Ovih dana imamo priliku da vidimo kulminaciju štete po državu i njene građane usled spornih koncesionih ugovora o izgradnji MHE u Crnoj Gori, sklopljenih za vrijeme bivše vlasti. Oni su svojevremeno kreirani u korist privilegovanih pojedinaca, a na štetu države, poručio je Momo Koprivica, potpredsjednik Vlade za politički sistem, pravosuđe i antikorupciju. Kako je kazao, do sada su analizirani iz ugla energetike, ekologije, prostornog planiranja i slično, ali ne i iz ugla antikorupcijskih propisa.
„Na osnovu antikorupcijske analize, u javnosti i od NVO osporavanog ugovora o koncesiji za MHE Bistrica, sa firmom BB Hidro, u vlasništvu sina bivšeg predsjednika Vlade, dolazi se do zaključka da je dati ugovor nezakonit i apsolutno ništav. Hronološki gledano, ministarstvo ekonomije je 26.7.2016. godine izdalo rešenje o energetskoj dozvoli firmi „BB Hidro“ za izgradnju proizvodnog energetskog objekta, male hidroelektrane „Bistrica“ čija bi ukupna planirana godišnja proizvodnja iznosila 3,154 GWh i koja bi se gradila na KO Lipovska Bistrica u Opštini Kolašin. Odluka o dodjeli koncesije za MHE Bistrica donijeta je na sjednici Vlade 6.10. 2016. godine. Konačno, Vlada Crne Gore na čelu sa tadašnjim premijerom Milom Đukanovićem, zaključila je ugovor o koncesiji sa privrednim društvom „BB Hidro“ iz Podgorice, čiji je suosnivač, suvlasnik i izvršni direktor njegov sin, Blažo Đukanović, Ugovor o koncesiji na osnovu energetske dozvole za izgradnju male hidroelektrane „Bistrica“, broj: 08-2619 od 28.11.2016. godine”, navodi Koprivica.
On ističe i da Zakon o sprečavanju korupcije, koji je stupio na snagu 1. januara 2016. godine u članu 14 stav 3 eksplicitno propisuje: „Organ vlasti u kojem javni funkcioner vrši javnu funkciju ne može da zaključi ugovor sa privrednim društvom ili drugim pravnim licem u kojem javni funkcioner i sa njim povezano lice ima privatni interes.“
“U ovom slučaju organ vlasti je Vlada Crne Gore, kao koncedent, a javni funkcioner koji u njoj vrši javnu funkciju je njen predsjednik, koji je predstavlja i rukovodi njenim radom, a to je bio Milo Đukanović. Po Zakonu o državnoj imovini i Zakonu o koncesijama, isključivo je Vlada ugovorna strana i koncedent, a ne ministarstvo i tako je i u ugovoru navedeno. Prema ovom zakonu povezano lice sa javnim funkcionerom je, pored ostalih, srodnik javnog funkcionera u pravoj liniji, a to je u ovom slučaju sin predsjednika Vlade”, navodi Koprivica.
Kako dalje nastavlja, prema zakonu, privatni interes javnog funkcionera podrazumijeva vlasnički i drugi materijalni ili nematerijalni interes javnog funkcionera ili sa njim povezanog lica.
“U ovom slučaju to je udio u vlasništvu (50%) privrednog društva BB Hidro, sina tadašnjeg predsjednika Vlade, dakle privrednog društva koje zaključuje ugovor o koncesiji, ugovorna je strana tj. koncesionar. Prema tome, činjenični opis u potpunosti odgovara imperativnoj normi Zakona o sprečavanju korupcije i govori da su akteri u nezajažljivoj trci za profitom upali u zakonsku zamku, te eklatantno pogazili ovu imperativnu normu, koja postoji i u uporednom pravu i koja je predviđena i Konvencijom UN protiv korupcije”, navodi Koprivica.
Dalje, ističe Koprivica, Zakon u članu 14 stav 4 propisuje: „Ukoliko javni funkcioner, odnosno organ vlasti postupe suprotno st. 1, 2 i 3 ovog člana, na zaključeni ugovor shodno se primjenjuju odredbe Zakona o obligacionim odnosima koje se odnose na ništavost ugovora.“
“Prema tome, usled kršenja zabrane, propisane imperativnom, odnosno prinudnom normom, da ukoliko organ vlasti u kojem javni funkcioner vrši javnu funkciju zaključi ugovor sa privrednim društvom u kojem on ili sa njim povezano lice ima privatni interes, ugovor se smatra ništavim. Dakle, ugovor o koncesiji za MHE Bistrica, sa firmom Đukanovićevog sina je ništav. Ništav je u cjelosti, i kao takav ne bi smio proizvoditi bilo kakve dalje pravne posledice. Ništavi ugovori su, prema Zakonu o obligacionim odnosima, ugovori koji su suprotni prinudnim propisima ili moralu društva. Ništavi ugovori ne smiju da važe, ne smiju biti na pravnoj snazi, niti proizvoditi bilo kakvo pravno dejstvo. Ništavost je teži oblik sankcije zbog teške povrede zakonitosti, kao bitnog svojstva pravne države i povlači mjere za isključenje pravnog akta iz pravnog poretka i eliminisanje pravnih posledica koje je proizveo. Ovdje dakle nije sporna samo norma o učešću u raspravi i odlučivanju zbog konflikta interesa, na šta se samo osvrtalo ranije zarobljeno rukovodstva ASK-a, u cilju relativizacije odgovornosti, već je apsolutno povrijeđen član 14 Zakona koji dovodi do ništavosti ugovora. I to je potpuno novi segment ove priče skopčane sa kršenjem normi o sprečavanju sukoba interesa i koruptivnim obrascima”, navodi Koprivica.
On ističe i da su na osnovu tako ništavog ugovora izvlačene brojne pogodnosti, a najznačajnija je garantovani otkup svakog megavata koji proizvede, a u ugovoru stoji i da ukoliko je za datu firmu bolje da prodaje na tržištu, može da izađe iz ugovora na tržište, pa da se opet vrati da prodaje državi.
“Danas sam upoznao Vladu na sjednici sa pravnim aspektima ništavosti ovog ugovora, a sjutra će, pored ostalih tema, biti i na dnevnom redu Nacionalnog savjeta za borbu protiv korupcije na tematskoj sjednici o borbi protiv korupcije u oblasti eksploatacije prirodnog bogatstva i životne sredine. Takođe, biće obaviješteni nadležni pravosudni organi, jer sud po službenoj dužnosti pazi na ništavost, kao i državno tužilaštvo koje po Zakonu o obligacionim odnosima ima pravo da zahtijeva utvrđenje ništavosti, a takođe i Zaštitnik imovinskih interesa i drugi nadležni organi. Time će se procesuiranjem pokrenuti postupak utvrđivanja ništavosti ovog ugovora. Ništavi ugovori moraju biti eliminisani iz pravnog poretka i otklonjene njihove posledice. To je mjera borbe protiv korupcije i sukoba interesa, u cilju zaštite javnog interesa, ali i budžeta svih građana i javnih dobara”, zaključio je Koprivica.
Izvor: RTCG
