Barsko sklonište za žene i žrtve nasilja kojim rukovodi udruženje “Lea” proširilo je kapacitete za osam korisnica, na ukupno četrnaest, za nepunu godinu rada.
Korisnice i njihova djeca sada na raspolaganju imaju igraonicu, psihološku, pravnu i ekonomsku pomoć i druge potrebne usluge.
Udruženje “Lea” koje okuplja pet djevojaka iz Bara osnovano je prije nešto više od godinu, a nedugo zatim je otvoreno i prvo sklonište za žene i djecu žrtve nasilja u Baru, odnosno na primorju.
U prvobitnoj kući na tajnoj lokaciji mogle su primiti osam korisnica, a sada su sklonište premjestile u drugo naselje i u mogućnosti su da pruže privremeno utočište za četrnaest žena i djece. U skloništu mogu boraviti žene i djeca sa teritorije cijele Crne Gore. Usluga skloništa namijenjena je ženama i njihovoj djeci u situacijama porodičnog nasilja, a prijem korisnica je moguć 24 sata dnevno, sedam dana u nedelji. Usluga smještaja pruža se korisnicima kojima su ugroženi bezbjednost, život i zdravlje.
To je “Vijestima” kazala Emilija Jukić, izvršna direktorica nevladinog udruženja “Lea Bar”. Prošla je gotovo godina od osnivanja skloništa, i za to vrijeme naučile su mnogo, pojedinačno i kao tim, ispričala je.
“Možda najvažnija lekcija je koliko je psihološka podrška ključna. Fizička sigurnost jeste prvi korak, ali bez emocionalnog oporavka, žene teško mogu napraviti trajan iskorak ka nezavisnosti i novom životu. Takođe, osvijestili smo koliko je ekonomska nezavisnost važna”, istakla je Jukić.
Pored toga, kako je navela, mnogo korisnica se suočava s ekonomskim pritiscima koji ih često vraćaju u toksične sredine. Zato su u protekloj godini počele da razvijaju programe osnaživanja koje sprovode kroz radionice, saradnju sa lokalnim preduzećima i obuke koje im u budućnosti pomažu da pronađu posao.
“Još jedna važna spoznaja jeste da ne postoji univerzalno rješenje. Svaka žena koja dođe kod nas nosi svoju priču, svoju borbu i svoj tempo oporavka. Učili smo da slušamo bez predrasuda, da se prilagodimo i budemo podrška, ne samo kao servis, nego kao ljudska bića”.
Na pitanje šta je ostavilo najveći utisak i ujedno bio najveći podstrek za proteklu godinu rada, Jukić je odgovorila da je to količina hrabrosti i snage koja postoji u ženama koje su kod njih dolazile, te činjenica koliko je u stvari težak taj prvi korak kada žena odluči da izađe iz nasilnog odnosa.
Potrebe sve veće, novca manje
Potreba za pronalaženjem veće kuće koja će moći da smjesti veći broj žena i djece pokazala se već u prvim mjesecima. Ipak, kažu da tu neće stati, već će nastaviti da unapređuju usluge. Zato su pokrenule proces adaptacije prostora i povećale kapacitet sloništa. Time su omogućile ne samo više mjesta, ispričala je Jukić, već i kvalitetnije uslove za svakodnevni život i oporavak.
“Za nas to nije bila samo logistička promjena, to je bio iskorak ka većoj dostupnosti, ka tome da nijedna žena ne bude ostavljena da čeka, posebno u trenucima kada joj je pomoć najpotrebnija”.
Jukić ističe da je najveći izazov bio nedostatak finansijskih sredstava. Rad u ovakvom sistemu zahtijeva kontinuiranu podršku, tvrdi ona, ne samo za osnovne troškove, već i za kvalitetne usluge namijenjene korisnicama.
“Ipak, uprkos tome, možemo reći da smo imale uspješnu godinu iza sebe. Uspjele smo da održimo sve ključne servise, proširimo kapacitete i pružimo konkretne benefite ženama koje su prošle kroz naše sklonište, bilo kroz psihološku podršku, osnaživanje ili pomoć u reintegraciji”.
I dalje se suočavaju sa preprekama koje se tiču istih stvari, finansijskih i kadrovskih kapaciteta. Rad u skloništu je izrazito zahtjevan, kaže Jukić, i često uključuje noćne i prekovremene smjene, a broj zaposlenih još nije dovoljan da pokrije sve potrebe na način na koji bi one to željele.
“Posebno je važno ojačati tim u dijelu direktne podrške korisnicama, psihološkinje, socijalne radnice, ali i osoblje za dežurstva”.
Sistem prebacuje odgovornost
Budući da za korisnice skloništa postupa u službi povjerljivog lica, Jukić saradnju sa nadležnima komenariše kao promjenljivu, sa puno mjesta za poboljšanje. Iako postoje pozitivni primjeri dobrog postupanja kada institucije rade u sinergiji, postoji i mnogo slučajeva gdje se vidljivost i efikasnost sistema značajno smanjuju, ispričala je.
“Nasilje nad ženama je kompleksan problem koji zahtijeva zajednički, sistemski pristup, što nije uvijek slučaj. Jedan od najvećih sistemskih problema je nedovoljna koordinacija među ključnim institucijama”.
Često dolazi do prebacivanja odgovornosti, tvrdi ona, što usporava postupke i stvara nesigurnost za žrtve. Takođe, postoje i značajni problemi u vezi sa zaštitom žrtava tokom sudskih procesa. Mnoge žene nemaju adekvatnu zaštitu i često su izložene daljoj viktimizaciji, što se dodatno komplikuje predugim trajanjem sudskih postupaka.
“Za prevazilaženje ovih problema, potrebne su kontinuirane obuke svih aktera u sistemu, razvoj jasnijih i efikasnijih protokola za međuinstitucionalnu saradnju, kao i brži pristup pravdi i adekvatnoj zaštiti. Ključna je i promjena kulturnih i društvenih stavova prema nasilju nad ženama, jer je to prvi korak ka promjeni sistema i zakona na efikasniji način”, navodi Jukić.
Upitana koji su dalji planovi udruženja “Lea”, odgovorila je da se fokusiraju na širu društvenu senzibilizaciju, jer smatraju da je ključna promjena društvenog stava prema nasilju nad ženama.
“Nastavljamo s radom na podizanju svijesti i edukaciji svih segmenata društva. Od mladih, preko stručnjaka u institucijama, do šire javnosti. Naša misija je da nasilje nad ženama prestane biti tabu tema i da žene, bez obzira na okolnosti, znaju da nisu same”.
Projekti koje realizuju imaju za cilj poboljšanje položaja žena, ali i proširenje usluga koje pružaju. Osim smještaja, njihov fokus je na psihološkoj, pravnoj i ekonomskoj podršci, kao i na osnaživanju žena za samostalan život.
“Želimo da sve žene koje se nalaze u situaciji nasilja znaju da je pomoć dostupna i da ne moraju čekati da dođu do bezizlaznih situacija. S tim u vezi, jedan od ključnih ciljeva je povećanje prepoznatljivosti našeg rada, kako bi što veći broj žena znao da nam se može obratiti. Naš krajnji cilj je da nijedna žena ne bude prepuštena sama sebi, a društvo da bude bolje informisano o svim mogućnostima koje postoje za pomoć”.
Foto: Marija Pešić/Vijesti
Izvor: Vijesti
