se podsjetimo šta nam piše u Ustavu Crne Gore.
“Koliko se sjećam, tamo piše da smo mi društvo u kome ni JEDNA NACIJA ne vodi glavnu riječ, već je jasno naglašeno da smo GRAĐANSKO DRUŠTVO u kome su sve nacionalnosti ravnopravne. Nema nacionalnosti koja je iznad drugih! Ima samo manje brojnih i više brojnih naroda i svi su međusobno jednaki u našem multietničkom, multivjerskom i multikulturalnom GRAĐANSKOM društvu! I jako je važno da to svi naučimo sa razumijevanjem, kako ne bi dolazilo do cenzure i diskriminacije onih koji se po nečemu razlikuju od nas i naših svjetonazora”, precizirala je ona.
Pored toga, naglašava Vujović, važno je da se izborimo sa partitokratijom jer je ona, sa svojom kadrovskom politikom koja ne počiva na meritokratiji, karcinom ovog društva koji ga izjeda iznutra i tjera u dekadencu.
Umjetnost je, podsjeća ona, bila ta koja je posmatrala i promišljala svijet i društvene procese.
“Hroničar vremena i ogledalo epoha. Teatar je u svemu tome bio i ostao prostor apsolutne slobode u kom se borimo protiv nasilja, diskriminacije i svih negativnih društvenih pojava, u potrebi za katarzom”, rekla je Vujović.
Edukacija je ključna!
Ona se trudi da na scenu prenese istinu o nama, sada i ovdje, bez autocenzure i bez straha.
“Onima koji se prepoznaju kao uzročnici u temama koje analiziram i anomalijama koje kritikujem – takav direktan i otvoren pristup se ni malo ne dopada. I to je sasvim u redu. Istina često zna da bude bolna. Ali, publika voli te predstave i rado ih gleda, jer se poistovijeti sa onim mukama koje muče mene i moje dramske junake. Naposlijetku, svi smo mi samo ljudi”, iskrena je ona.
I sada ima mnogo tema koje bi željela istražiti i, kroz umjetnost, osvijetliti i prikazati.
“Od trgovine ljudima i seks trafikinga, preko partnerskog i porodičnog nasilja, problema i izazova sa kojima se suočavaju samohrane majke, odnosa prema starim licima, OSI, RAE populaciji, odnosa prema onima koji su u stalnom stanju socijalne potrebe, jer su nevidljivi za sisteme. Ko želi da se kroz umjetnost obračunava sa našom realnošću – ne sumnjam da će svakodnevno pronaći dobru inspiraciju. Posebno na političkoj sceni koja se pretvorila u estradu i reality show”, izjavila je Vujović.
Ona je mišljenja da nikada nije dovoljno govoriti o položaju žena.
“Aktuelna dešavanja sa JU Nikšićko pozorište to potvrđuju. Ipak, u ovoj situaciji, bilo bi u redu zahvaliti im se jer, do ovog incidenta, nikada teme rodne ravnopravnosti, nasilja nad ženama i položaja žena nisu bile toliko zastupljene u javnosti, niti izazivale toliko pažnje i revolta građana. Ova predstava je već dovoljno uradila time što nam je pokazala da sve ono za šta su se žene izborile u proteklom vijeku, ipak stoji na krhkim, staklenim nogama, a da je najgore nasilje ono koje dolazi iz opasnih, pogrešnih svjetonazora i njihove normalizacije u javnom diskursu”, dodaje Vujović.
Edukacija je, podvači ona, ključna!
“Kroz formalno i neformalno obrazovanje, kroz umjetnost, kroz medijske sadržaje… Treba nam što više edukativnih sadržaja ako želimo da napredujemo i kao pojedinci i kao društvo”, saopštila je ona.
Vujović poručuje i da je, na tom putu, veoma važno da istrajemo!
“Imam samo jednu poruku: dok je i jedna od nas svjesna svojih prava i spremna da ih odlučno brani, ima nade za čovječanstvo. Zato je važno da istrajemo”, zaključila je, u razgovoru za PRESS, dramska književnica, rediteljka, scenaristkinja, pjesnikinja i suosnivačica “Bunt Scene” Sandra Vujović.
Autor: Milovan Marković
