Mikroplastika, koju čine čestice manje od pet milimetara i nanoplastika, koja je znatno sitnija (čestice su manje od jednog mikrometra) nastaju razgradnjom plastičnog otpada u životnoj sredini pod uticajem sunčeve svjetlosti, vode ili raznih mikroorganizama koji se nalaze u zemlji. Kao takva, mikroplastika ulazi u životnu sredinu, ekosistem i u lanac ishrane. Čovjek je u organizam najčešće unosi putem hrane i vode, a djelimično i preko respiratornih organa, udisanjem tih čestica, kazala je u Linku Radija Crne Gore klinička toksikološkinja u Institutu za javno zdravlje dr Sandra Đuranović.
O štetnom uticaju mikroplastike i nanoplastike na zdravlje govori se tek posljednjih desetak godina.
“U prvim godinama istraživanja, utvrđeno je da se mikroplastika najviše taloži u jetri i bubrezima. Novije studije su pokazale da je ima i u placenti, krvi, reproduktivnim organima, plućima, a najnovijim ispitivanjima pronađena je u mozgu. Procjenjuje se da čovjek mjesečno u organizam unese količinu mikroplastike veličine jedne kreditne kartice. Dio te plastike, naročito nanoplastika, taloži se u organizmu”, navela je dr Đuranović.
Smatra se da su insulinska rezistencija i dijabetes posljedica unošenja plastike u organizam.
Zabrinjava, kako navodi i što je dokazano da su neke vrste tog materijala uzroci karcinoma pluća i jajnika.
Pretpostavlja se da utiču i na pojavu neurodegenerativnih bolesti, poput Parkinsonove, Alchajmerove i drugih demencija.
Novija istraživanja su, prema riječima naše sagovornice, otkrila značajno dejstvo mikroplastike na razvoj multiple skleroze.
“Mikroplastiku i nanoplastiku možemo povezati čak i sa određenim reumatološkim autoimunim oboljenjima, kao što su lupus i reumatoidni artritis. Takođe je dokazano da ljudi koji rade sa bojama i lakovima, koji sadrže mikroplastiku, recimo autolakireri ili slikari, imaju veći rizik da obole od limfoma i akutnih leukemija. I njihovo potomstvo je u riziku, jer mikroplastika ulazi u DNK materijal”, upozorila je dr Đuranović.
Okruženi smo plastikom, jedemo mikroplastiku, udišemo. Ima je čak i u medu, soli, brašnu, salati, mesu, a najviše u ribi i morskim plodovima. Hronično se trujemo mikroplastikom. Veoma je važno da razmišljamo o tome i kad god je moguće, smanjimo upotrebu plastike. Bezbjedne nema, ali, neke su boljeg kvaliteta. Imaju oznake 2, 4 i 5. ,
“Veoma je važno da pijemo vodu sa česme i što manje koristimo plastičnu ambalažu za vodu, sokove i druge napitke, pogotovo ako je za jednokratnu upotrebu. Takvu plastiku baš nikad ne smijemo ponovo upotrebljavati ili u njoj nešto zamrzavati. Činjenica je da naše domaćice tako često zamrzavaju domaće sokove. Plastika se ne smije ni zagrijavati”, ističe Đuranović.
Glavno je da se smanji upotreba plastičnih kesa, posuda, da se zamijene posudama od prirodnih materijala, poput stakla ili gline.
“Naročito je štetno toplu i kisjelu hranu držati u plastici, jer se tada plastika više razgrađuje. Jako je bitno da znamo da polistirenske kutije od lakog sunjđerastog materijala, koje se koriste za dostavu hrane, oslobađaju kancerogenu materiju stiren, pogotovo ako je u kutiji topla ili kisjela hrana. Ta materija, naučno je potvrđeno, uzrokuje karcinom pluća”, istakla je Đuranović.
Savjet je da ne koristimo plastične daske za sječenje mesa, povrća i voća.
“Posebno je važno da vodimo računa o zdravlju najmlađih. A, bebe, ne samo što jedu iz plastičnih flašica, nego ih kasnije hranimo iz plastičnih tanjirića. Da ne pominjemo koliko dugo drže cuclu u ustima”, ukazala je dr Đuranović. Tako bebe svakodnevno progutaju milione čestica nanoplastike, što može loše uticati na njihov razvoj. Stoga je za zdravlje djece od velikog značaja koristiti staklene flašice, kao i posuđe koje nije plastično. Trebalo bi imati na umu i da mekane igračke takođe sadrže plastiku”, ističe Đuranović.
Kako kaže, kada se djeca sa njima igraju i tresu ih, u vazduhu je mnogo čestica mikroplastike koju mališani udišu.
“Ti materijali prikupljaju i dosta prašine, koja pogoduje pojavi alergija i bronhijalne astme kod djece. Takođe je važno da nosimo garderobu i obuću od prirodnih materijala. Isto tako, kada opremamo stan, moramo voditi računa da tepisi, zavjese ili prekrivači budu od prirodnih materijala. Zatim, da boje na zidovima ne sadrže plastiku. Jako je bitno i da u prostoru u kojem boravimo bude što manje plastičnog namještaja, jer je to nezdrava sredina. Čak i malim pomjeranjem takvog namještaja, oslobađa se veliki broj čestica mikroplastike”, upozorila je dr Đuranović.
Izvor: RTCG
