Zašto još niko ni iz Andrijevice ni sa državnog nivoa nije reagovao i pokrenuo postupak da se slika Milica od Macve koja je radjeno specijalno za hotel Komovi u vrijeme njegove izgradnje, i koja je zavrsila kod jednog biznismine iz ovog malenog grada u njegovoj privatnoj umjetničkoj kolekciji u Beogradu, vrati tamo gdje joj je jedino mjesto, do danas nema odgovora.
Jedan likovni umjetnik iz Andrijevice kazao je da ne može da shvati da niko iz ovog grada nije reagovao na iznošenje te slike iz Andrijevice, iako to, kako je rekao, „zna čitava varoš“.
„Ne mogu da vjeruje da nije bilo onih koji su znali koliko ta umjetnička slika vrijedi. To je najvrjednije umjetničko djelo koje je bilo u Andrijevici. Prosto je nevjerovatno da niko nije reagovao nakon što je slika tako lako i jednostavno otišla iz ovog grada. Ni jedan intelektualac, svi su ćutali. I dalje ćute“ – kazao je taj Andrijevčanin za Portal RTCG.
On nema dilemu da sliku treba vratiti, ali, kako dodaje, ne zna ko treba da pokrene tu inicijativu, Opština ili država Crna Gora.
Naš portal je u više navrata pisao o nestalim umjetninama iz nekadašnjeg hotelsko turističkog preduzeća Berane, kojem je pripadao i hotel u Andrijevici, a ta tema je aktuelizovana kada je poslije više od dvije decenije pronađena skulptura Kupačica, koja je restaurirana i ponovo krasi terasu hotela „Berane“, nad Limom.
Nakon pljačkaške privatizacije ovog hotela 2003. godine, nestale su sve vrijedne umjetnine koje su krasile mnogobrojne objekte ovog ugostiteljskog preduzeća, a taj „lopovski talas“ preživjela je samo slika Milića od Mačve, rađena za hotel „Komovi“ u Andrijevici.
Sa motivima ove varoši i znamenitog spomen parka „Knjaževac“, karakterističnim lebdećim balvanima, po kojim se već na prvi pogled prepoznavalo svako djelo ovog velikana, krasila je restoran, na zidu iznad kamina.
Slika je, međutim, neprimjetno i diskretno „nestala“, da bi taj sagovornik našem portalu kazao kako je odnesena za Beograd i da se nalazi u privatnoj kolekciji poznatih beogradskih biznismena porijeklom iz Andrijevice.
Iz HTP „Berane“, odnosno istoimenog hotela, ranije je nestao triptih Uroša Toškovića. Ta slika iz tri dijela kupljena je svojevremeno u Beogradu, kada je veliki crtač tamo živio i bio član umjetničke grupe Mediala.
Sasvim je sigurno da je samo taj triptih vrijedio mnogo više nego što su berzanski mešetari platili većinski paket akcija hotela „Berane“.
Ulje na platnu Aleksandara Aca Prijića veličine četiri puta tri metra pod nazivom“Morske dubine“ rađeno je specijalno za ovaj hotel, i stajalo je na čeonom zidu u restoranskom dijelu. To djelo je katalogizirano, ali je od svega ostala samo fotografija male rezolucije. I njegova vrijednost je neprocjenjiva.
Jedan od dobrih poznavalaca umjetnosti Portalu RTCG je rekao da je u hotelu bilo mnogo slika beogradskog umjetnika Zorana Radovića, zatim veliki broj slika drugih umjetnika, unutrašnjih skulptura od drveta i bronze.
Na veliku žalost, u poptunosti su uništene dvije drvene zidne instalacije, takođe značajne vrijednosti, djelo izvjesnog beogradskog umjetnika, koji ih je svojevremeno izrađivao na licu mjesta, živeći u hotelu, i izrađujući ih samo za hranu i smještaj.
Lopovi su ih skinuli sa zida, ali nijesu uspjeli da ih u komadu iznesu. Ostale su kao obična gomila drveta ispod zidova na kojima su se nalazile decenijama.
Nestala je i specijalno za ovaj hotel rađena tapiserija u dužini od šesnaest metara sa motivima crnogorskog narodnog kola, kao i veliki broj bakroreza beogradskog umjetnika Lazara Vozarevića.
Prema informacijama sa crnog tržišta umjetnina, koje se mogu naći na internetu, cijena jednog od tih bakroreza, kojih je u hotelu bilo više i činili su jedinstvenu umjetničku cjelinu sa tapiserijom, danas se kreće od 15 do 25 hiljada eura.
Teško je procijeniti koliko vrijedi umjetnička slika Milića od Mačve koja je odnesena iz Andrijevice za Beograd.
Postavlja se, međutim, pitanje kako je slika uopšte iznesena iz Crne Gore? Kako je prenesena preko granice? Zar se ne radi o umjetničkom blagu države?
Koliko god da je slika pripadala hotelu „Komovi“, ona je prije svega bila prestavljala i dalje predstavlja umjetničko blago države, i pitanje je da li je iko imao pravo da bude baš toliki „laf“ da nekom pokloni Milića od Mačve.
„Ako taj koji je to učinio ne zna umjetničku vrijednost te slike, država bi morala da zna i da se uključi u slučaj iznošenja slike velikog umjetnika iz Andrijevice u Beograd. Iz hotela, u privatnu kolekciju. Ako države ima, slika bi morala biti vraćeno na mjesto odakle je odnesena. Lično mislim da ovaj slučaj prevazilazi lokalni okvir i da bi morala država da se uključi. Tim prije, jer se sve zna – ko, šta i gdje. Ne treba više čekati, želimo sliku nazad“ – kazao je taj likovni umjetnik iz Andrijevice.
On je objasnio da je Andrijevica mala sredina i da ne želi niko nikom da se zamjera, te da, između ostalog, i zbog toga smatra da država treba hitno da reaguje, jer „glasno ćutanje“ traje već skoro dvije godine.
Javnost očekuje i da se nastavi sa istragom o ostalim umjetničkim djelima neprocjenjive vrijednosti koje su nestale iz nekadašnjeg hotelsko turističkog preduzeća „Berane“, od kojih je sasvim sigurno najvredniji triptih Uroša Toškovića.
Izvor: RTCG
