Predsjednik države Jakov Milatović podnio je Skupštini Crne Gore Inicijativu za donošenje zakona o rehabilitaciji i obeštećenju političkih zatvorenika Golog otoka, Svetog Grgura i drugih zatvora. Iz Akcije za ljudska prava (HRA) pozdravili su takvu inicijativu i pozvali Vladu da što prije formira radnu grupu za izradu zakona o rehabilitaciji i obeštećenju političkih zatvorenika Golog otoka, Svetog Grgura i drugih sličnih kazamata.
U izjavi za javnost, Milatović je kazao da bi donošenjem ovog zakona, Crna Gora priznala njihovu patnju i omogućila im moralnu i pravnu rehabilitaciju i obeštećenje.
„Ovim činom započinjemo važan proces suočavanja s prošlošću i ispravljanja istorijskih nepravdi. Crna Gora, kao demokratska i pravno utemeljena država, ne smije zanemariti činjenicu da su mnogi naši sugrađani, zbog svojih stvarnih ili pretpostavljenih političkih uvjerenja, bili izloženi represiji, fizičkom i psihičkom nasilju, bez pravičnog suđenja i bez mogućnosti da ikada dokažu svoju nevinost“, istakao je Milatović.
Poručio je da ova inicijativa nije usmjerena protiv bilo koga – već da je „za sve nas“.
„Za žrtve koje nijesu imale glas, za njihove porodice koje su decenijama nosile teret stigme i tišine, i za Crnu Goru koja mora pronaći snagu da se suoči sa svojom prošlošću i izgradi društvo zasnovano na pravdi i poštovanju ljudskih prava. Kao što sam javno obećao prošle godine, danas preduzimam konkretne korake da ispravimo ovu tamnu mrlju iz naše istorije. Zato pozivam sve poslanike, bez obzira na njihove političke razlike, da podrže ovu inicijativu, da podrže ovaj zakon. Time ćemo zajedno potvrditi da Crna Gora jeste i da mora biti država koja stoji na braniku istine, pravde i dostojanstva svakog njenog građanina“, istakao je Milatović.
U Inicijativi piše da uvažavajući potrebu za suočavanjem s prošlošću i ispravljanjem istorijskih nepravdi treba donijeti zakon o rehabilitaciji i obeštećenju golootočkih zatvorenika osumnjičenih za podršku Rezoluciji Informbiroa iz 1948. godine.
„Ova inicijativa se odnosi na osobe koje su, bez pravičnog suđenja i adekvatnih dokaza, na osnovu administrativnih odluka ili i bez njih, bile zatvorene i izložene nehumanim uslovima na Golom otoku, tokom perioda političkih progona u bivšoj Jugoslaviji, zbog navodne ili pretpostavljene podrške Rezoluciji Informbiroa. Donošenje ovog zakona ne predstavlja samo pravni akt, već i moralnu odgovornost države da prizna i obešteti one koji su nepravedno patili zbog svojih stvarnih ili pretpostavljenih političkih uvjerenja. Na ovaj način, Crna Gora bi se pridružila zemljama u regionu koje su već preduzele slične korake u cilju suočavanja s prošlošću i zaštite ljudskih prava“, stoji u tekstu Inicijative.
Akcija za ljudska prava (HRA) pozdravila je juče inicijativu predsjednika Crne Gore Jakova Milatovića za donošenje zakona koji bi obezbijedio rehabilitaciju i obeštećenje političkih zatvorenika Golog otoka.
HRA podsjeća da do danas ni vlast pod vođstvom DPS-a, ni vlasti od 2020. na ovamo nijesu prihvatile inicijativu udruženja Golootočana i Akcije za ljudska prava da se takav zakon donese, zbog čega su golootočke žrtve teških kršenja ljudskih prava iz Crne Gore i njihove porodice jedine u regionu ostale obespravljene.
“Slovenija, Hrvatska i Srbija imaju zakone kojima su odavno te žrtve obeštetil”, naveli su juče u HRA.
Kako podsjećaju, još 1992. godine Skupština Republike Crne Gore osudila je “teror nad osuđenicima na Golom otoku i drugim po zlu čuvenim logorima i zatvorima” i objavila da će se “svima njima obezbijediti moralna i pravna satisfakcija”, a da su se i Ombudsmani Šefko Crnovršanin i Šućko Baković bezuspješno zalagali za rehabilitaciju i obeštećenje Golootočana.
