Prema dostupnim podacima u Crnoj Gori ima preko 4.000 hiljade djece iz spektra autizma, koji se suočavaju sa izazovima kao što su nedovoljni resursi, neujednačene prakse i pristupi, te kadrovski kapaciteti, kazali su sagovornici Gradske u emisiji „Dnevni puls“. Smatraju da bi se uspostavljanjem adekvatnog sistema i uvođenjem savremene opreme poboljšao položaj osoba sa autizmom.
U Crnoj Gori ne postoji zvaničan registar osoba s poremećajima iz spektra autizma, kaže Goran Laković, otac djevojčice sa autizmom. Roditelji, ističe, nijesu zadovoljni položajem njihove djece u društvu i apeluje na nadležne da osobama s autizmom obezbijede uredan život.
„Mi nemamo dobre dnevne centre, koji treba da su osnova i potpora roditeljima i porodicama i djeci sa autizmom. Resursni centri su nam na jako lošem nivou. JU Resursni centar „1.jun“ je ustanova obrazovnog karaktera, ali i ustanova za osposobljavanje. Tu drugu funkciju ona ne obavlja“, kazao je Goran Laković, otac djevojčice s autizmom.
Unapređenjem multisektorskog rada nadležnih institucija i roditelja djece sa smetnjama u razvoju, treba da donese direktne koristi djeci i njihovim porodicama, smatra defektološkinja Ljiljana Domazet Jovanović.
“Svi znamo da je zakazao sistem, da nemamo dovoljno kadra, da roditelji nemaju dovoljno podrške. Naravno da znamo da ih trebamo osnažiti, samo nemamo odriješene ruke i nemamo razumijevanje od čelnih institucija. Treba da se napravi dobra sprega i dobra saradnja – mi sa naše strane iz stručnog ugla, roditelji kao ključna karika u tom timu, ali sva naša priča ostaje da lebdi dok ne dobijemo prave odgovore od ljudi koji treba da potegnu te odluke“, kazala je Domazet Jovanović.
Roditelji djece sa autizmom često ne znaju na koji način pristupiti djetetu koje ima promjene u ponašanju i kako da se najbolje pripreme za prelazne faze u razvoju djeteta, navodi terapeutkinja Andreja Štefulj.
„Zato je vrlo važna podrška roditeljima , da se roditelj educira i da roditelj zna ići kroz život, kroz te sve izazovne situacije koje ima s djetetom, ali isto tako da roditelj dobije podršku i na svim ostalim razinama“, kazala je Štefulj.
Uz sve probleme koje dijele, najteža je spoznaja da osobe sa autizmom nemaju podršku države koja će brinuti o njima kada roditelja više ne bude, saglasni su sagovornici Gradske. Poručuju da se stepen demokratije, koje su puna usta donosiocima odluka, najbolje iskazuje kroz odnos države prema osobama koje nijesu u stanju da se izbore sa problemom autizma.
Izvor: Gradski.me
