Brojne reakcije građana, političkih aktivista i aktuelnih državnih funkcionera, spontano okupljanje podrške građana ispred Višeg suda tokom saslušavanja Bratićeve – signal su da javnost prepoznaje apsurdnost i nepravednost postupka protiv tužene – počevši od načina sprovođenja pa sve do konačne odluke sudije Mugoše. Ipak, postavlja se pitanje: kakav odgovor zaslužuje ova sramotna i bahata odluka i tretiranje Bratićeve? Masovni protesti se nameću kao logičan slijed događaja.
Predsjednikovo pomilovanje kao gest pravičnosti, odgovornosti i institucionalne zrelosti
Jedno od rješenja ove situacije, a za koje postoji pravni osnov, je i pomilovanje predsjednika države. Taj mehanizam je u prošlosti korišćen, a upravo ga je koristio bivši predsjednik Đukanović kada je pomilovao – batinaše bliske njegovoj stranci!
Pomilovanje, kao ustavna i zakonska nadležnost predsjednika, ne odnosi se isključivo na lica koja su već pravosnažno osuđena. Ono se, u skladu sa propisima, može dodijeliti i licima protiv kojih je krivični postupak u toku. To znači da ovaj institut nije nužno vezan za čekanje konačne, pravosnažne presude, već omogućava djelovanje i u ranijoj fazi postupka. Drugim riječima, pravni okvir predviđa mogućnost da se pomilovanje da i unaprijed — prije okončanja sudskog procesa — ukoliko se procijeni da za to postoje razlozi i opravdan interes.
Za razliku od svog prethodnika koji je koristio mehanizme u svrhu odbrane kriminalaca – danas se pred predsjednikom Milatovićem otvara prilika da iskoristi svoju ustavnu nadležnost i pokaže osjećaj za pravdu i mjeru u slučaju koleginice iz 42. Vlade. Budući da Bratićeva nije stekla nikakvu protivpravnu korist i u javnosti se prepoznaje kao žrtva neprimjerene demonstracije sile i složenih pravnih konstrukcija sa snažnom političkom pozadinom – institucija pomilovanja može biti čin razumijevanja i humanosti. Predsjednik se već oglasio, među rijetkima koji su bili u istoj vladi sa Bratićevom, osudivši postupak privođenja i istakavši da je zadržavanje univerzitetske profesorice ostavilo utisak tretmana kriminalaca.
Ovo nije pitanje pritiska, već apel da se razmotri mogućnost koja stoji na raspolaganju. Pomilovanje bi, u ovakvim okolnostima, moglo predstavljati poruku da institucija predsjednika ima snage da ispravi nepravdu i ublaži posljedice postupaka koji su u javnosti doživljeni kao politički motivisani i praćeni atmosferom linča. Nadamo se da će Milatović pažljivo sagledati sve okolnosti i iskoristiti mehanizam koji mu Ustav povjerava (čl. 95 Ustava Crne Gore) — kao gest pravičnosti, odgovornosti i institucionalne zrelosti. Time bi još jednom pokazao da predsjednička ovlašćenja rade upravo u korist građana.
Pomilovanje
Član 131 Krivičnog zakonika Crne Gore
(1) Pomilovanjem se poimenično određenom licu daje oslobođenje od krivičnog gonjenja ili potpuno ili djelimično oslobođenje od izvršenja kazne, zamjenjuje se izrečena kazna blažom kaznom ili uslovnom osudom, daje se rehabilitacija, određuje kraće trajanje određene pravne posljedice osude ili se ukidaju pojedine ili sve pravne posljedice osude.
Takođe, sve ovo potvrđuje i Zakon o pomilovanju.
Izvor: in4s
