Nakon što je poslije jučerašnjeg otvaranja koverti na licitaciji u Privrednom sudu u Podgorici postalo definitivno da je Opština Berane novi vlasnik autobuske stanice, nakon skoro punih pet godina prekinuta je agonija i haotično stanje u funkcionisanju autobuskog saobraćaja kroz ovaj sjeverni grad.
Predsjednik opštine Đole Lutovac kazao je da je to značajno ne samo za Berane, već za čitav sjever, odnosno ovaj region Crne Gore.
On je ranije rekao da će, čim to dozvoli resorno ministarstvo, otvoriti kapije na autobuskoj stanici i omogućiti ulazak autobusa, i da će to tako biti dok god Opština ne pronađe najbolji model za organizovanje poslovanja novog preduzeća u vlasništvu grada.
Zasluge za to što putnici i građani više neće sačekivati autobuse na improvizovanom stajalištu na ulici svakako pripadaju vladajućoj koaliciji, ali ne treba ni jednog trenutka zaboraviti da je odluka o učešću Opštine Berane u kupovini dijela imovine nekadašnjeg preduzeća “Simon vojaž” u stečaju u Skupštini nedavno donijeta jednoglasno. Nijedan odbornik nije bio protiv niti uzdržan, što pokazuje da je interes građana ujedinio vlast i opoziciju.
Kriza u najvećem autoprevozničkom preduzeću na sjeveru države započela je odavno, a kulminirala je u maju 2020, kada su radnici “Simon vojaža” stupili u generalni štrajk. Tada su im vlasnici dugovali plate i druga potraživanja za pune dvije godine, što će sada namiriti iz stečajne mase, jer je autobuska stanica prodata za 971.110 eura.
Vjerovalo se da će uvođenjem stečaja biti prekinuto haotično stanje u pogledu parkiranja autobusa, ali se to nije dogodilo.
Berane, kao najveće autobusko čvorište na sjeveru Crne Gore, od tada je bilo bez autobuske stanice, koja je zaključana, a dosadašnje licitacije za njenu prodaju nisu uspjele.
Bivši radnici podsjećaju da je beransko autoprevozno preduzeće “Simon vojaž” nastalo od nekadašnjeg Jugoprevoza, odnosno Ivangradprevoza, koji je bio među najjačima u SFRJ. Nakon zapadanja u krizu, 2004. godine uveden je prvi stečaj i preduzeće je godinu kasnije prodato mješovitoj firmi “Simon vojaž”.
Ta firma je odmah rasprodala kamionski vozni park i samo od toga povratila sva uložena sredstva. Nastavila je da radi sa stotinu radnika, ali je onda i ona počela da posustaje i ukida linije, što je dovelo do štrajka radnika prije dvije godine.
U međuvremenu, luksemburški državljanin Simon Bernard podnio je krivičnu prijavu protiv svog partnera u Crnoj Gori, Mehmeda Adrovića, visokog funkcionera Demokratske partije socijalista, za zloupotrebu službenog položaja i navodno falsifikovanje njegovog potpisa. Ta krivična prijava završila je u specijalnom tužilaštvu, ali za sada bez epiloga.
Nezadovoljstvo bivših radnika kulminiralo je krajem ljeta 2023. godine kada je stečajni upravnik prodao devet najboljih autobusa ove kompanije za svega 34 hiljade eura, a radnici su od tada više puta protestovali tražeći da im se autobusi vrate u Berane.
Zbog toga su predali i krivičnu prijavu specijalnom državnom tužilaštvu. Tokom svih godina krize, državne institucije nisu se oglašavale.
Predstavnik radnika Nenad Radičević kazao je za Portal RTCG da je jučerašnja kupovina autobuske stanice najbolji potez koji je neka lokalna vlast u gradu povukla u posljednjih pet godina, te da je to najbolje rješenje.
“Ako bi se posao dalje razvijao u tom pravcu da se organizuje i prevoz i vrate neke rentabilne autobuske linije koje je držao ‘Simon vojaž’, naši najbolji vozači autobusa, koji su u međuvremenu napustili Berane, siguran sam da bi se vratili. Od svega je najbolje što je autobuska stanica vraćena u vlasništvo države, odnosno opštine, i to je mnogo bolje rješenje nego da ju je kupio neki privatnik”, smatra Radičević.
Odlaskom u stečaj “Simon vojaža”, Berane je ostalo bez najboljih vozača autobusa, koji su otišli trbuhom za kruhom u inostranstvo ili u susjednu Srbiju, dok je manji dio njih ostao da vozi za druge privatne firme u Crnoj Gori. Najmanje deset beranskih vozača autobusa otišlo je za Luksemburg, Njemačku ili Austriju.
“To su sve odlični vozači srednje starosne dobi, koji nisu željeli ovdje da životare na birou rada, a nisu bili za penziju. Većina sada radi kao vozači u tim državama”, rekao je Radičević, koji je i sam prinuđen da radi u jednoj firmi iz Srbije i svakodnevno vozi kroz svoj rodni grad.
On je dodao da niko od njegovih kolega nije otišao iz Berana od sreće, već iz nužde, te da su ovdje ostavili kuće, a neki i porodice.
“Svi bismo bili spremni da se vratimo i da radimo ovdje. Ne znate vi koja je to sreća kada se vratite sa puta, a kod kuće vas dočeka porodica. Kada radite sa kućnog praga”, kaže Radičević.
Opština Berane je prošle godine kupila poslovni krug ove kompanije na Rudešu, odnosno dva hektara zemljišta za svega nešto više od dvjesto hiljada eura. Jučerašnja kupovina autobuske stanice vratila je nadu da je pravda dostižna.
Sada se svi nadaju da resorno ministarstvo neće odugovlačiti sa izdavanjem licence autobuskoj stanici ili makar privremene dozvole, kako bi njene kapije što prije bile otvorene za putnike i vozače autobusa, a gužve oko improvizovanog stajališta na ulici postale ružna prošlost.
Izvor: RTCG
