Ministarstvu zdravlja u posljednje dvije godine nije prijavljen nijedan čin ili propust koji bi po svojoj definiciji jasno i konkretno ukazivao na ljekarsku grešku.
Najveći dio prigovora sa kojim smo upoznati odnosi se na nedostatak termina za specijalističke preglede, te neadekvatnu komunikaciju na relaciji pacijent – zdravstveni radnik, kazali su za „Dan“ iz tog vladinog resora.
– Problemom ljekarskih grešaka bave se zdravstvene ustanove, Ljekarska komora i nadležni sudovi. Kroz razvoj sistema kvaliteta i bezbjednosti pacijenata sve zdravstvene ustanove definisale su obaveze, kako pojedinaca, tako i samih ustanova, koje se tiču prijave svih neželjenih događaja, a time i eventualno nastale greške tokom pružanja zdravstvene zaštite. Ljekarska greška je propust u pružanju zdravstvene njege koji u svojoj biti odstupa od standarda medicinske prakse. Jedan od glavnih problema kod dokazivanja grešaka je nedostatak standardizacije mnogih procedura i postupaka u našem zdravstvenom sistemu. Naša pravna literatura pokazuje da je ljekarske greške moguće klasifikovati prema različitim kriterijumima – na one koje nastaju činjenjem i one koje se sastoje u propuštanju; na teže i lakše; na greške po načinima medicinskog postupka gdje spadaju dijagnostičke, terapijske, profilaktičke, a takođe, navodi se da mogu biti tehničke, organizacione ili komunikacijske. Ono što postojeća zakonska rješenja ne prepoznaju jesu sistemsko regulisanje naknade bez krivice u određenim situacijama. Takođe, u našem sistemu nije poznat ni termin dekriminalizacije ljudske greške, a on se smatra ključnim korakom ka poboljšanju kvaliteta i sigurnosti u nekom zdravstvenom sistemu, omogućavajući bolje razumijevanje, prevenciju i upravljanje greškama na način koji koristi i pacijentima i zdravstvenim radnicima. Razlozi ovako zanemarljivog broja slučajeva koji se prijavljuju Ministarstvu zdravlja u ovom trenutku nisu poznati i bilo bi ih krajnje neozbiljno navoditi a bez prethodno sprovedene detaljne analize. Oni su sigurno složeni, opterećeni socijalnim i mentalitetskim miljeom, manjkom znanja i informacija o samoj temi i pravima koje svi kao potencijalni pacijenti imamo, kazali su iz Ministarstva zdravlja, odgovorajući na pitanja u vezi sa ljekarskim greškama.
Poručuju da je Ministarstvo formiralo Komisiju za vanrednu eksternu provjeru kvaliteta stručnog rada i pregled medicinske dokumentacije u javnim (sedam) i privatnim zdravstvenim ustanovama (jedna).
– Od navedenih ukupno šest je sprovedeno na zahtjev fizičkih lica (užih članova porodice) a koji su bili nezadovoljni pruženom zdravstvenom zaštitom, na zahtjev porodice preko opunomoćenog predstavnika – advokata jedna, dok je jedna Komisija formirana na zahtjev ministra zdravlja dr Vojislava Šimuna. Rezultati svih komisija cijeneći medicinsku dokumentaciju bili su da su pacijenti liječeni u skladu sa medicinskim protokolima i algoritmima liječenja, a samo u jednom slučaju Komisija je zatražila i izjašnjenje Uprave za inspekcijske poslove – Zdravstveno-sanitarne inspekcije, jer prilikom kontrole nije dostavljen specijalistički izvještaj jednog doktora, koji je prilikom iste dostavljen inspekciji, naveli su u odgovorima iz ministarstva.
Dodaju da je u toku formiranje još dvije komisije za vanrednu eksternu provjeru kvaliteta stručnog rada i pregled medicinske dokumentacije.
– Jedna komisija se formira na zahtjev fizičkog lica (užih članova porodice), nezadovoljne pruženom zdravstvenom zaštitom njihovog člana porodice, a druga na zahtjev ministra zdravlja dr Vojislava Šimuna, istakli su u Ministarstvu.
Pitanje složeno, posljedice ozbiljne
U Ministarstvu zdravlja napominju da je pitanje ljekarske greške složeno, posljedice mogu biti veoma ozbiljne.
– Pitanje zaštite pacijenata od potencijalno nastale ljekarske greške je kompleksno i zahtijeva zrelost kompletnog sistema, ne samo zdravstvenog već društva u cjelini. Ono na čemu Ministarstvo zdravlja u ovom trenutku radi jeste stvaranje preduslova za uspostavljanje sistema koji će omogućiti identifikaciju potencijalnih rizika. Pitanje podsticanja korisnika ali i pružaoca zdravstvenih usluga na prijavljivanje potencijalnih grešaka je naročito složena tema. Kreiranje okruženja i kulture sigurnosti u kome će i jedni i drugi bez straha prijaviti greške ili incidente koji mogu dovesti do greške, stvaranje adekvatnog pravnog i etičkog okvira, edukacija svih subjekata sistema, zdravstvenih radnika kako bi razumjeli važnost prijavljivanja, pacijenata o njihovim pravima ali prije svega o važnosti njihove uloge u vlastitom liječenju, procesi su koji će zahtijevati vrijeme i posvećenost ne samo Ministarstva zdravlja kao donosioca zdravstvenih politika već i društva u cjelini, smatraju u Ministarstvu.
Izvor: Dan
