Irijana Rizvanović, uspješno je završila osnovne studije Engleskog jezika i književnosti na Filološkom fakultetu u Nikšiću i tako postala prva Romkinja iz Bijelog Polja koja je sad član akademskog društva i uspješno ruši stereotipe i predrasude prema romskom društvu.
Još kao mala, zaljubila sam se u svijet riječi, pjesama i književnih djela. Knjige su za mene predstavljale vrata u drugačije svjetove, punih avantura i emocija. Sjećam se kada sam prvi put uzela u ruke djelo Edgara Allana Poa i od tog trenutka znala sam da želim da se bavim književnošću i jezikom – počinje svoju priču Irijana, dodajući da njen put do diplome nije bio ni lak ni jednostavan.
– Bio je to put ispunjen preprekama, gubicima, borbom s predrasudama i nesigurnostima. Ali sam, uprkos svemu, uspjela. Od osnovne škole suočavala sam se sa vršnjačkim nasiljem zbog svog etničkog identiteta. Kao Romkinja, često sam bila meta stereotipa i predrasuda. Govorili su da Romi ne mogu da uspiju u obrazovanju, da nijesu sposobni da uče i da nemaju budućnost. Uprkos tome, odlučila sam da nastavim školovanje. Bila sam svjesna da nije bilo lako biti drugačija, ali to me nije spriječilo.
Dodaje da se njen osjećaj samoće pojačao kada su zbog poplave izgubili kuću i morali da se presele.
-Promjena škole i odlazak u Njemačku ostavili su na meni trag – osjećala sam se izolovano, ali sam znala da je obrazovanje jedini put ka boljoj budućnosti. Dvije srednje škole, dvostruki uspjeh tokom srednje škole, nastavila sam da se borim. Završila sam dvije srednje škole istovremeno – jednu kao turistički tehničar sa vrlo dobrim uspjehom, i drugu kao administrator sa odličnim uspjehom – kaže Irijana.
– Bilo je to izuzetno izazovno iskustvo, ali sam u sebi imala snagu da izguram do kraja. Motivacija je često nestajala, ali uvijek bih se podsjetila zašto to radim – prvenstveno za sebe, a onda i za svoju zajednicu, kako bih jednog dana mogla da pomognem drugima. Najveću podršku pružili su mi moji roditelji. Oni su se borili za obrazovanje moje braće, sestara i mene, i uvijek su bili uz nas. Njihova upornost i vjera u obrazovanje postali su moj pokretač. Takođe, u osnovnoj školi imala sam sreću da me podrži učiteljica Sonja Peković, koja je postala moja druga majka. Brinula se o meni, obezbijedila mi neophodne stvari i ohrabrivala me da nastavim dalje. Sličnu podršku pružile su mi profesorice iz srednje škole – razredna Danka Otović, Saška Rakonjac, Milka Španjević, Ervina Čikić, i sa fakulteta, profesorice Milena Mrdak Mićović i Sandra Vukasojević. Njihova vjera u mene bila je ključna u trenucima kada je bilo najteže.
Ističe da kada je upisala fakultet, suočila se se s novim izazovima.
– Moja majka je ozbiljno oboljela, a to je teško uticalo na moju psihičku snagu i sposobnost da se fokusiram na studije. U jednom trenutku sam izgubila mjesto na budžetu zbog slabijih ocjena, ali nijesam dozvolila da me to slomi. Bilo je dana kada nijesam imala motivaciju, ali duboko u sebi sam znala da ne smijem da odustanem. Uvijek sam sebi ponavljala: „Gdje je volja, tu je i put.“ Uz podršku porodice i prijatelja, uspjela sam da se izborim s tim teškoćama i završim studije.
Smatram da sniježna grudva može da pokrene lavinu.
– Danas, kao prva Romkinja iz Bijelog Polja koja je završila osnovne studije engleskog jezika i književnosti, osjećam ogromnu odgovornost. Ne samo da sam uspjela kao pripadnica romske zajednice, već i kao žena. Nadam se da ću biti ta prva sniježna grudvica koja će pokrenuti lavinu obrazovanja među mojim sugrađanima. Želim da inspirišem mlade Romkinje da vjeruju u sebe, da shvate da ne moraju da se udaju rano i zavise od drugih, već da mogu same da stvore život kakav žele. Obrazovanje je ključ ka slobodi – slobodi da biramo svoj put, da budemo samostalni i ponosni na sebe. O planovima za budzućnost ona kaže da su njeni planovi da radi u struci, kao profesor engleskog jezika ili u ustanovama gdje se njeno znanje traži da bude od pomoći.
– Smatram da su jezici most između kultura i ljudi. Nadam se da ću kroz svoje znanje pomoći drugima da razviju ljubav prema učenju. Želim da budem uzor ne samo mladim Romima i Romkinjama, već svima koji se suočavaju s preprekama na putu ka obrazovanju. Poruka koju želim poslati je jednostavna: gdje postoji volja, postoji i put – zaključuje Irijana.
Izvor: Dan
