Dok u šumama na sjeveru Crne Gore nesavjesnim radom propadaju ogromne količine drveta, ili se sječe i kao polufabrikat, odnosno daska prodaje u okruženju, naša država uvozi patos iz Austrije, koji se može naći u svakoj specijalizovanoj prodavnici u Beranama ili bilo kojem drugom gradu. U to se lako može svako uvjeriti ulaskom u te prodavnice i raspitivanjem za cijene i porijeklo.
„Kvadrat patosa iz Austrije u Crnoj Gori je 12 eura, a kod nas kod desetina malih privrednika koji bi mogli da ga proizvode, mašine stoje neupošljene, jer nemaju sirovinu“, kazao je Portalu RTCG jedan od drvoprerađivača.
On je podsjetio da je godišnji etat, odnosno količina drveta koja se legalno doznači za sječu na državnom nivou oko 600 hiljada kubika, ali da se sasvim sigurno posječe i do milion kubika.
„I sva ta građa završi u izvozu kao daska, umjesto da se uposle naši mali privrednici koji imaju mašine za proizvodnju patosa, i da ga sami proizvodimo, i da ga mi izvozimo, jer je to očigledno vrlo unosno“, kazao je taj sagovornik.
Prema njegovim riječima, samo jedna fabrika da se otvori na sjeveru sa finalnom proizvodnjom patosa, i sa ne tako velikim brojem zaposlenih, bile bi zadovoljene sve potrebe Crne Gore i ne bi morao patos da se uvozi iz inostranstva.
Ranije su drvoprerađivači iz Rožaja za Portal RTCG pričali o tome kako mahinacije sa drvetom i drvnom građom u tom gradu nisu zaustavljene, i da se prema Kosovu u svakom trenutku izveze mnogo više nego što je doznačeno za sječu na teritoriji te sjeverne opštine.
On je objasnio da kubik prerađene daske u Crnoj Gori košta 190 eura, dok se na Kosovu prodaje za 270 eura.
„Postoji firma u Rožajama koja završava papire za izvoz i onima koji nisu koncesionari i koji nemaju ulaz ili dokaz o porijeklu drveta, a bez problema ga izvoze i prodaju na području Kosova po toj cijeni. To je već posao za carinu i policiju“, kazao je tada jedan drvoprerađivač iz Rožaja.
Prema njegovim riječima, vlasnici pogona na Kosovu mogu legalno doći u Rožaje i kupiti drvo, odnosno dasku za 190 eura.
„To je legalan način, ali budite sigurni da hiljade kubika izađe ilegalno, odnosno putem kupljenih papira i bez ikakvog dokaza o porijeklu drveta“, tvrdi taj sagovornik.
On kaže da fabrike na Kosovu, koje nema drveta i zavisi isključivo od drve građe iz Crne Gore, najviše to drvo prerađuju u lamperiju ili patos, i dalje izvoze za Grčku.
Prema njegovim riječima, kubik lamperije ili patosa u Crnoj Gori košta 280 eura, ali u našoj državi finalna proizvodnja nije razvijena.
„Osim toga, kosovski privrednici su mnogo agilniji i prodorniji. I to je pravo pitanje, zašto se u Crnoj Gori ne razvija finalna proizvodnja drveta? Crna Gora bi mnogo više imala koristi da razvija finalnu proizvodnju makar u vidu lamperije ili patosa, nego da ovako pojedinci nekotrolisano izvoze dasku na Kosovo“, objašnjava ovaj preduzetnik.
Sagovornik Portala RTCG kaže da je posao sa drvetom unosan koliko i posao sa nekretninama koji cvjeta u Crnoj Gori, ali da postoji bitna razlika.
„U poslu sa nekretninama bilo je rizika. U crnogorskom šumarstvu nema rizika. To je najsigurniji biznis. Uložiš dvadeset-trideset eura dobiješ preko sto. I tu je otvoren prostor za podmićivanje i korupciju do neviđenih razmjera, da bi se došlo do šume. Sada i posljednju babu u bilo kojem selu na sjeveru da pitate šta se radi sa šumama, reći će vam – pljačka“, kaže taj rožajski registrovani drvoprerađivač.
Drvoprerađivači sa sjevera Crne Gore smatraju da šumarska mafija nije zaustavljena.
„Neko će vam reći da ne postoji. Naravno da postoji, samo su njene metode djelovanja danas perfidnije. U šumarstvu su potrebne, prije svega, korjenite kadrovske promjene. Ne mogu isti ljudi koji su pravili taj sistem gazdovanja koji je trajao dvije ili dvije i po decenije, sada da ga mijenjaju“, smatraju oni.
Drvoprerađivači iz Rožaja kažu da je osim kadrovskih promjena u šumarstvu, potrebno još pooštriti finasijske kotrole u svim područnim jedinicama Uprave za šume, poštriti kontrole na granicama, i što je najvažnije, razvijati finalnu proizvodnju u Crnoj Gori i truditi se da se što više drveta finalno preradi u našoj državi.
„Zašto bi mi izvozili dasku na Kosovo, a kosovski privrednici je samo prerađivali u patos i lamperiju i dalje izvozili za Grčku? Zašto ne bi smo mi izvozili lamperiju i patos u Grčku? Država Crna Gora bi bila mnogo više na dobitku, ali bi zato izgubili oni koji sada koriste to i bogate se preko noći“, ističu drvoprerađivači sa sjevera.
Umjesto toga, Crna Gora, kako kažu, pored tolikog šumskog bogatsva ne razvija finalnu proizvodnju, već se njenim građanima u prodavnicama nudi patos uvezen iz Austrije.
Izvor: RTCG
