Još uvijek na teritoriji Crne Gore postoje predjeli koji su neotkriveni i nedostupni, ne samo za turiste, već i za lokalno stanovništvo. Jedan od takvih predjela je i planina Bijela gora iznad Grahova i Nudola, odsječena od svijeta zbog lošeg puta i prepuštena isključivo zaljubljenicima u prirodu.
Nenad Dabović nije odustao od Bijele gore, iako do nje može da dođe isključivo terenskim vozilom, ili kamionom. Rođen u Nudolu, fizički nastanjen u Trebinju, ali kako kaže, srcem je i noću i danju na ovoj planini. “Ja mislim da je Bijela gora jedna od najljepših planina u ovoj regiji i možda jedna od najzdravijih planina. Ovdje su ljudi koji su živjeli ranije, ne pamti se da je neko umro ispod 80 godina”, kaže Dabović. Malo je poznato da je Bijela gora još za vrijeme Kraljevine Jugoslavije imala žičaru koja je ovo mjesto povezivala sa Risnom, a ovaj svojevrsni poduhvat za tadašnje inženjere služio je kako bi se drvna građa prebacila iz ovog mjesta do obale mora. „Ovdje je 1922. došla firma iz Londona koja je imala predstavništvo u Zagrebu, pa su kasnije u Dubrovniku imali, dogovorili su se sa tadašnjom Jugoslavijom da sijeku šumu i počeli su 1922. i trajali su do 1934“, dodao je Dabović. Danas je Bijela gora napuštena, nema svojih stalnih stanovnika, ali Nenad i njegovi prijatelji su tu kad god imaju vremena za druženje i lov iako je dolazak do ovog mjesta prava mala avantura. Put koji sada postoji napravljen je iz sredstava lokalnog stanovništva, a kako kaže Nenad, da bi put bio potpuno osposobljen trebaće da se obezbijede nova sredstva. Onda će mnogi moći da posjete ovo mjesto koje je sada neotkriveni dragulj. Milojko Ćuković