“Propuštena je prilika da se i ovo pitanje riješi prilikom donošenja Zakona o naknadi štete žrtvama krivičnih djela nasilja 2015. godine. Vlade pod vođstvom Duška Markovića, Zdravka Krivokapića i Dritana Abazovića propustile su priliku da isprave istorijsku nepravdu”, poručuju iz HRA.
Apeluju na Vladu Milojka Spajića da odmah formira radnu grupu za izradu zakona, da bi još svega nekoliko živih zatvorenika sa Golog otoka dočekalo satisfakciju koju zaslužuju, kao i potomci preminulih.
“Pozivamo Vladu da obezbijedi da ove godine Međunarodni dan prava na istinu o teškim kršenjima ljudskih prava i dostojanstva žrtava, koji se obilježava 24. marta, dočekamo bar sa radnom grupom koja bi počela sa radom”, istakli su juče u saopštenju HRA.
Podsjećaju da je samo na Golom otoku bilo 3.390 Crnogoraca, što je 21,5 odsto od ukupnog broja zarobljenika.
Prekić: Većini onih koji su završili na Golom otoku, nikada nije dokazana krivica
U prošlogodišnjoj izjavi za Radio Slobodna Evropa (RSE) profesor istorije na Filozofskom fakultetu u Nikšiću Adnan Prekić pozvao je tada Milatovića da najprije odgovori kako će odvojiti one koji su na Golom otoku bili bez razloga i one koji su bili sa razlogom.
„Da li će rehabilitovati one koji su tamo bili zato što su radili protiv svoje države i željeli da sovjetske vojne trupe okupiraju Jugoslaviju, kao što je bilo u drugim državama istočne Evrope“, naveo je tada Prekić.
Nakon Drugog svjetskog rata i pobjede partizana na čelu sa Josipom Brozom Titom, tek formirana socijalistička Jugoslavija je ušla u sukob sa Sovjetskim Savezom Josifa Viserionoviča Staljina. Namjera Staljina da Jugoslaviju stavi pod sovjetsku kontrolu poput zemalja istočne Evrope, otvorila je sukob sa Titom koji je odbio da zemlju potčini Moskvi.
Po Staljinovom nalogu Informbiro je 1948. izdao rezoluciju koja je imala za cilj obaranje Titove vlasti.
„To je prvo neslaganje jedne države prema politici Sovjetskog Saveza. Jugoslavija je bila u ratnoj opasnosti. Sovjetske trupe su bile na granicama Jugoslavije na kojima je bilo preko 8.000 incidenata, od čega preko 150 oružanih“, kazao je ranije istoričar Prekić.
Prema onima koji su stali na stranu Staljina uslijedila je odmazda jugoslovenskih vlasti. Uhapšeni po tom osnovu su internirani u logor na kamenitom jadranskom ostrvu Goli otok, u Hrvatskoj.
„Postoje mnogi dokazi da većini onih koji su završili na Golom otoku, nikada nije dokazana krivica. U najvećem broju tamo su bili ljudi koji su, kolokvijalno rečeno, radili protiv svoje države“, rekao je tada Prekić.
Kazao je da je država tada upotrijebila jedini mehanizam zaštite koji je imala.
„Ne treba opravdavati kršenje ljudskih prava. Razumijem sudbinu svakog pojedinca i porodica koje imaju traumatično iskustvo iz tog vremena. Međutim, ne možemo borbu jugoslovenske države protiv sovjetskog imperijalizma od 1948. godine svoditi na priču o kršenju ljudskih prava“, naveo je on tada.
Obeštećenje političkim zatvorenicima sprovele su Slovenija, Hrvatska i Srbija donoseći adekvatne zakone za tu oblast. Visina naknade koja je ponudila Slovenija 2003. godine bivšim golootočanima, iznosila je 6.300 eura za svaku godinu provedenu u logoru.
Hrvatska i Srbija su davale oko sedam eura po danu provedenom na Golom otoku. U Srbiji je od 2012. godine rehabilitovano 2.146 ljudi.
Izvor: RTCG
