Ranija vršiteljka dužnosti predsjednice Vrhovnog suda Vesna Vučković tužila je Sudski savjet Crne Gore jer je odbio da poštuje presudu Upravnog suda i prihvati njen zahtjev da prima naknadu u visini zarade koju je primala u posljednjem mjesecu prije prestanka funkcije.
Kako je saopšteno Portalu RTCG, Vučković je tužbu predala 12. marta Upravnom sudu, ističući da je Sudski savjet, uprkos presudi Upravnog suda, odbio da prihvati njen zahtjev da prima naknadu po prestanku funkcije, u skladu sa zakonom.
Upravni sud prihvatio je početkom februara tužbu Vučković, ali Sudski savjet je na sjednici 26. februara opet odbio njen zahtjev. Sudski savjet je to već jednom uradio, i to u decembru prošle godine.
Uprkos tome što je Sudski savjet dobio presudu Upravnog suda kojom je preinačena ranija odluka savjeta o odbijanju njenog zahtjeva da prima naknadu u visini zarade koju je primala u posljednjem mjesecu prije prestanka funkcije, to ponovo nije prihvaćeno.
Prema novoj tužbi, izgleda je Sudski savjet sebi pripisao ulogu sudije, i tumači zakon i svojevoljno popunjava pravne praznine, odnosno stvara sudsku praksu, jer isti nije sud.
Nova odluka Sudskog savjeta je, kako se dodaje, nepravilno tumačenje zakona i krešenje osnovnih prava.
„Sve pokazuje da tuženi smatra sebe sudom odnosno sudijom, pa preuzima na sebe pravo i obavezu da tumači zakon, što je, u krajnjem, izuzetno zabrinjavajuće. Tuženi Sudski savjet Crne Gore, bez obzira što donosi odluke, ne sudi niti presuđuje, niti smije u bilo kom trenutku da tumači zakon i svojevoljno popunjava pravne praznine, odnosno stvara sudsku praksu, jer isti nije sud. Imajući u vidu da tuženi nije sud, na njegov rad, organizaciju i druga pitanja ne primjenjuje se Zakon o sudovima, a kojim zakonom je uređeno pitanje Načelnog pravnog stava, pa je nejasno zbog čega ovaj tuženi organ pokušava da u ovoj pravnoj stvari zauzme stav, koji je u svakom slučaju, suprotan zakonu“, piše u tužbi.
Istaknuto je da je norma, što je Upravni sud ranije i potvrdio, sasvim jasna i nedvosmislena i ne ostavlja mogućnost drugačijeg tumačenja osim onog da onaj koji je „profesionalno obavljao funkciju ima pravo da nakon prestanka iste jednu godinu prima naknadu“.
„I samo je to jedino ispravno tumačenje. Ono što se navodi u obrazloženju osporene odluke da treba ubuduće prekinuti sa praksom da se pravo na naknadu priznaje i sudiji koji na lični zahtjev napusti sudijsku funkciju je neprihvatljivo i nije pravilna primjena materijalnog prava. Sudski savjet je taj koji treba da poštuje sudske odluke, u konkretnom ne samo što se te odluke ne poštuju već se šalje negativna poruka kako se ne poštuju odluke sudova i to od ne bilo koga, već od Sudskog savjeta, koji je ustanovljen kao nezavisan i samostalan organ koji obezbjeđuje i garantuje nezavisnost, samostalnost, odgovornost i profesionalnost sudova i sudija. Na način kako je to uradio Sudski savjet većinom glasova, sigurno se ne ostvaruje funkcija Sudskog savjeta, već se u javnosti stvara privid o nepoštovanju sudskih odluka upravo od strane Sudskog savjeta. Pa koji organ će onda da ih poštuje ako to ne čini Sudski savjet? U obrazloženju osporene odluke se navodi da „ako funkcija prestaje po volji funkcionera, posebno funkcija sudije na lični zahtjev, ne može se priznati pravo na naknadu iz člana 36 navedenog zakona“ (str.3 osporene odluke). Za ovakav neispravan stav u obrazloženju su izostali razlozi, a ovo iz razloga što ovakav stav nema uporište niti u jednom zakonskom propisu. S tim u vezi, jasno je da se ovaj zaključak temelji isključivo na samovolji onih koji odlučuju po zahtjevu, a ne na zakonu“, navodi se u tužbi.
Kako se ističe, navođenje u osporavanoj odluci da sudije kojima je prestala funkcija mogu raditi kod drugog poslodavca (što se dešavalo u dosadašnjoj praksi) i primati naknadu veću od zarade sudije koji će to vrijeme raditi, je potpuno zlonamjerno, neznaveno ili nešto drugo.
„Ovo iz razloga što sudija ima obavezu da Agenciji za sprječavanje korupcije dostavi Izvještaj o imovini, a Agencija ima ovlašćenje da provjeri sve prihode javnog funkcionera, tako da Sudski savjet ne može preuzimati nadležnost drugog organa. Svakako da može da izvrši prijavu nadležnim organima ukoliko je u saznanju, a izgleda da jeste, da su u dosadašnjoj praksi bivše sudije nakon dobijanja naknade faktički radile kod drugog poslodavca i primale za to naknadu, kako to navode u obrazloženju. U slučaju da su ovi navodi tuženog istiniti, onda je njihova obaveza da sve napravilnosti i nezakonitosti prijave nadležnom organu, u suprotnom, ovakvim svojim proizvoljnim i neutemeljenim navodima samo još više urušavaju ugled pravosudja i nosilaca sudijske funkcije. Svjesno ili ne (što se ne može prihvatiti), tuženi organ nije postupio po presudi Upravnog suda Crne Gore, U.br. 9672/24 u kojoj se navodi član 36 Zakona o zaradama zaposlenih u javnom sektoru i u kojoj se doslovno navedeno: „Kod navedenog stanja stvari, proizilazi osnovanost zahtjeva tužilje za utvrdjenje prava na naknadu,“ Dakle, tuženi organ svjesno ne postupa po presudi suda i to ne bilo koji organ, već Sudski savjet“, navodi se u tužbi.
Na ovaj način, ističe se, tužilja je jedina koja je dovedena u diskriminatorski položaj u pravosuđu Crne Gore, a moguće i šire.
„Imajući u vidu navedeno, da je osporenom odlukom povrijeđeno materijalno pravo i da se po drugi put rješava o istoj pravnoj stvari, predlaže se da Upravni sud Crne Gore, nakon razmatranja tužbe i spisa predmeta odluči u sporu pune jurisdikcije, i usvoji tužbu“, navodi se.
Podsjetimo, Vučković je početkom decembra podnijela ostavku na sudijsku funkciju. Kao sudija Vrhovnog suda na sjednici Sudskog savjeta 2021. izabrana je da u v.d. mandatu rukovodi tom granom vlasti.
Ona je 2017. izabrana za sudiju Vrhovnog suda. Prije toga bila je sudija Upravnog suda Crne Gore i sudija Osnovnog suda u Kotoru.
Izvor: RTCG
